Tekst članka se nastavlja ispod banera
Lilia Japarova istraživačka je novinarka Meduze, neovisnog ruskog medija koji djeluje iz Rige u Latviji. U tekstu za New York Times ukazala je na nešto čime se bavi Rusija i njezin predsjednik Vladimir Putin, a o čemu se malo govori. Njezin specijalni esej u uglednom američkom listu naslovljen je: "Vladimir Putin radi nešto što svijet ne primjećuje".
"U studenom 2022., urednici su mi savjetovali da budem oprezna s onim što jedem i da prestanem naručivati hranu. U početku nisam pridavala pažnju, ali ubrzo sam shvatila ozbiljnost kad je moja kolegica Jelena Kostjučenko, mjesec dana kasnije, otkrila da je otrovana u Njemačkoj, vjerojatno u pokušaju atentata od strane ruske države", započinje Japarova.
Kaže kako su takve priče postale uobičajene. Istraživačka novinarka Alesja Marohovska bila je uznemiravana u Češkoj; ruski prebjeg Maksim Kuzminov pronađen je mrtav u Španjolskoj. Kremlj se pretpostavlja kao krivac. Oporbeni vođe i u egzilu ostaju mete ruske obavještajne službe.
"Međutim nisu samo oni u opasnosti. Tu su i stotine tisuća Rusa koji su napustili domovinu jer nisu htjeli imati nikakve veze s ratom Vladimira Putina ili su bili optuženi da ga ne podržavaju dovoljno. Ti niskoprofilni disidenti također su izloženi nadzoru i otmicama. No njihova represija odvija se u tišini - daleko od svjetla reflektora i često uz prešutnu suglasnost ili nedovoljnu prevenciju zemalja u koje su pobjegli", piše Japarova.
"Zastrašujuće je"
"Zastrašujuće je to: Kremlj lovi obične ljude diljem svijeta, a čini se da nikoga nije briga", dodaje.
Japarova piše kako prikuplja informacije o ruskom obračunu s ljudima u egzilu od početka rata u Ukrajini te napominje da se njezini izvori kreću od onih koji su sami preživjeli otmice i nadzor do vođa ruskih dijaspora diljem svijeta te rijetkih aktivista za ljudska prava koji im pomažu.
"Mnogi su sa mnom razgovarali pod uvjetom anonimnosti kako bi mogli raspravljati o ruskoj represiji bez straha od odmazde. Kremlj, naravno, negira bilo kakvu umiješanost - uglavnom navodeći da ne mogu komentirati što se događa s ljudima u drugim zemljama. No dokazi se gomilaju", kaže Japarova.
Primjeri uključuju vokalnu trenericu uhićenu u Kazahstanu, učiteljicu zadržanu u Armeniji zbog kritika Rusije i aktivista Leva Gjammera, koji već dvije godine prima poruke koje mu "šalje" njegova majka, iako je ona umrla prije pet godina.
Oni koji se ne vrate u Rusiju, napominje novinarka, bivaju nadzirani. Primjerice, zaposlenica LGBTQ organizacije u Gruziji primijetila je da ju prati dron. Zemlje domaćini često surađuju s ruskim službama, kao u slučaju Kazahstana i Kirgistana, gdje lokalne vlasti pomažu u pronalasku ruskih dezertera.
Pratili ga u Njemačkoj, policija ništa nije poduzela
Jedan od najsvježijih slučajeva je Sergej Podsitnik, novinar koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. Primijetio je da ga prati čovjek u Duisburgu. I Podsitnikov kolega primijetio je da ih isto čovjek prati, ali lokalna policija nije odmah reagirala.
Bile su potrebne dvije žalbe da lokalne vlasti pokrenu istragu. Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinitelja, što je možda bila pogreška. Duisburg je jedno od mjesta, prema podacima Dossier Centra, istraživačke organizacije sa sjedištem u Londonu, odakle su agenti ruske vojne obavještajne jedinice provodili sabotaže u inozemstvu.
"Podsitnik je sada siguran, ali nisu svi imali toliko sreće. Iseljenici koji su doživjeli sličan nadzor ponekad nestaju bez traga - bilo s vrata ambasade u Armeniji ili iz seoske crkve u Gruziji - da bi se kasnije pojavili u ruskim pritvorskim centrima. Nemoguće je procijeniti koliko se često to događa. No možemo pretpostaviti, prema riječima mojih izvora, da ima mnogo više slučajeva poput onog Leva Skorjakina, koji je odveden iz svojeg hostela u Kirgistanu prošlog listopada, gurnut u automobil i deportiran natrag u Rusiju. Jednostavno ne znamo za njih", piše Japarova.
"Mnogi Rusi u egzilu su ranjivi, a nemaju zaštitu. U stalnoj su opasnosti"
"Mnogi Rusi u inozemstvu su ranjivi i nemaju zaštitu", dodaje.
Novinarka zaključuje kako antiratne izbjeglice podržavaju malobrojne nevladine organizacije, dok Kremlj ulaže velike resurse u progon onih koje optužuje za izdaju i terorizam.
"Ti ljudi su u stalnoj opasnosti, a još veći rizik je da ih svijet zaboravi - i razloge zbog kojih su napustili svoju zemlju", zaključuje Japarova u tekstu za New York Times.
