Prije 120 godina rođen je svirepi nacistički krvolok slovenskog porijekla

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 120 godina, 21. travnja 1904. rođen je Odilo Globočnik, jedan od najkrvoločnijih nacističkih zločinaca. Bio je slovenskog podrijetla, iz obitelji Globočnik, koja je potjecala iz grada Tržiča u današnjoj Sloveniji (desetak kilometara sjeverno od Kranja). Majka Ana, djevojački Pecsinka, bila je porijeklom iz Vršca u Srbiji.

Odilo Globočnik rodio se u Trstu, važnoj austrougarskoj luci, gdje je njegova obitelj u to vrijeme boravila. Već je u mladosti postao pristalicom nacizma.

Zaslugom Heinricha Himmlera u Poljskoj je Globočnik postao SS-Brigadeführerom i policijskim generalom.

U Poljskoj je postao i monstrumom koji na duši nosi više od milijun i pol ljudskih života, i koji se smatra tvorcem plinskih komora.

Odilov otac Franz, umirovljeni poručnik austro-ugarske vojske, po izbijanju Prvoga svjetskog rata vraćen je u službu i dobiva posao u Slovačkoj. Iste godine, Odilo upisuje vojnu školu, ali je ne završava.

Vjetrovi rata odnose potom obitelj u Klagenfurt. Globus, kako su dječaka nazivali razredni kolege, ondje izučava zanat za strojarskog tehničara. Kako bi pomogao obitelji, koja se našla u financijskom škripcu, obavljao je kojekakve poslove, uključujući onaj nosača kovčega na kolodvoru.

Izložen podsmijehu stranačkih kolega

Globočnik, momak kojemu škola nikada nije išla, priliku za karijerni uspon dobio je 1922. godine, kad se istaknuo kao vođa prednacističkih koruških paravojnih organizacija.

Vjetar u leđa dale su mu zaruke s mlađahnom Grete Michner, kćeri uspješnog poduzetnika Emila Michnera. Ovaj je nesuđenog zeta zaposlio kao nadzornika u KÄWAG-u, kompaniji za distribuciju električne energije u Koruškoj.

Nakon što je ušao u politiku, Globočnik se zbog slavenskog prezimena suočio s podsmijehom stranačkih kolega. Kako su, u nacističkoj vizuri, Slaveni smatrani nižom rasom – nazivali su ih Untermenschen – mladić je gorljivo dokazivao da je germanskog podrijetla.

Tvrdio je, naime, da je njegov djed po ocu bio "arijevac koji je bio kulturološki slaveniziran, ali je unatoč tome održao svoju germansku krv". Većina povjesničara slaže se kako je to bila obična laž.

Manjak podobnih 'krvnih zrnaca' nadoknađivao je fanatičnom predanošću. Globočnikova prva dokumentirana aktivnost u NSDAP-u datira iz 1931. godine, kad se njegovo ime pojavilo na dokumentima u vezi sa širenjem propagande nacističke stranke. Jedan od zadataka koje je imao u partiji bilo je organiziranje kurirske službe za kanaliziranje fondova iz Njemačke u Austriju. 

Himmlerov štićenik

U lipnju 1933. godine, u Beču je bačena bomba na trgovinu židovskog draguljara Norberta Futterweita. Nesretni čovjek raznesen je na komadiće. Ovo je jedno od prvih ubojstava u Austriji koje se pripisuje nacistima, a postoje brojni dokazi da je u napad bio umiješan Odilo Globočnik. Naredne godine, agilni Globus postaje ponosnim članom SS-a, sa službenim brojem 292.776.

Nakon što su Nijemci izvršili Anschluss, pripojenje Austrije, imenovan je na važno stranačko mjesto Gauleitera bečkog područja. "Neću ustuknuti od radikalnih intervencija za rješenje židovskog pitanja", svečano je objavio. Nedugo potom, otvorio je prvu antisemitsku političku izložbu u Beču, kojoj je prvog dana prisustvovalo 10.000 posjetitelja.

U fotelji se, međutim, nije dugo zadržao. Nakon što je otkriveno da je sudjelovao u korupcijskoj aferi, koja je uključivala i strane valute, degradiran je u čin SS-Unterscharführera. Na inzistiranje Heinricha Himmlera, koji je bio impresioniran njegovom surovošću te ga je smatrao nekom vrstom štićenika, status mu je vraćen.

Za masovnog ubojicu nema mjesta na groblju

Osobito krvavo poglavlje njegove biografije označilo je djelovanje u Poljskoj. Ondje, nakon razočaravajuće partijske karijere, kao SS-Brigadeführer i policijski general pokazao je za što je sve sposoban.

Kao vođa "Operacije Reinhard" smatra se da je odgovoran za likvidaciju Varšavskog geta, koji je s oko 500.000 Židova bio najveća židovska zajednica u Europi; likvidaciju Bjalistočkog geta, koji je pružio snažan otpor njemačkoj okupaciji; preseljenje velikog broja Poljaka u cilju etničkog čišćenja; organiziranje i nadzor Lublinskog rezervata, u koji je deportirano 95.000 Židova…

Godine 1941. dobio je usmeno naređenje od Hitlera da odmah započne izgradnju Belzeca, prvog logora smrti u Generalnom gubernatorstvu. Uslijedila je izgradnja još tri logora smrti – Sobibora, Majdaneka i Treblinke.

Sveukupno, bio je umiješan u istrebljenje više od milijun i pol Židova u logorima koje je organizirao i nadgledao. Uz to, internirane je iskorištavao kao robovsku radnu snagu, a imovinu ubijenih hladnokrvno prisvajao.

Zbog napredovanja savezničkih trupa, donosi odluku o povlačenju u Korušku. Skrio se u zabačenoj planinskoj brvnari u blizini Weissenseea, u društvu najbližih suradnika. Ondje je proveo posljednje dane kao slobodan čovjek.

Nakon što su ga Britanci 1945. godine zarobili, izvršio je samoubojstvo kapsulom cijanida. Njegovo truplo odnešeno je na lokalno groblje, no tamošnji svećenik rezolutno je odbio dati dozvolu da "takav čovjek" bude položen u posvećenu zemlju.

Grob je iskopan izvan crkvenog dvorišta, a tijelo je pokopano bez ikakve ceremonije. (Izvori: Povijest.hr i Wikipedia)