VIDEO | Hat-trick El Matadora

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Jako sam sretan, jer smo jako puno truda uložili u ovu pobjedu. Bilo je tu puno treninga, pripreme, rada s kompletnom ekipom. Od prvog danas smo krenuli punim gasom i nismo stali do kraja, do cilja'', rekao je 57-godišnji Carlos Sainz, sada već trostruki pobjednik Dakara.

Prvi trijumf je Sainz ostvario 2010. godine za volanom Volkswagena, prije dvije godine je to napravio vozeći Peugeot, sada s Mini Cooperom.

Kada je u pitanju klasa automobila, Carlos se izjednačio s Renéom Metgeom, Pierreom Lartigueom te Nasserom Al-Attiyahom.

Trijumf koji je još jednom potvrdio veličinu ovog majstora, nekadašnjeg dvostrukog svjetskog reli prvaka. Prve prava automobilistička zvijezda Španjolske.

Carlos Sainz Cenamor rođen je u Madridu 1962 i njegova prva ljubav je naravno bio nogomet. Igrao je solidno u juniorima Reala, ali se onda odlučio prebaciti na squash u kojem je sa 16 godina bio prvak Španjolske.

Naravno, Real Madrid nije zaboravio, kasnije su ga mnogi sjedali u stolicu namijenjenu predsjedniku ovog kluba. Ne samo jedno. Tako se 2006. godine pričalo i pisalo o tome kako će gotovo sigurno ako za predsjednika Reala bude izabran Juan Miguel Villar Mir, potpredsjednik biti baš Carlos Sainz.

To se nije dogodilo, ali nije isključeno da u budućnosti baš Sainza vidimo na nekoj funkciji. Ipak automobilizam je uvijek imao prioritet,  u prošlosti, sadašnjosti.

U svijetu automobilizma se našao 1980. godine, vozeći Renault osvojio je dvije titule reli viceprvaka u Španjolskoj, a prvu titulu je osvojio 1987. godine u Ford Sierri.

''Uvijek sam bio fasciniran automobilizmom. Počeo sam pratiti utrke s nekih 9-10, godina, znao sam što želim biti, bilo je samo pitanje vremena kada ću se uključiti. Moj zet, Juan Carlos Onoro se bavio utrkama, a njegov suvozač Juanjo Lecalle je bio moj veliki prijatelj. On mi je ustvari i dao njihov automobil da ga oprobam voziti. U to vrijeme sam studirao pravo, ali kada sam dobio priliku da nastupim za  Renault u domaćem prvenstvu sve je bilo jasno. Tata je ostao razočaran, jer je očekivao da ću baviti poslom kojim se bavio i on, a on je bio građevinski poduzetnik'', sjeća se Carlos.

Već u prvim nastupima kroz WRC prvenstvo, odmah je pokazao potencijal, na Korzici je bio peti. 1989. godine Ford je pored veterana Stiga Blomqvista priliku dao i dvojici nadolazećih talenata, Carlosu Sainzu i Didieru Auriolu.

Između ove dvojice će vrlo brzo javiti veliko rivalstvo, posebno nakon što su napustili ekipu Forda. Prvu titulu Sainz je osvojio 1990. godine, četiri pobjede i rekordnih 140 bodova je ostvario kao vozač Toyote.

https://www.youtube.com/watch?v=wMQh91WeRzc

Druga je titula došla dvije godine kasnije i u tom se trenutku činilo da je Sainz na putu obaranja svih rekorda, priča će se barem sa osvojenim naslovima tu i zaustaviti.

Mijenjao je ekipe, vozio za Lanciju, Subaru s kojim je dvije godine zaredom dolazio do titule viceprvaka, pa kasnije opet za Ford, Toyotu, priču je nakon 16 godina i 26 pobjeda zaključio 2004. godine u Citroenu. Posljednji reli na kojem je nastupio bio je Akropolis.

''Ja sam imao sreće da radim ono što volim. Volio sam utrke i uživao sam u njima. Mnogi nemaju priliku raditi ono što vole, ja jesam i zato moram zahvaliti Bogu kad shvatim koliko sam imao sreće. Posebno sam uživao u periodu kada sam vozio Toyotu Celicu u periodu 1990.-1992. godina. Nisam tako uživao niti približno s Lancijom kao i Toyotom Corollom, pa ni sa Suburuom iako je bilo dobrih rezultata'', kaže Carlos kojeg u Španjolskoj oslovljavaju kao Kralj Carlos ili El Matador. 

Kao jedan od najluđih nastupa izdvojio je onaj na reliju Safari 1990. godine.

''Iskreno, mislio sam kako taj reli nikada neću završiti. Automobil je bio uništen, nakon što smo udarili u drvo. Tko je mogao očekivati da ćemo na kraju biti četvrti. Upravo su ti bodovi bili presudni u borbi za naslov prvaka'', reći će danas Sainz.

Posljednjih godina je uglavnom uz svog sina Carlosa juniora koji se bori za svoje mjesto pod suncem u Formuli 1. U međuvremenu je Carlos otvorio jednu teretanu, osnovao avio kompaniju, napravio stazu za karting.

''Bili smo jako uznemireni, ali nismo postali malodušni, kada je Carlos mlađi ostao bez mjesta u Toro Rossu, ali danas je i dalje on tu u Formuli 1, nastupa za McLaren'', dodaje Carlos stariji.

A mlađi kaže: ''Volio bih i ja osvajati naslove kao moj otac, ali isto tako ja želim neke stvari raditi na svoj način. Ono što je sigurno, biti svjetski ne može bilo tko, bez obzira o kojem se sportu radi. Moj otac je uvijek imao pravi stav i uvijek sam spreman prihvatiti njenog savjet''.

Tata za sada ima tri Dakara, dva naslova svjetskog prvaka u reliju. Napravio je strašno puno za promociju automobilizma u Španjolskoj.

Može li ga mlađi Sainz dostići? Može, iako će ići jako, jako teško.