Tekst članka se nastavlja ispod banera
Odluka suca Jean-Claudea Antonettija kojom su iz odlučivanja o žalbi Ratka Mladića na prvostupanjsku presudu, zbog navodne pristranosti, eliminirane najiskusnije suca, presedan je u dvodesetljetnoj povijesti Suda u Haagu, a njene posljedice ne mogu se predvidjeti.
Antonettijeva odluka unijela je u završnoj fazi rada suda “atmosferu nestabilnosti”, ocjena je Tužiteljstva vidljiva iz njihovih dopisa sudu. Budući da nema pravo da se žali, Tužiteljstvo sada pravnim i proceduralnim manevrima nastoji da isposluje formiranje sudskog vijeća koje bi tu odluku praktično poništilo, a zahtjev Mladićeve Obrane za izuzeće ponovo razmotrilo.
Sugovornik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) s velikim haškim iskustvom, koji je zatražio anonimnost zbog sadašnjeg položaja, također je primijetio “atmosferu nestabilnosti”.
“Po praksi Tribunala, ovo je apsolutni presedan i nitko sad ne može reći kud to sve može da odvede”, kazao je on.
Pročitajte još
Sudac Antonetti je početkom rujna prihvatio zahtjev Obrane Mladića da iz Apelacionog vijeća, zbog “utiska da su pristrani”, budu izuzeti predsjedavajući Theodor Meron i suci Carmel Agius i Daqun Liu.
Antonettija je za ovu odluku ovlastio Meron, kao predsjednik Suda u Haagu, s obzirom na to da se podnesak odnosio na samog Merona – pa zbog toga nije mogao odlučivati.
Obrana Radovana Karadžića iskoristila je, potom, Antonettijevu odluku da i sama zatraži izuzeće Merona iz Vijeća, koje bi do kraja godine trebalo da izrekne konačnu presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS).
Da bi spriječio odugovlačenje procesa i izbjegao izvjesnu Antonettijevu odluku o svom izuzeću, sudac Meron se brzo sam povukao iz procesa protiv Karadžića. Meron se pritom nije ustezao da primijeti da je Antonettijeva odluka u slučaju Mladić “naškodila interesima suda”.
Karadžić i Mladić su u odvojenim prvostupanjskim presudama Haškog tribunala proglašeni krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperiranjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora, a Mladić na doživotnu zatvorsku kaznu. Obojica su uložili žalbe.
Odluka štetna za sud
U odluci o izuzeću, sudac Antonetti je usvojio tvrdnju Mladićeve Obrane da suci Meron, Agius i Liu nisu nepristrani, zato što su u nekoliko ranijih procesa sudjelovali u donošenju presuda kojima su Mladiću podređeni oficiri Vojske Republike Srpske (VRS) bili osuđeni zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici u srpnju 1995. godine.
U tim presudama, po tvrdnji Obrane koju je Antonetti prihvatio, sudac Meron, Agius i Liu su unaprijed utvrdili i Mladićevu krivicu za genocid u Srebrenici, donoseći zaključke o njegovoj ulozi i odgovornosti.
Time je sudac Antonetti drastično odstupio od sudske prakse, što se može vidjeti iz obrazloženja odluke kojom je Haški tribunal, prije samo dvije godine, odbio isti Mladićev zahtjev.
To što iste sudac rade u identičnim ili sličnim procesima za zločine u BiH ne može automatski značiti da su oni pristrani, ako se ima u vidu da presude moraju podrobno obrazložiti i utemeljiti na dokazima, pisalo je u odluci donesenoj prije dvije godine.
U ranijim presudama oficirima VRS-a, sudac “nisu utvrđivale” Mladićevu “krivičnu odgovornost”, niti su ga unaprijed “osudile”, već su nabrojale “nalaze o činjenicama koje se tiču Mladića”, čime “nije narušeno njegovo pravo na fer suđenje”, zaključio je tada Tribunal.
Drugim riječima, ono što je za branitelje unaprijed donesena osuđujuća presuda, za suce su procesno utvrđene činjenice, koje su tek osnova za razmatranje Mladićeve krivnje.
Ili je tako bilo do “Antonettijevog presedana”, čije uzroke promatrači, poput predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murata Tahirovića, vide kao “čistu osvetu Antonettija sudac Meronu” zbog presude u slučaju Vojislava Šešelja.
Antonetti je bio predsjedavajući sudac prvostupanjskog vijeća koje je oslobodilo Šešelja krivice, dok je u žalbenom postupku lider srpskih radikala osuđen na deset godina zatvora.
Zanimljivo je da je Mladićeva Obrana 2016. unaprijed tražila i izuzeće samog Antonettija, tvrdeći da ni on ne može biti nepristrana zato što je bio član Apelacionog vijeća koje je Mladiću podčinjenog Zdravka Tolimira pravosnažno osudilo na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Tim vijećem predsjedavao je sudac Meron, a Antonetti se suprotstavio nekim od ključnih nalaza o Tolimirovoj odgovornosti.
Za razliku od sucaMerona, Agiusa i Liua, izuzeće Antonettija zbog pristranosti sada nije zatraženo, niti je o njemu odlučivano.
Izuzeće suca “heroja”
Iako tvrdi da je odluka o izuzeću pogrešna, Tužilaštvo se u svojim prigovorima ograničilo na proceduralne propuste koje je, kako tvrdi, počinio sudac Antonetti.
Tužitelji smatraju da Antonetti nije smio odlučivati sam, već je morao imenovati tročlano vijeće koje bi donijelo odluku o zahtjevu za izuzeće, na što ga, doduše, ne obavezuju pravila, ali mu to nalaže uspostavljena praksa s obzirom na veliki značaj odluke.
Karadžićev branitelj Peter Robinson u izjavi za BIRN BiH kaže kako je odluka suca Antonettija “odstupanje od sudske prakse Haškog tribunala”. Ranijom praksom, podsjeća Robinson, “bilo je dozvoljeno da iste sudije odlučuju u više povezanih predmeta, djelimično iz nužde jer je u Apelacijskom vijeću Tribunala bilo samo pet stalnih sudija”.
Robinson, s druge strane, smatra da je Antonettijeva odluka “dobrodošla” ako se ima u vidu da Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS), pravni nasljednik Tribunala, sada “ima 25 sudaca, od kojih mnogi nikada nisu bili članovi vijeća u povezanim procesima”.
Robinson kaže da je “u interesu pravde da Meron ne odlučuje o Karadžićevoj žalbi, nakon što se standard za izuzeće promijenio u slučaju Mladić”.
“Sudac Meron potvrdio je osuđujuće presude za 14 osoba podređenih Karadžiću. Usprkos pravičnosti koju je Meron iskazao u dosadašnjem radu, uvijek je bolje imati svjež pristup u žalbenom postupku”, rekao je Robinson.
Karadžićev odvjetnik vjeruje i da će “ovaj liberalniji standard za izuzeće doprinijeti većem povjerenju u odluke Mehanizma”.
Što će konkretno donijeti taj “liberalniji pristup”, naročito u procesu protiv Mladića, sugovornici BIRN-a BiH, advokati i stručna javnost još uvijek sa sigurnošću ne mogu predvidjeti, tim prije što je većina novoimenovanih sudac do sada radila samo u sudu za genocid u Ruandi.
Izuzetak je suca Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, koja će, Antonettijevom voljom, predsjedavati Apelacionim vijećem koje će Mladiću izreći konačnu presudu.
U ranijem procesu protiv Zdravka Tolimira, sudac Nyambe se usprotivila osuđujućoj presudi, tvrdeći da nije dokazano da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Tolimir odgovoran kao sudionik u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Mladić.
Haško tužiteljstvo još uvijek nije zatražilo ispitivanje može li se i takav stav suca Nyambe, u svjetlu “Antonettijevog presedana”, protumačiti kao “utisak pristranosti”, ovoga puta u korist optuženog.
Nagle izmjene standarda
Situaciju je dodatno zakomplicirano to što je novoimenovani sudac Mparany Mamy Richard Rajohnson s Madagaskara preminuo i mora mu se odrediti zamjena.
Za sada nije jasno ni tko će imenovati novog člana Apelacijskog veća – da li predsjednik Meron ili sudac Antonetti. Slična rasprava oko toga tko će i koje suca postaviti u Apelacijsko vijeće odvija se i u procesu protiv Karadžića.
Poslije povlačenja, suca Meron je, u svojstvu predsjednika suda, kao svoju zamjenu odredio Ivu Nelsona Rosu iz Portugala, ali su to njegovo pravo osporili i Karadžićeva Obrana i suca Antonetti, koji vjeruju da novog člana Vijeća mora imenovati Antonetti.
Karaždić je zatražio i da se iz Apelacionog vijeća ukloni još jedan sudac – William Sekule iz Tanzanije, zato što je ranije sudjelovao u potvrđivanju presuda kojima su Karadžiću podčinjeni časnici VRS-a Ljubiša Beara, Vujadin Popović i Zdravko Tolimir bili osuđeni na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Branitelj Robinson unaprijed je zatražio i da izricanje presude Karadžiću bude odloženo ukoliko sudac Sekule bude diskvalificiran.
Meron je u srijedu, 17. listopada, imenovao petočlano vijeće koje bi trebalo donijeti odluku o tome da li on ili Antonetti imaju moć određivanja zamjena u slučaju Karadžić. Prošli tjedan imenovano je i troje sudaca koji će se pozabaviti izmjenama Vijeća u žalbenom postupku na suđenju Ratku Mladiću.
I sam Meron je nekoliko puta donosio presude kojima je izmijenjena uspostavljena praksa Tribunala, što je naročito vidljivo u pravosnažnim oslobađajućim presudama hrvatskom generalu Anti Gotovini i načelniku Generalstožera Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću.
Tim odlukama, za koje je Meron osigurao sudsku većinu, bile su poništene prvostupanjske presude Tribunala kojim je Gotovina bio osuđen na 24 godine zatvora, a Perišić na zatvorsku kaznu od 27 godina.
Među sucima i tužiteljima Tribunala, pravnim stručnjacima i promatračima, te odluke izazvale su nerazumijevanje i oštre kritike zbog neuobičajenih pravnih kriterija na kojima su bile utemeljene.
Sudac Frederik Harhoff tada je u cirkularnom pismu poslanom na 56 adresa oštro kritizirao Haški tribunal. Naveo je kako su zabrinjavajuće oslobađajuće presude u slučaju hrvatskih generala i drugih te je u pismu naznačio da je Theodor Meron vršio pritisak na druge suce.
Pravni standard koji je, pod utjecajem suca Merona, bio primijenjen u slučaju Perišić, Tribunal je ubrzo napustio.
Nekoliko mjeseci prije isteka svog predsjedničkog mandata, sudac Meron je i sam postao “žrtva” nagle promjene sudske prakse i kontroverznom Antonettijevom odlukom praktično je lišen direktnog utjecaja na krajnji ishod dva najvažnija procesa u povijesti suda.
