Formula u Beogradu prije 83 godine i Mali Veliki Nuvolari

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dolazak Davida Coultharda i dva bolida Red Bulla u Beograd, kroničari Formule 1 iskoristili su kako bi ponovo spomenuli priču o utrci koja je održana 3. rujna 1939. godine ulicama Beograda. I stvarno, kada se malo potraži, mogu se pronaći podaci o utrci koja održana kao glavni događaj u sklopu proslave 16. rođendana kralja Jugoslavije Petra II., koja je bila 6. rujna. Kompletna organizacija bila je u rukama Kraljice Marije Karađorđević koja je bila veliki fan automobila čak je u to vrijeme sam vozila svoj Rolls-Royce.

Mnogi odustali 

Iako je situacija u tom trenutku bila poprilično napeta kako u Beogradu, tako i okruženju, utrka je održana. Ipak, činjenica da je rat bio na pragu je svakako pokvarila planove Kraljice i organizatora pa je broj onih koji su se pojavili zvanično kao vozači Formule 1 bio znatno mali. Iako treba uzeti u obzir činjenicu da su vožene i utrke iz drugih, danas bismo to nazvali, nekih drugih serija.

Da stvar bude zanimljivija, vozilo se " po kocki" i tramvajskim šinama. Na rasporedu je bilo 50 krugova, na kružnoj stazi koja je bila duga 2.79 kilometara. Start je bio na ulazu u Kalemegdan iz Knez Mihajlove, kod kavane koja se tada zvala "Srpska kruna", u kojoj je danas Biblioteka grada Beograda. Staza je prolazila sjeverno, ulicom Tadeuša Košćuškog prema Dušanovoj prije skretanja lijevo oko Nebojšine Kule uz obalu Save. Nakon toga ulaz u Karađorđevu do još jednog skretanja u Parišku ulicu, pa opet kavana čime je krug bio kompletiran.

Nuvolari protiv Mercedesa

U to vrijeme najpopularniji vozači su bili Hermann Lang i Manfred von Brauchitsch iz Mercedes-Benza te Tazio Nuvolari i Hermann Paul Müller iz Auto-Uniona. U prvom trenutku se činilo kako neće biti ništa od nastupa Nuvolarija jer se iz Italije nije moglo izaći, ali su njemačke vlasti "urgirale". Nekako u tom trenutku, vozači iz Njemačke su bili u centru pažnje, jer je vlast zajedno s Hitlerom nastojala da se predstavi u što boljem svijetlu, kao i u ostalim sportovima u to vrijeme. Zato je tu bio jako dobri i pripremljeni Mercedes E154. Naravno, na stazi nije bilo vozača i automobila Alfa Romea i Maseratija.

Ustvari, tijekom druge probne vožnje što bi danas bila neka vrsta drugog slobodnog treninga je stigla vijest da je Njemačka napala Poljsku, pa su pojedini vozači povukli. Nešto ranije je jedan domaći vozač, Lazar Radić završio u drvetu nakon pucanja gume. Kako je bilo jako malo vozača na stazi priliku je dobio Boško Milenović u plavom Bugattiju. Automobili su postavljali brzinu od 136 km/h, na nekim dijelovima i preko 200km/h.

Zbog visoke temperature, ali i podloge, vozači su naravno imali problema s gumama. Samo su tri automobila ostala na stazi 50 krugova. Von Brauchitsch i Nuvolari. Na kraju je Nuvolari iskoristio grešku Von Brauchitscha i ostvario je pobjedu. Manfred von Brauchitsch je skoro propustio utrku jer je na dan utrke krenuo nazad kući, kako bi se prijavio u vojsku ali ga je u posljednjem trenutku vratio Alfred Neubauer, šef momčadi. Motori aviona na pisti su već bili "zagrijani", ali su ipak malo pričekali da Manfred odveze utrku. Manfredov stric feldmaršal Walter von Brauchitsch će kasnije predvoditi njemačke jedinice u napadu na Sovjetski Savez. Hermann Paul Müller je bio treći.

Mali Veliki Čovjek

Pobjednika Grand Prix Beograda, povijest Formule 1 pamti pod nadimcima Mali Veliki Čovjek (Piccolo Grande Uomo), Leteći Mantovljanin (Mantovano Volante) i Đavolov sin (Figlio del Diavolo). Bez obzira na činjenicu što je u karijeri slavio samo pet puta, za mnoge poznavatelje Formule 1, Nuvolari je bio nekako poseban vozač tih. Jer je kažu bio beskompromisan, jer je izvlačio i više nego što je mogao iz automobila koje je imao na raspolaganju.

Jedna od tih njegovih velikih, posebnih utrka bila je ona s Nürburgringa 1935. godine, na kojoj su Hitler i društvo nastojali pokazati svoju nadmoć.

Šokirao domaće 

Kao u nekim drugim sportskim događajima, sve je bilo spremno za veliko slavlje, ali je Nuvolari sa starom Alfom, iza sebe ostavio nekolicinu bolida, sjajno pripremljenih Mercedesa i Auto Uniona koji su imali najmanje stotinjak konjskih snaga više. Što ustvari on opće nije znao. Tek je naravno sam primijetio kada su ga vozači, jedan za drugim počeli prolaziti na stazi. U jednom trenutku je izgledalo da će odustati jer je u boksu Ferrarija bilo problema s dolijevanjem goriva, što je još više razljutilo Tazia. Koji uzvraća udarac, pa se sa šestog mjesta probija na prvo. Publika je naravno razočarana, čak ni organizatori nemaju pripremljenu himnu, ali je Tazio i za to spreman. Uvijek je u prtljagi imao singlicu s talijanskom himnom pa je skandal izbjegnut.

Vozački, Nuvolari je sredio Hansa Stucka, Rudolfa Caracciola, Bernda Rosemeyera i već spominjanog von Brauchitscha. Mnogi se slažu da je to jedna od najvećih pobjeda u povijesti Automotosporta koju je ostvario Nuvolari.

Može i bez volana

Na samom početku svoje karijere Nuvolari je bio prvo vozač motocikala. Prvi put je sudjelovao u motociklističkoj utrci 20. lipnja 1920. na Circuito Internazionale Motoristico u Cremoni. Na natjecanje se prijavio pod svojim drugim imenom – Giorgio – vozeći Della Ferrari.Motociklima se utrkivao 1921-29., a 1924. i 1926. godine postao i prvak Italije. 1925-28. četiri je puta osvojio prestižnu Veliku nagradu nacija (Nations Grand Prix) – sve to na motociklu Bianchi 350. Trijumf u Beogradu bio je posljednji osvojeni Grand Prix za Malog Velikog Čovjeka prije rata, kao i posljednja utrka Auto Uniona uopće. U poslijeratnom periodu na utrci Coppa Brezzi u Torinu proslavio se vozeći automobil bez volana. U bukvalno smislu u drugom krugu foto-reporter je uhvatio Nuvolarija kako maše volanom svoje Cisitalije po zraku, jer je volan je otpao! Nastavio je vožnju samo s pomoću upravljačkog stupa (cijeli krug), dok u boksu nisu bili spremni da otklone kvar.

Preminuo je 11. kolovoza 1953. u svom krevetu. Četiri su automobila nazvana po njemu – Cisitalia 202 Spider "Nuvolari", Alfa Romeo Nuvola, EAM Nuvolari S1 i Audi Nuvolari Quattro.