Na današnji dan je Sjeverna Koreja zauzela Seoul

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vojska Sjeverne Koreje zauzela je na današnji dan Seoul, glavni grad Južne Koreje.

Sjevernokorejske trupe su 28. lipnja 1950. godine, samo tri dana nakon početka Korejskog rata, protjerale južnokorejsku vojsku iz glavnog grada i nastavile s potiskivanjem neprijateljskih snaga sve do južnog vrha Korejskog poluotoka.

Postrojbe Sjeverne Koreje prodirale su na svim dijelovima preko 38. paralele (ta je paralela predstavljala nekadašnju granicu između Sjeverne i Južne Koreje).

Južnokorejske su snage, kako bi usporile prodor neprijateljskih vojnika, srušile most na rijeci Han, što je izazvalo veliku katastrofu.

Naime, most je srušen u trenutku kad se na njemu nalazilo oko 4.000 izbjeglica, a njegovim je rušenjem dio južnokorejskih snaga ostao odsječen na sjeveru.

Drugim riječima, rušenje tog mosta proizvelo je velike vojne i civilne žrtve, a sjevernokorejska invazija ionako njime nije zaustavljena.

Sjevernokorejska je vojska na početku rata bila opremljenija za invaziju jer je posjedovala tenkove T-34 i artiljeriju, dok južnokorejske snage nisu raspolagale ni vlastitim tenkovima ni učinkovitim protutenkovskim naoružanjem.

Sjeverna Koreja ostvarila je silovit prodor na jug potisnuvši južnokorejske snage u kratkom vremenu.

Premda je Južna Koreja time bila dovedena na rub poraza, intervencija snaga Ujedinjenih naroda, čiju su glavninu činili Amerikanci, ubrzo je zatim promijenila odnos snaga.

UN je stvorio međunarodne snage (vojno je sudjelovalo 20-ak država, a najveći udjel u ljudstvu i tehnici dao je SAD) pod zapovjedništvom američkog generala D. MacArthura (od 8. VII. 1950).

Prve kopnene borbe američkih i sjevernokorejskih trupa vodile su se početkom srpnja 1950.

Potkraj srpnja 1950. sjevernokorejska vojska nadzirala je oko 70% teritorija Južne Koreje, a povukla se u rujnu 1950. u protunapadu američkih i savezničkih snaga, koje su 26. rujna 1950. ušle u Seoul.

Nakon odobrenja UN-a međunarodne snage prešle su u Sjevernu Koreju (19. listopada zauzele su P’yongyang) i do kraja listopada 1950. na pojedinim područjima napredovale do granice s Kinom.

Od 25. studenog 1950. uslijedila je ofenziva kineskih i sjevernokorejskih snaga (početkom siječnja 1951. osvojile su Seoul i držale ga do ožujka) te protunapadi američkih i savezničkih snaga.

Od ožujka 1951. bojišnica se uglavnom održavala oko predratne granice između korejskih država, u području duž 38. paralele. General MacArthur zalagao se za izravne američke napade na Kinu, no predsjednik Truman ga je smijenio u travnju 1951.

Pregovori o prekidu sukoba počeli su u srpnju 1951. Iako su povremene borbe bile nastavljene, primirje je dogovoreno 27. srpnja 1953 (uz razgraničenje crtom bojišnice).

Procjene o ratnim žrtvama različite su, a spominje se i do 4 milijuna poginulih i ranjenih, uključujući civilne žrtve (oko milijun civila stradalo je na svakoj korejskoj strani).

Prema procjenama, Kina je imala oko 900 000 poginulih i ranjenih boraca, a Sjeverna Koreja oko 520 000. Južna Koreja imala je između 47 000 i 80 000 poginulih vojnika, SAD oko 34 000, a ostale snage UN-a oko 3200 poginulih.