Majstori nastavljaju stoljetnu tradiciju grnčarstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U selu Ermenaz u provinciji Idlib, na sjeverozapadu Sirije, stotinama godina staru tradiciju grnčarstva rađenog autentičnim metodama održava mali broj majstora, javlja Anadolija.

Stotinama godina stanovnici sela Ermenaz pokušavaju da prenesu znanje budućim generacijama, ali i ostvare prihod grnčarstvom, izradom tegli, zatim zavežljaja i minijaturnim kućnim ukrasima.

Majstori miješaju "bijelu" i "crvenu" zemlju, koju nalaze na posebnim mjestima i pretvaraju je u blato. Nakon što su dobili željeni oblik, izrađeni predmet peku u posebnim pećima.

Ermenaz je poznat kao centar grnčarskih radionica u regionu. Prema svjedočenjima mještana, tradicija grnčarstva datira još iz rimskog doba.

Do prije nekoliko godina u selu je bilo preko 40 radionica u kojima je radilo 1.500 ljudi. Proizvodi izrađeni u radionicama izvozili su se najviše u zaljevske i evropske zemlje.

Međutim, zbog građanskog rata koji traje više od 11 godina, prekinut je izvoz što je dovelo i do zatvaranja radionica.

Trenutno mali broj grnčarskih radionica proizvodi za domaće tržište, ali samo po narudžbi.

Majstor Mustafa Eburis u selu Ermenaz rekao je za AA da se stanovnici sela bave i umjetnošću keramike i stakla stotinama godina.

Zanat je naučio od svog oca.

"Moj djed je zanat prenio na mog oca, a moj otac je učio mene. I ja učim svog sina. Moj sin je napravio sve proizvode koje vidite. Ja proizvodim 200 komada po danu. Da ima izvoz u inozemstvo, mogao bih da proizvedem više od 1.000", ispričao je Eburis.

Kako je kazao, ranije je bilo oko 40 radionica, a sada je aktivno samo pet.

"Ranije je radilo više od 1.000 ljudi, a sada svaka radionica zapošljava po jednog radnika", pojasnio je Eburis.

Napomenuo je da je trgovina grnčarijom prestala nakon što je počeo građanski rat u Siriji.

"Nema izvoza u strane zemlje. Zanatlije su napustile zemlju i izbjegli su u druge države", kazao je Eburis.