Djeca ISIL-ovaca

Sirijska siročad rata

Pola stoljeća živjela je tiho u kućici u predgrađu Sydneyja, ali kad je shvatila gdje su njeni mališani i da im je mama mrtva...
Vijesti / Svijet | 04. 05. 2019. u 15:01 Bljesak.info
Siročad ISIL-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sudbina djece koju su odgajali strani borci u islamskoj državi postala je međunarodno pitanje nakon propasti kalifata ove grupe u protekloj godini.

Suočena sa sporom reakcijom vlade na pitanje koje se tiče budućnosti njezine obitelji, jedna je Australka odlučila uzeti stvari u svoje ruke. Pola desetljeća gospođa Karen Nettleton je živjela sama u svojoj tihoj kući u predgrađu Sydneya.

Jedini fizički podsjetnik njezine obitelji su na desetine fotografija u gotovo svakoj sobi. Karen Nettleton otputovala je u sirijski izbjeglički kamp al-Hawl kako bi pronašla troje unučadi i dva praunuka. Kad ih je napokon zagrlila nakon nekoliko godina, jedna od njezinih unuka, Hoda Sharrouf, rekla je da ne može vjerovati, piše Washington Post.

"Prilično sam sigurna da sanjam", rekla je 16-godišnja Hoda, prema snimkama objavljenim u ponedjeljak, a koje je snimila australska televizijska ekipa s ABC-a. - Ne sanjaš. Nećeš se probuditi - rekla joj je Nettleton. Hoda i njezina braća i sestre - 17-godišnja sestra Zaynab Sharrouf i 8-godišnji brat Humzeh Sharrouf - žive s dvije mlade Zaynabine kćeri u kampu. Vjeruje se da su oni jedini preživjeli članovi obitelji koji su pobjegli u Siriju i postali zloglasni u Australiji.

Šokirao fotografijom

Obitelj je u Siriju odveo australski borac Khaled Sharrouf, koji je 2014. godine izazvao užas u svijetu nakon što je tvitao fotografiju dječaka, očigledno svog sina, koji je držao odsječenu ljudsku glavu u gradu pod kontrolom Islamske države. "To je moj dječak!" pisalo je ispod fotografije. Khaled Sharrouf, za kojeg su australske vlasti rekle da je imao povijest mentalne bolesti, otišao je na Bliski istok kako bi se pridružio nastaloj islamskoj državi 2013.

Njegova supruga, Tara Nettleton, i njihovo petoro djece ubrzo su otišli za njime. U veljači 2014. g. Nettleton, Tara i djeca Sharroufa otišli su na godišnji odmor u Maleziju. Tara je majci rekla da planira otići u Tursku. Rekla je da želi posjetiti poznatu palaču Topkapi u Istanbulu, gdje su snimane scene iz njezine omiljene turske sapunice. Oni će biti kući za nekoliko mjeseci, rekla je majci.

"Poljubila sam djecu, poljubila im lica. Zagrlila sam ih, opet ih poljubila. Zagrlila sam Taru. Poljubila je i izašla. I ostavila ih tamo. Ali nisam znala da se opraštam od Tare, Abdullaha i Zarqawija. Da sam to znala, ne bih otišla ", rekla je gospođa Nettleton.

Foto: Delil Souleiman/AFP via Getty Images / 

Vjeruje se da je Tara Nettleton umrla u Siriji prije 2016. zbog komplikacija s upalom slijepog crijeva, tvrdi Sydney Morning Herald. Khaled Sharrouf, pak, je umro u američkom zračnom napadu 2017. godine, zajedno sa svoja dva najstarija djeteta. Karen Nettleton neprestano je vodila kampanju kako bi dovela svoje unuke kući. Ovo je njezino treće putovanje na Bliski istok u nadi da će se ponovno ujediniti sa svojom obitelji, ali to je prvi put da je upoznala svoje rođake otkako su napustili Australiju. Australska vlada priopćila je kako će odbiti pomoći australskim državljanima koji su otišli u borbu s islamskom državom da se vrate (osim na sud).

Međutim, kako prenosi Express.hr, premijer Scott Morrison ovog je mjeseca rekao kako će raditi s skupinama za pomoć u repatrijaciji djece australskih državljana.

"Tamo gdje ima Australaca koji su uhvaćeni u ovoj situaciji, osobito nevine djece, tada ćemo učiniti ono što mislim da bi Australci očekivali od nas u njihovo ime", rekao je Morrison novinarima.

Sudbina djece

Sudbina ove djece potaknula je intenzivnu političku raspravu u njihovim matičnim zemljama, a neke poput Rusije odlučile su ih vratiti u domovinu, dok su druge zemlje oklijevale. Kada je Nettleton stigla u kamp razgovarala je s nekoliko desetaka žena koje su nosile crnu žensku haljinu i veo, pitajući ih jesu li vidjeli njezinu djecu. Na kraju joj je jedna britanska žena rekla da je australski dio kampa u kutu.

Gospođa Nettleton je počela hodati. "Oh, dušo!", plakala je kad je ugledala unuka kojeg nije vidjela pet godina. Potrčala je do njega, podigla ga i poljubila ga preko lica. Humzeh, koji je imao četiri godine kad je napustio Sydney i do sada je proveo više vremena živeći u Siriji, nego u Australiji, poveo je prabaku u obiteljski šator. Kad je Hoda izašla iz šatora, bila je toliko zapanjena da je vidjela svoju baku da su joj ruke vidljivo zadrhtale. Hoda i njezina baka su obje nosile crninu i kako su pale u ruke jedna drugoj u duboki zagrljaj, gotovo se činilo kao da su jedna osoba.

"Oh, dušo, toliko si mi nedostajala", rekla je Nettleton dok je držala unuku. Otprilike pola sata kasnije stigla je Zaynab, i opet je krenulo plakanje. "Rekla sam ti da ću doći, rekla sam ti da ću doći", smijala se Karen Nettleton dok je Zaynab plakala i padala baki na ruke. Obitelj je ušla u šator. Gospođa Nettleton vukla je kestenjasti kovčeg prepun darova - od čokolade, preko medicinskih potrepština do igračaka.

Obitelj je ostajala zajedno satima, grleći se i razgovarajući o svojim posljednjih pet godina i njihovoj budućnosti - nadaju se da će se vratiti u Australiju. Australski dužnosnici rekli su gđi Nettleton da će njezina djeca uskoro biti puštena iz al-Hawla na njenu brigu kako bi se mogli vratiti u Australiju, iako nije jasno koliko će trajati njihovo posljednje putovanje. Unatoč ponovnom okupljanju u Siriji, Karen Nettleton nije dovela članove svoje obitelji u Australiju.

Napuštanje kampa

 
Otada je napustila kamp i radi s kurdskom i australskom vladom kako bi dovela svoje unuke i praunuke kući. Nejasno je koliko dugo će obitelj morati čekati u izbjegličkom kampu. Iako je Morrison rekao da neće riskirati australske živote kako bi doveo djecu stranih boraca kući, Daily Telegraph je izvijestio da ako djeca mogu doći do australske ambasade, mogu dobiti putovnice koje će im omogućiti putovanje u zemlju.

Govoreći za Four Corners tvrtke ABC-TV, Zaynab Sharrouf je rekla da se australski građani ne moraju bojati povratka obitelji. "Ovdje su nas doveli naši roditelji", rekla je.

“A sada kad su naši roditelji nestali, želimo živjeti. A za sebe i svoju djecu želim normalan život kao što bi svatko htio normalan život.



Kopirati
Drag cursor here to close