Mala država, veliki problemi: Izvanredno stanje zbog eskalacije nasilja!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pred kraj godine, vlada Trinidada i Tobaga proglasila je izvanredno stanje zbog vala nasilja. Zemlja s 1,5 milijuna stanovnika, nekada najbogatija u Karibima, već desetljećima pati od lošeg upravljanja, korupcije, nasilja bandi, trgovine ljudima i problema s drogom.

Trinidad i Tobago služe kao tranzitna zona za kokain i druge ilegalne droge iz Kolumbije prema tržištima SAD-a i Europe. Korupcija je duboko ukorijenjena; prema Indeksu percepcije korupcije 2023. zemlja je rangirana na 76. mjesto od 180 država, bez značajnog napretka godinama.

Na konferenciji za novinare, ministar nacionalne sigurnosti Fitzgerald Hinds i privremeni glavni tužitelj Stuart Young pokušali su opravdati izvanredno stanje. Premijer Keith Rowley nije bio prisutan, uz tvrdnju da bi njegova nazočnost bila "neprimjerena". Unatoč rekordnoj razini kriminala, Hinds ostaje na funkciji, izbjegavajući odgovornost za najgore godine nasilja u povijesti zemlje.

Dok su građanima suspendirana ustavna prava, ministri su uvjeravali da se popularni karneval u ožujku 2025. neće omesti. No, ova odluka izazvala je ogorčenje kod građana koji žive iza rešetaka svojih domova, dok kriminalci slobodno stvaraju kaos na ulicama.

Politička neodgovornost i ekonomski problemi

Godine 2024. zabilježen je najveći broj ubojstava u povijesti zemlje – 623, dok je još 713 osoba preživjelo ozljede vatrenim oružjem. Premijer Rowley i njegovi ministri istodobno su prihvatili povećanje plaća, dok javni službenici traže isplatu zaostataka u uvjetima rastućih troškova života.

Trinidad i Tobago već desetljećima vode iste političke stranke, poput vladajućeg Pokreta narodnog jedinstva (PNM), koje su doprinijele stagnaciji. Korupcija, loše upravljanje i neučinkovitost karakteriziraju vladajuće strukture.

Primjer je ministar financija Colm Imbert, koji je uzastopno smanjivao subvencije za gorivo, izazivajući ogorčenje građana. Osim toga, vlada je trošila resurse na slučajeve poput progona YouTubera zbog navodne "sumnje na pobunu", dok se ključni problemi kriminala i ekonomije zanemaruju.

Hitnost promjene

Građani sve češće odlaze u potrazi za boljim životom, ostavljajući zemlju pogođenu odljevom talenata i padom kvalitete upravljanja. Promjena je moguća, ali zahtijeva političko vodstvo koje će se usuditi suprotstaviti ukorijenjenim interesima.

Pred nadolazeće izbore 2025., postavlja se pitanje hoće li građani napokon prepoznati potrebu za liderima poput Mie Mottley, premijerke Barbadosa, koja je pokazala da su reforme i odgovorno upravljanje mogući.