Playboy prvak, alkohol, droga i puno žena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Samo deset pobjeda. Što danas u svijetu Formule 1 znači deset pobjeda? Uostalom, gomila je vozača koji su obilježili Formulu 1 na ovaj ili onaj način u bliskoj prošlosti i svi oni imaju više pobjeda. Od Masse i Barrichella, Coultharda, Buttona, Raikkonena, Hakkinena, Damona Hilla, Nice Rosberga. Da ne spominjemo Alonsa, Verstappena, Vettela, Schumachera ili Hamiltona.

Svi su oni ispred njega. Neki od ovih su po ostvarenom na stazi miljama od njega, ali opet ja volim reći kako broj pobjeda ili osvojenih naslova ne pokazuje veličinu jednog vozača Formule 1.

Možda se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, ali jedan Senna je samo tri puta bio prvak. Dobro, možda bi imao koju titulu više, da se nije dogodila tragedija tog prvog svibnja 1994. godine. Ali i da nije, da je do kraja svoje karijere vozio i ostao na istim brojkama, Senna je bio jedan od najvećih.

Znali su se zabavljati

Za Jamesa Hunta ne možemo napisati da je bio najveći, ali da je bio poseban, da je Formulu 1 obilježio na neki svoj način, možemo. Jer do tog trenutka kada je prvi i jedni put postao prvak, Formula 1 kao sport takvog nije imala. Lord Alexander Fermor-Hesketh, treći barun Hesketh, vlasnik prve F1 momčadi za koju je vozio Hunt, za Jamesa će reći.

"Nije postojala stvar u kojoj James nije bio dobar. Svejedno, govorimo li o kriketu, squashu ili bilo čemu drugom.Da je rođen 20 godina ranije, bio bi pilot borbenog aviona. Njegova najveća prednost je ležala u činjenici da je došao iz jedne jake obitelji koja svoje ambicije nije morala izraziti kroz svoju djecu, kroz Jamesa".

Okušao se James u skijanju i tenisu, ali kad je prvi put otišao na jednu utrku, nešto malo prije 18. rođendana, sve je bilo jasno.

Njegova želja je bila jasna. Postati svjetski prvak. Roditelji jesu imali novca ali ga nisu dali Jamesu, pa da ga ovaj troši kako hoće. Dogovor je bio, radi, zaradi, financiraj svoju karijeru, podršku imaš.

Ali valjda tako to ide. Netko se rodi za ovo ili ono, James se rodio da bude prvi pravi playboy Formule 1. Za nešto tako se moraju "poklopiti"i neke druge stvari. Momčad za koju voziš, ljudi unutar iste, okruženje, puno stvari.

" Bio sam jako zadovoljan svojim životom tih godina. Znali smo se zabavljati. Danas bi takav način života teško prolazio. Na stazi sam bio jedan čovjek, nakon utrke nešto sasvim drugo. Pitanje je uopće da li bi u današnje vrijeme sponzori uopće ponudili ugovor. Vjerojatno bih morao promijeniti način života" rekao je u jednom razgovoru Hunt 2013. godine.

Sex Breakfast of Champions

I tko zna u kojem bi pravcu karijera Jamesa Hunta išla da je kojim slučajem otišao u neku drugu, nazovimo je ozbiljnu momčad. Ali nije. On je došao baš kod Lorda Hesketha koji je osnovao momčad u Formuli 3, kao jednu vrstu zabave. S puno alkohola, žena.

Rezultati opće nisu bili važni. James se kao plavokosi frajer sjajno uklopio. Malo vožnje, više partyja. Kako je to izgledalo najbolje pokazuje natpis na njegovom kombinezonu iz tih godina - Sex Breakfast of Champions.

Stvari u njegovoj momčadi se početi mijenjati dolaskom čovjeka po imenu Harvey Postlethwaite. Ovaj mladi inženjer će srediti bolid koji će biti solidni brz.

Međutim Hunt nije imao vremena čekati razvoj istog. Često ga je tijekom utrka vozio do ruba, razbijao. Ipak, 1975. godine će ta mala momčad, ostvariti prvu i jedinu pobjedu u Formuli 1. U Zandvoortu.

"VN Nizozemske 1975. je to potpuno preokrenula i izliječila me preko noći od te posljednje velike slabosti u mojoj vožnji. Ja sam i ranije znao voditi na pojedinim utrkama ali nisam znao pobijediti. Bila je to trka pod maksimalnim pritiskom jer mi je Niki Lauda disao za vratom u Ferrariju. To je mislim bila jedina utrka u kojoj je Lauda poražen na stazi, zasluženo".

Međutim, Formula 1 je uvijek bila takav sport. Jako, jako skup. Lord je potrošio svoju lovu i onda je u jednom trenutku digao ruke od svega. Nakon nekoliko godina mu nije bilo do zaj....je. Hunt će potpisati za McLaren, za puno manje novca. Posao je završio sponzor, Marlboro prema kojem sam James nije izvršavao svoje obaveze. Hunt je nastavio po svome. Van staze ga bolid, utrka, bilo što ozbiljno nije zanimalo. Zabava, alkohol, droga, žene, orgije,
mogli bismo nabrajati.

Ranjeni Lauda je odustao

Međutim, ljudi u McLarenu su to tolerirali iz jednostavnog razloga - naslov prvaka. Ta godina, ta borba je bila epska, da je na kraju
snimljen i film. Rivilstvo s Laudom, koje je Austrijanca skoro koštalo života.

"U drugom dijelu sezone, kada sam se vratio nakon nesreće na Nürburgringu, McLaren je bio mnogo brži i on je počeo da pobjeđuje. Bilo ga je jako teško pobijediti kada je bolid bio pravi, a kako je sezona odmicala, postajao je sve jači. Zbog toga je na kraju bio svjetski prvak", govorio je Niki Lauda. Te sezone je James osam puta startao s polea, ostvario šest pobjeda, plus jednu naknadno mu oduzetu.

Niki Lauda nije želio odustati, u Japanu se pojavio s još uvijek stravičnim ozljedama glave, šavovi su popuštali svaki put kada bi stavio kacigu. Međutim, nije mogao izdržati bez obzira na ogromnu snagu, volju.

Snažna, monsunska kiša padala je od jutra i natopila stazu, na kojoj je asfalt i inače bio neravan i loš. Gotovo su svi vozači izjavili kako ne pristaju voziti u takvim uvjetima, uključujući i konkurente za titulu.Pod pritiskom koji su napravili Bernie Ecclestone i drugi šefovi utrka je vožena.

Lauda je skrenuo u boks nakon dva kruga i izašao iz bolida. Hunt je u svom stilu došao do trećeg mjesta i titule. Koju je toliko sanjao. Tjednima prije posljednje utrke, u Hotelu Tokyo Hilton, James i njegov prijatelj motociklistički prvak Barry Sheene su orgijali, pripremajući se za utrku uz žene i alkohol. Netko je izračunao, valjda ljudi koji su radili na recepciji da su kroz Jamesovu sobu prošle 33 djevojke.

Teret pogibije Petersona

Sad možete pretpostaviti kakva je proslavila naslova svjetskog prvaka bila. Hunt je bio toliko pijan da su ga jedva nekako primili u britanski konzulat. Na letu kući u avionu su potrošene sve količine alkohola. Jer se zabava nastavila u avionu.

"Taj čovjek je mogao napraviti zabavu na autobuskoj stanici. Ako autobus ne bi došao, zaustavio bi auto pun djevojaka i napravio zabavu. Mnogo je naučio od Nikija Laude, ali njegovo srce više nije bilo u tome. On sigurno nije imao interesa za testiranje bolida.. Previše se zabavljao, nije htio da se trudi i motivacija mu je pala. Bilo kakav neuspjeh bi ga dekonstruirao. Postao je introspektivniji, zabrinutiji za sigurnost, krhkost života i manje je bio sklon preuzimanju rizika" prisjećao se tadašnji šef McLarena Alastair Caldwell.

Hunt je uskoro napustio McLaren i karijeru je završio u slaboj momčadi Wolf Racinga. Posebno ga je uzdrmala smrti prijatelja Ronnieja Petersona. Švedski vozač stradao je u Monzi, krivac je jednim dijelom bio baš Hunt

Međutim, Hunt je krivicu prebacio na Riccarda Patresea kojeg je često u prijenosima kasnije kao tv komentator utrka znao "oprati". Ne samo njega, bilo je tu i drugih vozača koje jednostavno nije volio.

Privatno je nastavio piti, razveo se još jednom, po koji put je završio iza rešetaka.Proglasio osobni bankrot… Posljednjih godina vozio je skromni, stari Austin A35. Krenuo je raditi s mladim vozača u jednom posebnom programu, između ostalog i s Mikom Häkkinenom.

Preminuo je 15. lipnja 1993. srčani udar ga je pokosio. U 45. godini. Dan nakon što je zaprosio djevojku Helen Dyson. Bez obzira na godine, nitko na kraju nije bio iznenađen. James Hunt je živio onako kako je i vozio. Ludo i brzo.