O iskustvu iz Zambije: To je kombinacija koncentracionog logora i najgore kasarne

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zoran Subošić, posvojitelj djeteta iz Konga, za HTV emisiju Nedjeljom u 2, rekao je da se u Zambiji nije mogao previše baviti pisanjima medija i mišljenjem javnosti o njihovom slučaju. 

''U tom trenutku smo imali puno pametnija posla, dokazati da mi nismo nikakvi trgovci djecom, da nismo imali namjeru eksploatirati tu djecu'', objasnio je.

Ali istaknuo je da je bilo prilično teško čitati komentare na društvenim mrežama koji kako navodi "nemaju veze s mozgom". 

''Sada kada sam se vratio pokušavam to ostaviti iza sebe i živjeti dalje svoj život. Imamo svoju priču koja je takva kakva je, netko može misliti da je ona istinita, a netko može misliti da nije. To je više problem onoga koji to misli nego moj'', kazao je Subošić. 

Tamo je otišao u društvu supruge Azre Imamović Subošić i drugih Hrvata koji su kasnije s njim dijelili sudbinu dugotrajnog suđenja, zatvorskih prostorija i izrazito stresnih trenutaka, koji su u konačnici završili na sretan način.

Bračni par Subošić godinama je pokušavao posvojiti dijete, ona je bila i na nekoliko operacija pa joj je boravak u Zambiji još gore “sjeo”.

Postalo je toliko iscrpljujuće i od tih hormona fizički i psihički. Zoran je osjećao krivnju jer ja moram prolaziti te užasne fizičke procese. Na moru smo sjedili, Zoki je rekao ‘Vidiš, da usvojimo dijete već bi iduće godine tu mogle ničije nožice'”, rekla je Zoranova supruga Azra i dodala da ju je posvojena djevojčica već drugog dana počela zvati majkom.

Potom je opisala početak cijele priče u Africi…

''Zaustavili su nas na aerodromu, uzeli dokumente, potrpali u autobus i odveli na ispitivanje. Po dvoje smo išli na ispitivanje, to je najgore što sam ikada vidjela, na prostor. Zmazano, bez prozora, žohari hodaju po tebi. Nisam znala gdje je Zoki. Bilo je deset ljudi u sobi u kojoj stanu tri kreveta. Bez prozora. Uzeli su nam grudnjake i nakit, a prvih dana smo jeli samo kruh i pili vodu.”

Komunicirali su “prokrijumčarenim” pismima ispod vrata. Teško iskustvo opisao je i Zoran.

''To je kombinacija koncentracionog logora i najgore kasarne”, izjavio je u HRT-ovoj emisiji.

Na pitanje zna li zašto im se sve to dogodilo što im se dogodilo kazao je da je to pitanje svih pitanja, ali da na njega ne može dati točan odgovor.

Podsjetimo, četiri para iz Hrvatske otputovala su krajem prošle godine u Zambiju kako bi preuzela djecu iz DR Konga kojima su hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvojenju, a MUP izdao dokumente. Međutim, uhićeni su 7. prosinca u zračnoj luci u Ndoli kad su s djecom namjeravali napustiti Zambiju zbog sumnje u autentičnost dokumenata i trgovinu djecom.

Hrvati su proveli u zambijskom zatvoru gotovo sedam tjedana, do 23. siječnja kada su pušteni da se brane sa slobode. Sudac je na ročištu 6. veljače odlučio prekinuti suđenje te naložio da Hrvati u narednih 48 sati napuste Zambiju, no već sljedeći dan parovi su ponovo vraćeni u pritvor zbog širenja optužnice za ista kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

Nedugo nakon toga ponovno su pušteni da se brane sa slobode, a suđenje je prebačeno na Viši sud u Ndoli koji ih je oslobodio. Sutkinja je utvrdila da nema dokaza da su počinili kazneno djelo trgovine djecom niti da su dokumenti o posvojenju djece lažni. Četiri para vratila su se u Hrvatsku s djecom.