Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prva bitka sljedećeg rata, naziv je znanstvene vojne studije koju je uradio i razvio Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) kako bi testirao sve moguće scenarije u slučaju da izbije sukob Kine i Amerike oko otoka Tajvana.
Prema postavkama ove studije, Kina bi pokušala klasičnu amfibijsku vojnu invaziju na Tajvan. CSIS je razvio programe za simuliranje sukoba uzevši u obzir mnoge parametre i pokrenuo ih 24 puta. U većini završenih scenarija, Sjedinjene Države, Tajvan i Japan porazili su konvencionalnu amfibijsku invaziju Kine i zadržali Tajvan.
Međutim, ova je obrana imala visoku cijenu. Sjedinjene Države i njihovi saveznici izgubili su desetke brodova, stotine zrakoplova i desetke tisuća vojnika. Tajvanu je uništeno gospodarstvo. Nadalje, veliki gubici naštetili bi globalnoj poziciji SAD-a dugi niz godina.
Kina je također teško izgubila, a neuspjeh da se okupira Tajvan mogao bi destabilizirati vladavinu Komunističke partije Kine.
U zaključku ove studije, autori navode kako takva pobjeda stoga nije dovoljna i da Sjedinjene Države trebaju odmah pojačati mjere odvraćanja Kine od invazije.
Vrijednost studije je prema autorima u tome što bi američka politika bila radikalno drugačija da je obrana beznadna nego da je uspješna obrana moguća. Ako se Tajvan može obraniti od Kine bez pomoći SAD-a, onda nema razloga za prilagođavanje strategije SAD-a takvoj nepredviđenoj situaciji.
S druge strane, ako nikakva pomoć SAD-a ne može spasiti Tajvan od kineske invazije, onda Sjedinjene Države ne bi trebale poduzimati ''donkihotovske'' napore da obrane otok.
Međutim, ako američka intervencija može osujetiti invaziju pod određenim uvjetima i oslanjanjem na određene ključne sposobnosti, onda bi američku politiku trebalo oblikovati u skladu s tim. Na taj bi način Kina također bila vjerojatnije odvratena od invazije, navode autori studije.
Detaljnost studije
U studiji se dalje navodi na koji je način ona realizirana, kako su vođene ''borbe'', koje su podatke koristili i na koji su način došli do rezultata.
Pročitajte još
Studija detaljno navodi kako bi počela invazija, od početnog bombardiranja koje bi uništilo većinu tajvanske mornarice i zračnih snaga u prvim satima, nastavkom raketnih napada, blokadom otoka od strane kineske mornarice pa do pokušaja američke mornarice i saveznika da brodovima i zrakoplovima dođu i pomognu opkoljenom otoku.
''Deseci tisuća kineskih vojnika prelaze tjesnac u kombinaciji vojnih amfibijskih letjelica i civilnih roll-on, roll-off brodova, dok jurišne zračno-desantne trupe slijeću u unutrašnjost otoka. Međutim, u najvjerojatnijem "osnovnom scenariju", kineska invazija brzo propada. Unatoč masivnom kineskom bombardiranju, tajvanske kopnene snage pristižu na obalu, gdje se osvajači bore da osiguraju dopremu zaliha i krenu prema unutrašnjosti.
U međuvremenu američke podmornice, bombarderi i borbeni/jurišni zrakoplovi, često pojačani Japanskim snagama, brzo onesposobljavaju kinesku amfibijsku flotu. Kineski udari na japanske baze i američke površinske brodove ne mogu promijeniti rezultat: Tajvan ostaje autonoman'', dio je zaključka iz američke studije.
Ali, ovdje postoji jedna glavna pretpostavka: Tajvan se mora oduprijeti, a ne kapitulirati. Ako se Tajvan preda prije nego što se snage SAD-a mogu pokrenuti, sve je ostalo uzaludno.
Rezultati
Prema studiji, ova obrana ima visoku cijenu. Sjedinjene Države i Japan gube desetke brodova, stotine zrakoplova i tisuće vojnika. Takvi bi gubici naštetili globalnoj poziciji SAD-a mnogo godina. Iako je tajvanska vojska neslomljena, ozbiljno je degradirana i ostavljena da brani oštećeno gospodarstvo na otoku bez struje i osnovnih usluga. Kina također teško trpi. Njena mornarica je u rasulu, jezgra njenih amfibijskih snaga je slomljena, a deseci tisuća vojnika su ratni zarobljenici.
Koliko to realno zvuči? Iako se radi samo o fiktivnom scenariju, to je ono što bi se najvjerojatnije dogodilo ako bi Kina u današnjem omjeru snaga odlučila pokrenuti amfibijsku invaziju na svoj susjedni otok na jugoistoku.
Tajvan je za Kinu legitimni posjed; i sredstvo ogromne strateške važnosti u nastojanju da proširi svoju kontrolu nad Južnim kineskim morem.
Kina se naoružava i čeka
Kina je posljednjih godina poduzela ozbiljnu modernizaciju svojih pomorskih sposobnosti i tehnologija, transformirajući mornaricu koja uglavnom patrolira obalnim vodama u respektabilnu dominantnu flotu.
Još 2022. godine, kineski brodograditelji porinuli su svoj treći nosač zrakoplova (CV-18 Fujian), jedan amfibijski jurišni nosač tipa 075, tri jedinice njihovog velikog razarača tipa 055 i još nekoliko višenamjenskih fregata tipa 054A; pored pet razarača tipa 052D koji su završeni u brodogradilištima Dalian.
S obzirom na najnovija izvješća koja pokazuju da bi se invazija vrlo vjerojatno mogla dogoditi prije kraja desetljeća, ratna igra daje duboki uvid u to kako bi se to umanjilo.
Glavni zaključci
Glavni zaključci do kojih se došlo tijekom vježbe (osim očite činjenice da bi broj ljudskih žrtava dosegao razine koje nikada nismo vidjeli desetljećima) sugeriraju četiri nužna uvjeta koja bi trebala biti ispunjena kako bi se osiguralo da se kineska invazija može pravilno odbiti: Tajvanske snage drže liniju i mogu kontrolirati Kineze, SAD koristi svoje baze u Japanu kao platforme za operacije, američke snage mogu napasti kinesku flotu izvan svog obrambenog područja, i da se ukrajinski model (slanje oružja bez slanja trupa izravno u bojnu arenu) ne primjeni na Tajvan.
Implikacija da bi se američke trupe morale uključiti u izravnu konfrontaciju s neprijateljem u tjesnacu ako Sjedinjene Države žele imati ikakve ozbiljne opcije za uspjeh temeljna je ideja koju treba razmotriti.
Godinama su mnogi naglašavali potrebu za snažnom, stalnom prisutnošću američke mornarice u vodama jugoistočne Azije kao preduvjet za kontrolu kineske pomorske ekspanzije.
Kako kaže profesor Jim Holmes, da bi se suprotstavili strategiji Kine, američke, savezničke i partnerske mornaričke snage ne smiju se samo pojaviti na žarišnim točkama, već i ostati, naglašavajući da Kina ne bi nužno prevladala ako dođe do sukoba.
Autori studije daju niz preporuka o tome kako se pripremiti za scenarij rata. Između ostalog, ojačati snage i povećati kapacitet zračnih baza u Japanu i Guamu, oslanjanje na "manje brodove koji mogu preživjeti" protiv kineskih protu brodskih raketnih napada i razvoj mehanizama za spašavanje pogođenih brodova i sprječavanje potonuća.
Uzimajući sve u obzir, izazovan i zastrašujući pothvat.
Unatoč tome, trajna pobjeda u Tajvanskom tjesnacu je moguća, vjeruje profesor Holmes, "i vrijedi joj težiti ako Kina krene u napad amfibijom preko tjesnaca."
Zaključci igre govore sami za sebe: obje strane težile bi pirovoj pobjedi, a deseci tisuća života bili bi izgubljeni u slučaju sukoba oko Tajvana.
