Najbrži u svome vremenu: 45 godina od smrti sjajnog švedskog vozača

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ronnie Peterson nije bio najuspješniji, ali je nesumnjivo bio najatraktivniji vozač Formule 1 sedamdesetih. Preminuo je na današnji dan prije 45 godina, 11. rujna 1978. od posljedica nesreće na stazi u Monzi.

Peterson je nakon nesreće na treningu, krenuo u rezervnom, lanjskom bolidu, s petog mjesta — točno ondje gdje je počeo kaos.

Starter je napravio pogrešku i prerano označio početak utrke, dok se bolidi koji su dolazili iz kruga za zagrijavanje, osim onih u prvih nekoliko redova, nisu zaustavili. To je, dakako, dalo veliku prednost onima s kraja grida, koji su u startu imali veće ubrzanje i najednom se jako mnogo bolida našlo na jako malom prostoru.

Nekoliko se vozača pritom našlo izvan označenog promjera staze i pretjecalo tim, u Monzi već tada također asfaltiranim dijelom. Jedan od njih, mladi Riccardo Patrese, vratio se ispred Jamesa Hunta. Ne očekujući napad s te strane, britanski playboy panično je reagirao i naglo skrenuo, udarivši u Petersonov Lotus.

Došlo je do sveopćeg krkljanca, dijelovi su letjeli na sve strane. Lotus, koji je udario u ogradu, pretvorio se u buktinju, ali Hunt, Depailler i Clay Regazzoni priskočili su u pomoć vatrogascima i izvukli švedskog vozača iz kokpita.

Peterson je zadobio teške ozljede, višestruke prijelome obiju nogu, ali bio je pri svijesti i nije izgledalo da je u neposrednoj životnoj opasnosti — za razliku od Vittorija Brambille, kojeg je nečiji otpali kotač udario u kacigu i potom je zbog teških ozljeda glave morao pauzirati godinu dana.

Do danas ostaje upitno je li Peterson primio adekvatnu liječničku pomoć. Sigurno je da se liječnici u Milanu nisu posve slagali oko načina tretiranja lomova, odnosno treba li ih sve odmah sanirati i operirati, ili neke samo imobilizirati.

Tijekom noći došlo je do embolije, vozač je pao u komu i na opće zaprepaštenje sljedećeg dana preminuo.

Mjesec dana kasnije od raka je umro i drugi veliki švedski vozač tog vremena, Gunnar Nilsson, koji je sezonu ranije bio Andrettijev momčadski kolega i ostvario svoju jedinu pobjedu. Nikada više niti jedan švedski vozač nije ponovio taj uspjeh i otvorio pobjednički šampanjac.

Tu nije bio kraj tragedijama. Ronniejeva udovica Barbro, možda najpoznatija i najslikanija supruga nekog vozača te dekade, nikada nije preboljela gubitak. Počinila je samoubojstvo 1987.

Danas je Peterson uglavnom upamćen samo u krugovima ljubitelja Formule 1, a njegovo ime nije postalo općepoznato poput onih s njim usporedivih vozača. Za razliku od Villeneuvea, nikada nije vozio Ferrari, pa nema crvenu prečicu prema mitskom statusu.

Za razliku od Hunta, nije bio Britanac, nije pio, drogirao se niti je trčao za svakom osobom suprotnog spola, pa nije 'cool'.

No, u stvarnosti je svakako jedan od najbržih vozača koji su se ikada zatekli u Formuli 1.

Bengt Ronald "Ronnie" Peterson rođen je 14. veljače 1944. u švedskom gradu Örebro, ali nikad ga nisu oslovljavali imenom Bengt, nego uvijek Ronnie.

Premda je u utrkama sportskih automobila pobjeđivao za Alfa Romeo i Ferrari, odbio je poziv u momčad Formule 1 koji mu je uputio Enzo Ferrari i 1973. prelazi u Lotus. U naredne dvije sezone osvaja čak sedam pobjeda.

U timu su bili Emerson Fittipaldi i Jacky Ickx, s kojima je stalno bio na ratnoj nozi. Kad je 1976. njegov nekadašnji suvozač i vodonoša iz tima March, Niki Lauda (koji nije odbio Ferrarijev poziv) doživio stravičnu nesreću na stazi Nürburgring, Enzo Ferrari ga ponovo zove u momčad, no Austrijanac iz bolničkog kreveta stopira tu odluku.

U sezoni 1978. ponovo je u timu Lotus, koji je te godine najbolji na gridu, ali prisiljen je na ulogu drugog vozača, jer je Mario Andretti bio neupitni 'broj jedan'. Nezadovoljan time potpisuje ugovor s timom McLaren za sljedeću sezonu, ali smrt je bila brža...

Petersonovom je smrću Andretti tada i matematički osigurao titulu.

Mučna je i priča o istraživanju krivnje za nesreću na startu. Premda zapravo nema sumnje da je sve zakuhala starterova greška, Hunt se ogorčeno okomio na Patresea te isposlovao čak i da mu bude zabranjen nastup na sljedećoj utrci u Watkins Glenu.

I kasnije, kao BBC-jev komentator, taj je veliki britanski prvak koristio gotovo svaku priliku da kaže ponešto protiv talijanskog asa.

U stvarnosti, Riccardo Patrese je već bio dobrano ispred u trenutku Huntove panične reakcije i, ako se u nekog vozača može uperiti prst i okriviti ga za izazivanje te nesreće, to je ponajprije Britanac.