Ruska intervencija u Siriji novi je izazov za NATO

Tekst članka se nastavlja ispod banera

S krajnjeg jugozapada teritorijalnih voda Kazahstana, četiri krstarice ruske flote u Kaspijskom moru ispalile su 26 raketa u smjeru Sirije.

Dok je Rusija iskoristila svoju mornaricu, u akciji od srijede 7. listopada kako bi ostvarila udare na sirijski teritorij, ministri obrane NATO-a,koji su se sastali u Bruxellesu u četvrtak 8. listopada, trebali bi dugo razgovarati o sukobu u Siriji i novoj ulozi koju igra Moskva.

Jer, čak iako, prema službenoj verziji, Savez "nije izravno uključen u Siriji", ona se mora brinuti o situaciji u ovoj zemlji, posebno imajući u vidu prijetnje s kojima se suočava Turska.

Glavni tajnik Atlantskog saveza Jens Stoltenberg je rekao u četvrtak ujutro da je njegova organizacija spremna poslati trupe u Tursku da brane ovu državu pod prijetnjom njenoj južnoj granici.

Ministri moraju još pokušati utvrditi da ako, snažno se uključivši u Siriji, Rusija ne cilja samo da podrži režim Bashara al-Assada ili želi da stekne uporište u cijeloj mediteranskoj zoni.

NATO će, u svakom slučaju, tamo pojačati svoj nadzor i obavještajne snage. Tri zemlje (Francuska, Španjolska i Italija) inzistiraju na povećanju reaktivnosti raspoređivanja sposobnosti također u ovoj regiji.

Sastanak u četvrtak bi trebao poslužiti za postavljanje temelja sljedećeg summita organizacije, koji će se održati u Varšavi 2016. godine. Tema koja se tiče izravno odnosa s Moskvom: zemlje središnje i istočne Europe, manje zaokupljene onim što se događa na južnom krilu od strane vlastite sigurnosti nakon pripajanja Krima i rata u Ukrajini, ovaj bi summit bez dvosmislenosti označio Rusiju kao glavnog neprijatelja - čak i jedinstvenog.

Glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg, je dostavio dokumenta koji spominju vojno, političko i institucionalno usvajanje njegove organizacije. On se zalaže za nijansiraniji pristup, zasnovan na odvraćanju i temperira ideju o stalnom prisustvu NATO-a u zemljama u blizini s Rusijom.

On se pridružuje stavu Njemačke, koja namjerava da izbjegne vojnu eskalaciju, kao i stavu Francuske, koja inzistira na potrebi da se nastavi razgovor s Rusijom i odriče se svakog ispitivanja o aktu osnivanja odnosa NATO-Rusija. Potpisan 1997. godine, on je proširio ideju o stalnom raspoređivanju NATO-ovih snaga u zemljama istočne Europe