Pregled
Što je svijet ostavio iza sebe u proteklom desetljeću
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Arapsko proljeće dovelo je do krvoprolića u Siriji, egzodusa izbjeglica i nasilja džihadista. Obamu je zamijenio Trump. London je odlučio napustiti EU. Mnogima u svijetu drugo desetljeće 21. stoljeća, premda je počelo s nadom u pravedniji svijet, završava okretom prema nacionalističkom populizmu.
Slijedi pregled nekih osoba i događaja koje su oblikovale proteklo desetljeće, prenosi Hina analizu France Pressea.
Pročitajte još
Trump u zraku
Sjedinjene Države završavaju desetljeće s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, predsjednikom politički, društveno i ekonomski duboko podijeljene zemlje, kojemu osim toga prijeti opoziv.
Trump, koji je optužen da je zlorabio svoj položaj zatraživši od Ukrajine da pokrene istragu o njegovu političkom suparniku, vjerojatno će u Senatu biti oslobođen optužbi jer njegova Republikanska stranka u tom domu ima većinu.
No ipak je tek treći američki predsjednik koji bi mogao biti opozvan s dužnosti, nakon Billa Clintona i Andrewa Johnsona. Richard Nixon podnio je ostavku prije nego je izišao pred sud zastupnika.
Razvoj njegova mandata, čudnovatiji od bilo kakve fikcije, odraz je njegova uspona na vlast. Godine 2016. nekima se činilo nezamislivim da bi građevinski mogul koji je postao zvijezda reality showa mogao doći na čelo najvećeg svjetskog gospodarstva.
Međutim, porazio je demokratkinju Hillary Clinton i naslijedio Baracka Obamu, prvog afroameričkog predsjednika u povijesti SAD-a.
Arapsko proljeće
Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir; Trump je bio voditelj reality showa "Pripravnik". Razlika između 44. i 45. američkog predsjednika ne može biti veća.
Trump, skeptik u vezi klimatskih promjena, protekcionist i protivnik imigracije, ignorirao je tradiciju i vodio kandidaturu za Bijelu kuću na svoj način, bezobzirno hrleći cilju.
"Od danas, nova vizija vodit će našu zemlju. Od ovog trenutka, Amerika će biti na prvom mjestu", rekao je u svojem inauguracijskom govoru 20. siječnja 2017. na stubama Capitola.
Kako se 2010-e približavaju svojem kraju, uspješno američko gospodarstvo povećat će mu izglede da iduće godine dobije novi mandat.
Kada je riječ o vanjskoj politici, Trump je odrješit u odnosima sa saveznicima, odnosi se s prijezirom prema međunarodnim sporazumima i ne oklijeva jačati odnose s autoritarnim vladama kao što je sjevernokorejska.
Nakon što je desetljeće počelo nadom koju je probudilo Arapsko proljeće, završilo je tako da su u nekoliko zemalja na vlast došli autoritarni lideri.
Tuniški diktator Zine El Abidine Ben Ali otjeran je s dužnosti 14. siječnja 2011. narodnim ustankom koji je bio nezamisliv samo nekoliko tjedana prije.
Posljedica toga bilo je buđenje stanovnika i u drugim zemljama Bliskog istoka i u sjeverne Afrike.
Gadafi, Sirija, Egipat...
Libijski vođa Moamer Gadafi srušen je s vlasti iste te godine u pobuni koju je podržavao NATO.
U Egiptu, prosvjedi na kairskom Trgu Tahriru označili su kraj vladavine Hosnija Mubaraka, ali je zemlja desetljeće završila u stisku čvrste ruke predsjednika Abdela Fataha al-Sisija, bivšeg generala.
Sudbina milijuna ljudi u Siriji također se promijenila. Protestni pokret protiv vladajuće obitelji Asad pretvorio se u krvoproliće i naposljetku strašan građanski rat.
U osam godina sukoba, od početka 2011., poginulo je više od 370.000 ljudi, a milijuni su raseljeni. A sukob je poprimio globalna obilježja.
Rusija je intervenirala kako bi pomogla Bašaru al-Asadu. Turska se umiješala kako bi spriječila sirijske Kurde da formiraju svoje uporište na granici.
Zapad je formirao koaliciju kako bi porazio "kalifat" Islamske države, ekstremističke skupine koja je profitirala na kaosu zauzevši velike dijelove teritorija Sirije i Iraka.
Vođa Islamske države, Abu Bakr al-Bagdadi, proglasio je "kalifat" u lipnju 2014. na području koje se prostiralo od Alepa na sjeveru Sirije do Dijale u Iraku.
Organizacija će nadmašiti domete terorističke mreže Al Kaide i pokrenuti novi val nasilja, u više oblika.
Bombaški napadi
Poticala je sljedbenike da samostalno izvode terorističke napade, umjesto složenih operacija kao što su bili teroristički napadi 11. rujna 2001. na SAD.
Belgijska ćelija dirigirana iz Sirije odredila je tako 13. studenoga 2015. za metu Pariz ubivši u bombaškim napadima i pucnjavama u koncertnoj dvorani, barovima, restoranima i na stadionu Stade de France 130 ljudi. Samo u Bataclanu, poznatoj koncertnoj dvorani, poginulo je 90 ljudi na nastupu američke skupine Eagles of Death Metal.
Rat u Siriji doveo je do izvoza nasilja, ali i uzrokovao veliku humanitarnu tragediju na pragu Europe, jer su milijuni ljudi pobjegli iz svojih domova u potrazi za sigurnošću i boljim životom. Prešli su Europu u golemim procesijama i završili u zemlji koja ih je htjela primiti.
Njemačka kancelarka Angela Merkel vjerovala je da može apsorbirati izbjeglički val. "Ako Europa padne na pitanju izbjeglica, ako se prekine ta uska veza s univerzalnim građanskim pravima, tada to neće biti Europa kakvu smo željeli", kazala je 31. kolovoza 2015.
Stotine tisuća Sirijaca završile su u Njemačkoj.
No povećao se pritisak u zemljama koje su se teško nosile s teretom kontinuiranog dolaska ljudi u nevolji.
Na sjeveru Francuske, kod luke Calais, migranti su se nagurali u privremene kampove vrebajući priliku da prijeđu preko Kanala u Veliku Britaniju.
Migracije
Na Mediteranu, očajni migranti putovali su preko sjeverne Afrike do mora, pokušavajući se domoći Europe nestabilnim čamcima ili splavima. Mnogi nisu preživjeli.
U SAD-u, Trump je proglasio borbu protiv migranata koji ilegalno ulaze u zemlju iz Meksika jednim od svojim najvažnijih političkih ciljeva. I zatražio je od Kongresa milijarde dolara za izgradnju zida na granici.
Trumpov uspon dao je vjetar u leđa nizu populističkih i krajnje desnih političkih pokreta, od Viktora Orbana u Mađarskoj do Mattea Salvinija u Italiji i Jaira Bolsonara u Brazilu.
U Francuskoj, krajnja desnica ostala je politička snaga zahvaljujući obitelji Le Pen, a osnažila je i u Njemačkoj, gdje su neki počeli dovoditi u pitanje razboritost politike otvorenih vrata kancelarke Merkel.
U Britaniji, povijesni referendum 2016. na kojem su građani glasali za izlazak iz Europske unije nagovijestio je preobražaj kontinenta.
Nakon mukotrpnog procesa, čini se da je premijer Boris Johnson na putu da izvede zemlju iz Europske unije pošto je ostvario uvjerljivu izbornu pobjedu, uz Trumpov blagoslov. On je prvi američki predsjednik koji ne podržava jedinstvenu Europu.
Kako se usuđujete?
Pred kraj 2019. jedna švedska tinejdžerica prekrojila je pravila aktivizma i probudila svijest javnosti o važnosti borbe protiv klimatskih promjena.
Milijuni mladih prepoznali su se u 16-godišnjoj Greti Thunberg i vjeruju da su odrasli žrtvovali planet na oltaru gospodarskog rasta i komfornog života.
"Kako se usuđujete?" uzviknula je u rujnu s govornice UN-a, kritizirajući svjetske čelnike zbog njihove pasivnosti kada je riječ o globalnom zatopljenju.
U desetljeću koje je počelo velikom nuklearnom katastrofom u Japanu izazvanom potresom i tsunamijem svijet se fokusirao na ekstremne vremenske prilike i njihove posljedice.
Ne pobjeđujemo u utrci za smanjenje emisija stakleničkih plinova i temperature i dalje nastavljaju rasti.
Međunarodna zajednica uspjela je postići dogovor o povijesnom Pariškom sporazumu o klimi 2015., ali dana obećanja nisu dovoljna, a i Trump je povukao Ameriku iz tog plana.
Zaštita okoliša jedno je od najvažnijih pitanja u mnogim zemljama.
Ali jedno jednostavnije pitanje, odnosi između muškaraca i žena, također je bilo u fokusu 2010-ih.
Pokret #MeToo, koji se proširio svijetom nakon niza optužbi protiv holivudskog producenta Harveyja Weinsteina, ohrabrio je žene da se suoče sa zlostavljačima i doveo do pada mnogih moćnih muškaraca.
Pitanje roda i identiteta također je u ovom desetljeću izbilo u prvi plan i mnogi su redefinirali što to znači biti muškarac ili žena - ili ni jedno od toga dvoje.
Merriam-Webster proglasio je zamjenicu "oni", kojom se sada mnogi identificiraju kao ne-binarni, za riječ godine 2019.
Školarce koji se bore za planet i žene koje prozivaju svoje zlostavljače, građane koji traže demokraciju i džihadiste koji zagovaraju teror povezuje jedna stvar, a to je sve veće oslanjanje na društvene medije.
Brojka od 2,4 milijardi je golema i teško shvatljiva, ali toliko ljudi svaki mjesec redovito koristi Facebook, najveću društvenu mrežu na svijetu. Godine 2011. bilo je malo manje od 500 milijuna.
Tehnologija radikalno mijenja način na koji živimo.
Udvaranje, druženje, novinarstvo, politika, glazba, bankarstvo i trgovina odvijaju se u kibernetičkom prostoru i sve više vremena provodimo gledajući u ekrane.
Facebook nije jedino istaknuto ime u tom sektoru kojim dominiraju američke tvrtke. Google, Twitter, Amazon, Apple i WhatsApp neki su od brendova koji su promijenili naše živote.
Oni zarađuju milijarde dolara, ali i izazivaju velike kontroverze.
Te tvrtke imaju pristup našim osobnim podacima pa predstavljaju značajnu prijetnju privatnosti.
One olakšavaju slobodu govora, ali nose i realan rizik od uznemiravanja ili nečeg još goreg.
Olakšavaju ljudima pristup raznim sadržajima, ali umjetnici i mediji nisu uvijek plaćeni za svoj rad.
I naposljetku, pokazalo se da je Facebook bio jedan od glavnih alata za rusko miješanje u američke predsjedničke izbore 2016.
Kina
Zahvaljujući vrtoglavu gospodarskom rastu, Kina je 2010. postala drugo svjetsko gospodarstvo, pretekavši Japan. Zaostaje samo za SAD-om.
Svjetska proizvodna hala počela je isticati i svoje vojne ambicije i pozicionira se kao strateški suparnik Washingtonu.
Sredinom desetljeća, Kina je položila pravo na tehnološki sektor, nastojeći postati svjetski lider u robotici, informacijskoj tehnologiji i čistoj energiji.
Peking pokušava promijeniti brzinu. Više nije zadovoljan time da bude samo sjedište tvornica koje proizvode potrošačku robu za prodaju na svjetskom tržištu.
Amerika je shvatila da bi njezino liderstvo moglo biti dovedeno u pitanje. A s Trumpom je ta zabrinutost eskalirala.
On je pokrenuo trgovinski rat s Kinom, optužujući je za raširenu krađu autorskih prava.
"Trgovinski ratovi su dobri i lako ih je dobiti", hvalio se 2018.
Uveo je velike carine na kinesku robu, ali Peking nije ni trepnuo.
Premda su dvije zemlje upravo potpisale "prvu fazu" sporazuma o trgovini, njihovo odmjeravanje snaga zasigurno će odrediti iduće desetljeće.
