Otvara se nova linija fronte, a uključuju se i ratne mornarice EU?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Podvodne eksplozije na plinovodima Sjeverni tok mogle bi, kako piše Jutarnji list, biti uvod u zabrinjavajuću novu eskalaciju rata u Ukrajini, koja bi se na znatno opipljiviji način mogla preliti na područje Europe, ako se pokažu istinitima teorije da se radilo o ruskoj sabotaži.

Danska i Švedska, koje se nalaze najbliže lokacijama na kojima je došlo do eksplozija, trenutačno provode vlastite istrage o tome što se dogodilo, no cijeli niz europskih država podigao je svoju razinu opreza.

Norveški ministar Terje Aasland, primjerice, naglasio je da će Norveška "poduzeti korake kako bi podigla spremnost" na području vlastite plinske i naftne infrastrukture. Rastućoj zabrinutosti nimalo ne pomažu izvještaji o neidentificiranim dronovima koji su viđeni nedaleko od norveških naftnih i plinskih platformi.

Norveška je jedan od najvećih europskih izvoznika energenata, a ekstenzivna mreža norveških podvodnih cjevovoda povezuje pomorska nalazišta plina s terminalima u Ujedinjenoj Kraljevini i s kontinentalnim dijelom Europe. Povezani terminali nalaze se u Francuskoj (Dunkirk), Belgiji (Zeebrugge) te Njemačkoj (Emden i Dornum).

Ranjivi cjevovodi

Ovi cjevovodi, kao i drugi dijelovi europske energetske infrastrukture, potencijalno su ranjivi na terorističke napade ili tajne napade državnih aktera, koji bi mogli značajno onesposobiti europsku energetsku mrežu neposredno uoči sezone grijanja. Zbog te činjenice, pišu pojedini europski mediji, nervoza na području Baltika i Sjevernog mora raste na razinu koja nije viđena od završetka hladnog rata.

"Nalazimo se, naravno, u situaciji u Europi i Njemačkoj gdje su kritične infrastrukture - a dostava energije se u to ubraja - potencijalne mete", upozorio je njemački vicekancelar i ministar energetike Robert Habeck. "Njemačka je država koja se zna obraniti, a Europa je kontinent koji može zaštititi svoju energetsku infrastrukturu", naglasio je.

Iako se još pokušava ustvrditi tko je odgovoran za napad na plinovode Sjeverni tok, Danska i Švedska sigurne su da se nije radilo o nesreći. "To je namjerni napad, koji nije mogao biti ozbiljniji", izjavila je danska premijerka Mette Frederiksen. "Ovo je vjerojatno namjerni čin, vjerojatno čin sabotaže", rekla je i švedska premijerka na odlasku Magdalena Andersson.

Prelazak iz Sjevernog mora u Baltičko more, zajedno s danskim tjesnacima, gdje se nalaze brojni plinovodi, nalazi se na relativno plitkoj dubini od 50-ak metara. Podvodna infrastruktura na toj je dubini ranjiva i na sabotaže ronilaca, koji ne trebaju posebnu opremu poput podmornica, zbog čega će biti potencijalno izrazito teško dokazati odgovornost za napade.

Postoji, ipak, velika razlika između pravne i političke odgovornosti. Iako možda neće biti moguće dokazati nečiju odgovornost pred međunarodnim sudom, zapadne obavještajne agencije mogle bi u suradnji s danskim i švedskim istražiteljima prikupiti dovoljno indirektnih dokaza koji bi omogućili državama da s velikom dozom sigurnosti identificiraju odgovornu stranu.

Članak 5 NATO-a

U slučaju da se prepozna djelovanje države, nanesena materijalna šteta mogla bi - zasad samo u teoriji - biti iskorištena da se aktivira Članak 5. NATO-a o zajedničkoj obrani. U praksi, ako se radi o namjerno izvedenoj ruskoj sabotaži, odgovor će gotovo sigurno biti politički - dodatno jačanje sankcija te povećanje vojne podrške Ukrajini - no NATO će po svaku cijenu pokušati izbjeći eskalaciju koja bi mogla dovesti do izravnog vojnog sukoba s Rusijom, u strahu od izbijanja nuklearnog rata.

Moguće je da je ruski predsjednik Vladimir Putin svjestan ove činjenice te smatra kako može testirati granice sabotaže infrastrukture. Za Poljsku, to je jedini racionalni scenarij. "Mi smo se suočili s činom sabotaže", rekao je poljski premijer Mateusz Morawiecki. "Mi ne znamo sve detalje što se dogodilo, no jasno vidimo da je čin sabotaže, povezan sa sljedećim korakom eskalacije situacije u Ukrajini". Poljska je također jedna od osobito ranjivih država nakon nedavnog otvorenja Baltičkog plinovoda koji tu zemlju povezuje s crpilištima norveškog prirodnog plina.

Uništenje cjevovoda iz Rusije, vjeruju pojedini analitičari, moglo je služiti kako bi se poslala dvojaka poruka - prvo, da se europske države više ne mogu nadati ruskom plinu, čak i ako bi to htjele, te drugo, da je i sva druga energetska infrastruktura potencijalno jednako ranjiva. Rusija je i u prošlosti izvodila napade kojima su jedini ciljevi bili zastrašivanje i širenje kaosa - od atentata na Sergeja Skripala i njegovu kćer u Salisburyju do sabotaže češkog skladišta streljiva 2014., koja je tek prošle godine identificirana kao akcija GRU, ruske vojne obavještajne agencije.

"Ako se ovakvo što dogodi našem cjevovodu do Norveške ili Alžira ove zime, u velikim smo nevoljama", izjavio je za Politico energetski stručnjak Simone Tagliapietra iz think tanka Bruegel. "Europa bi sad morala shvatiti da energetska infrastruktura predstavlja sigurnosne rizike", dodao je i naglasio kako hitno treba pojačati sigurnosne aktivnosti oko ključne energetske infrastrukture. "Neprijateljski akteri mogli bi ponoviti ovakvu akciju", zaključio je Tagliapietra.

Ono što je sigurno jest da će mornarice brojnih europskih država - od Norveške, Švedske i Danske do Njemačke, Francuske, Španjolske i Italije - dobiti novu misiju: pozorno nadgledati i čuvati vlastitu energetsku infrastrukturu te ju zaštititi po svaku cijenu.