Šešelj osuđen na skoro pet godina za 'rušenje Haškog tribunala'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako je nakon maratonskog prvostupanjskog postupka za ratne zločine oslobođen krivice, Vojislav Šešelj je u Haagu pravosnažno osuđen na ukupno četiri godine i devet mjeseci zatvora za nepoštivanje suda.

“Gospodine Šešelj, molim Vas da ustanete”, rekao je haški sudac lideru Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislavu Šešelju.

“Vama da ustanem, pa vi niste normalni... Vi ste bjelosvjetski ološ, kako ja vama mogu da ustanem? Ja sam četnički vojvoda”, odgovorio je Šešelj.

Ove riječi izgovorene 2012. u haškoj sudnici samo su jedan od bezbroj primjera kako je Vojislav Šešelj iskazivao prezir i nepoštovanje prema Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tijekom svog 11-godišnjeg suđenja.

Od 2003. godine, kada je izručen Tribunalu iz Srbije nakon što je optužen za ratne zločine počinjene u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, Šešeljeva strategija bila je da se brani sam i da omalovažava Tribunal i sam postupak.

Nazvao je Tribunal “NATO sudom”, bojkotirao njegov rad glađu, psovao u sudnici, govorio sucima da će ostati upamćeni jer su njemu sudili, te da će “uništiti” i “pobijediti” Haški sud. Već na samom početku postupka, kazao je da se nalazi u “političkom sudu” i da se namjerava braniti “političkim govorima, koji su bolji od vaših”.

U Haagu je Šešelj tri puta optužen, a zatim i osuđen za nepoštivanje suda zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka. Osim što su protiv njega pokrenuti postupci za nepoštivanje suda, tijekom suđenja su pokrenuta još dva postupka, i to protiv Šašeljevih stranačkih kolega i jednog svjedoka koji nije htio doći u Haag ako neće biti svjedok Obrane.

Nepravosnažnom presudom iz ožujka 2016. godine, Šešelj je oslobođen optužbi za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi na području Srbije, Hrvatske i BiH. Presudom je utvrđeno da je stvaranje “Velike Srbije” bilo Šešeljev politički cilj, ali da to nije nužno podrazumijevalo zločine.

Haški tribunal je Šešelja u studenom 2014. godine, prije izricanja presude, pustio na slobodu zbog toga što je obolio od tumora na jetri. Šešelj nije nazočio izricanju prvostupanjske presude.

U prosincu prošle godine iznesene su žalbe na ovu presudu, u kojima su tužioci u Haagu zatražili poništenje oslobađajuće presude, a konačna odluka bit će izrečena u srijedu, 11. travnja, pred Mehanizmom za međunarodne kaznene tribunale (MMKT), pravnim nasljednikom MKSJ-a.

Prva optužnica za nepoštivanje suda protiv Šešelja objavljena je u siječnju 2009. godine. Optužen je da je ometao provođenje pravde time što je u svojoj knjizi objavio imena tri zaštićena svjedoka.

Šešelj je negirao krivicu i dodao da knjiga nije bila namijenjena širokoj javnosti. Tijekom postupka nije pozivao svjedoke, ali je rekao da njegova namjera nije bila da otkrije imena zaštićenih svjedoka ili da ih zatraši, nego da “javno razotkrije zavjeru” u vezi s nekim događajima koji se spominju u optužnici.

Usprkos tome, Prvostupanjsko vijeće zaključilo je da je “knjiga prepuna detaljnih osobnih informacija u vezi sa svjedocima kako pod njihovim vlastitim imenima, tako i pod pseudonimima koji su im dodijeljeni u predmetu ‘Šešelj’”.

“Pretresno vijeće primjećuje, uz veliku zabrinutost, smišljeni način na koji su prekršene zaštitne mjere svjedoka. Vijeće smatra da se radi o ozbiljnom ometanju provođenja pravde, pogotovo imajući u vidu potencijalni štetni učinak takvog ponašanja na povjerenje svjedoka u sposobnost Međunarodnog suda da jamči efikasnost zaštitnih mjera”, stoji u presudi.

Šešelj se žalio na ovu presudu, kazavši da Tribunal nije imao nadležnost da provodi postupke za nepoštivanje suda te da je kazna preoštra, ali je Žalbeno vijeće potvrdilo odluku.

Godinu i mjesec nakon prve optužnice za nepoštivanje suda, podignuta je i druga. U veljači 2010. godine, Šešelj je optužen da je u svojoj knjizi otkrio informacije na osnovu kojih bi se mogao otkriti identitet još 11 zaštićenih svjedoka.

Nakon što je Vijeće zaključilo da “knjiga sadrži informacije na osnovu kojih se može utvrditi identitet svakog od zaštićenih svjedoka”, Šešelj je osuđen na 18 mjeseci zatvora.

“Vijeće je zaključilo da je Šešelj znao za mjere i primjećuje da je u više navrata tijekom postupka tražio da se te mjere promijene, pri čemu je zahtijevao da se relevantne odluke ponovo razmotre ili da mu se dozvoli da na njih uloži žalbu. Vijeću je, prema tome, jasno da je optuženi znao da će zaštitne mjere morati da izmijeni vijeće koje ih je i naložilo i da on ne može po vlastitom nahođenju jednostavno da otkriva identitet svjedoka”, stoji u odluci.

Šešelj je najavio da će se žaliti i na ovu presudu, ali nije u roku podnio pisani podnesak u skladu s pravilima Tribunala, zbog čega je prvostupanjska odluka potvrđena.

Treći postupak zbog “rušenja povjerenja javnosti”

Treća – i posljednja – optužnica protiv Šešelja za nepoštivanje suda podignuta je u svibnju 2011. godine.

Optužnica je sadržavala pet točaka – prve dvije odnosile su se na činjenicu da Šešelj ni nakon presuda za nepoštivanje suda nije sa svoje web stranice skinuo knjige u kojima je otkrio zaštićene svjedoke. Ostale točke optužnice su se odnosile na nove knjige i “povjerljive podneske” u kojima su otkriveni detalji koji se vezuju za zaštićene svjedoke.

Iako je Šešelj najavio da će pozivati svjedoke i sam dati iskaz u ovom postupku, do toga nije došlo, s obzirom da Vijeće nije prihvatilo njegov zahtjev da pravni savjetnik i referent za predmet nazoče postupku.

Šešelju je ponuđeno da iznese vlastito viđenje postupka, ali je on to odbio rekavši da su mu “uskraćena prava”.

U završnoj riječi je kazao da je “postupak pristrasan”.

Vijeće ga je zatim proglasilo krivim i osudilo na dvije godine zatvora, uz napomenu da je imao moć da ukloni sporne materijale s web stranice i da je “kontinuirano rušio povjerenje javnosti” u rad MKSJ-a.

“Vijeće je višestruka osporavanja ovlaštenja Međunarodnog suda, kakvima je Šešelj pribjegavao, uzelo u obzir kao otežavajuću okolnost. Na repetitivnu prirodu njegovih postupaka ukazuje stalno odbijanje da se povinuje nalozima u kojima se od njega zahtijeva da ukloni povjerljive materijale koje je otkrio u brojnim prilikama tokom više godina. Takvo flagrantno kršenje naloga Vijeća predstavlja napad na pravosudna ovlaštenja ovog suda”, stoji u odluci.

Uz tri postupka protiv Šešelja osobno, pokrenuta su još dva koja se odnose na njegovu Obranu.

U prvom postupku, bivši načelnik Ratnog stožera SRS-a Ljubiša Petković osuđen je na četiri mjeseca zatvora zbog nepoštivanja suda. Petković je, kako se navodi u presudi, dva puta odbio naloge Tribunala da se pojavi kao svjedok Tužiteljstva, kazavši da će doći u Haag samo kao “svjedok Obrane”.

Jedan postupak za nepoštivanje suda – protiv Šešeljevih stranačkih kolega Vjerice Radete i Petra Jojića – još uvijek je u tijeku. Oni su u listopadu 2012. optuženi da su utjecali na svjedoke na suđenju Šešelju tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promijene iskaze ili ne svjedoče.

Zajedno s Radetom i Jojićem bio je optužen i Jovo Ostojić, ali je postupak protiv njega obustavljen zbog njegove smrti.

S obzirom da je Haški sud zatvorio vrata prije nego je završen postupak protiv Radete i Jojića – koje Srbija odbija izručiti – trenutno se donosi odluka da li će ovaj predmet biti prebačen u Srbiju ili će Mehanizam zahtijevati njihovo izručenje u Haag.

Šešelj je na nedavnoj konferenciji za tisak rekao da ne misli kako će ikada doći do izručenja.

“Jedina konkretna posljedica je ta što moji suradnici ne mogu putovati u inostranstvo. Ali što bi putovali u inostranstvo kada imaju male zastupnilčke plaće, a tamo bi trošili mnogo novca. Ja sam proveo 12 godina u inostranstvu i znam kakva je tamo skupoća”, kazao je Šešelj.

Nakon što su predstavnici Sjedinjenih Američkih Država (SAD) tražili da Srbija surađuje s Tribunalom, Šešelj je rekao da će o izručenju Radete i Jojića “pregovarati tek kada Hillary i Bill Clinton budu izručeni u Srbiju”.