Morski psi na Jadranu: U 150 godina stradalo 11 kupača

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od vremena vođenja službenih statistika, odnosno u posljednjih 150 godina, morski psi su odgovorni za smrt ukupno 11 kupača, od čega je na hrvatskom dijelu Jadrana stradalo njih devet. To su podaci Shark Research Instituta koji takvu vrstu statistike vodi za cijeli svijet.

Iako se Jadran nalazi u kategoriji mora "posve sigurnih za kupanje", smrtni slučajevi su dokaz kako, iako rijetko, morski psi znaju napadati i u Hrvatskoj.

Bilo ih je puno više 1970-ih

U svijetu danas ima oko 400 vrsta morskih pasa, dok u Jadranskom moru obitava čak 20 vrsta. Samo dvije su potencijalno opasne za čovjeka - psina dugonosa i velika bijela psina. Samih morskih pasa u Jadranu bilo je znatno više do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada još nismo imali izgrađene flote tunolovaca (imali smo Galeba), nego su one hvatane u kaveze u blizini kopna, a morski psi se u Mediteranu kreću za jatima tuna.

Danas je situacija drukčija, oni obitavaju dalje od kopna, a šanse da ga se zaista vidi nešto su veće kod najudaljenijih otoka, Visa i Jabuke, dok je najmanja šansa u sjevernom Jadranu jer tuna tamo gotovo i nema.

Tijekom 2009. i 2010. zaredali su susreti s gorostasnom psinom koja može narasti i do 12 metara. Riječ je, međutim, o ribi koja se hrani isključivo planktonom i savršeno je bezopasna

Veliki bijeli na samom sjeveru

Prvi napad morskog psa na čovjeka kojem se može ući u trag dogodio se u Trstu 1. rujna 1868. Bila je riječ o kupačici na koju je naletio veliki bijeli. Lokalne vlasti su potom izdale prvo takvo upozorenje kupačima.

Sljedeća dva napada uslijedila su tek 1907. Prvo su američki mediji 12. kolovoza izrazito senzacionalistički izvijestili da je morski pas u Krčkom zaljevu rastrgao izvjesnog Josefa ili možda Josipa Šljivovića i neimenovanu školsku učiteljicu.

Samo dva dana poslije pisali su i da je u Sućuraju na Hvaru, daleko od obale, morski pas neutvrđene vrste ubio plivačicu. Ostalo je nejasno je li bila riječ o istoj ribi, piše Express.hr.

Nije vidjela peraju

U Kraljevici je pak 21. kolovoza 1934. 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane plivala daleko od obale. Ribari su joj stali dovikivati da joj se približava peraja, ali ih ona nije čula. Nestala je u moru i tijelo joj nikada nisu našli. Sumnjalo se na velikog bijelog.

Krvavi niz se nastavio tek 1955., ali s dvije pogibije u jednom ljetu. Izvjesni student Romašević iz Beograda plivao je 15. srpnja kod Budve s dvojicom prijatelja kad je na njih nasrnuo veliki bijeli dužine čak 6,5 metara. Morski pas je mladića pregrizao napola, a iako je obalna straža čak i pronašla ribu i stala je progoniti, uloviti je nije uspjela.

Opatija je bila krvava dva puta

Uslijedio je 26. kolovoza u Opatiji. 32-godišnja Njemica Carla Podzun iz Augsburga plivala samo nekoliko metara od obale, dok su njen suprug, dvojica sinova i desetak drugih kupača ležali na plaži. Iznenada je stala zapomagati kad ju je morski pas napao prvi put.

 Do sljedećeg napada nitko nije stigao reagirati, pa ju je morski pas odvukao u dubinu. Opet u Opatiji, 24. rujna 1961., i opet student iz Beograda 19-godišnji Sabit Plana plivao je rano poslijepodne s još sedmoricom prijatelja nekih 100 metara od obale.

Imao je nesreću da veliki bijeli zgrabi baš njega i otrgne mu obje noge i dio ruke. Pomisle da su ljudi riblji plijen Kod Bakra se 33-godišnji češki turist Josef Treliac čak umalo i izvukao. On je 16. kolovoza 1966. plivao uz mreže za tune, kad ga napao veliki bijeli kojem su tune prirodni plijen. Treliac je umro u riječkoj bolnici. Još jedan turist, 34-godišnji Poljak Stanislav Klepa, plivao je s prijateljem Ryzardom Spartinskym kod Ike u Istri 5. rujna 1971. Veliki bijeli ga je napao i odgrizao mu dio noge.