Polovni dizelaši pojeftinjuju ili ne?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako barem malo više od nimalo pratite vijesti iz svijeta automobila onda ste sigurno čuli za aferu Dieselgate i nakon nje svjedočili doslovnom medijskom linču dizelskih motora, koji su u tili čas pokopani i upućeni u ropotarnicu povijesti.

U isto vrijeme zapljusnuo nas je ogroman val natpisa o zabranama prometovanja diesel motora u centrima nekih velikih europskih gradova, zatim su se počele pojavljivati sve češće vijesti kako proizvođači automobila napuštaju dizelsku tehnologiju (neki su odredili i datum napuštanja) i okreću se električnim automobilima, a sve su začinili i neki visoko pozicionirani politički dužnosnici koji su najavili zakonsko ukidanje proizvodnje i prodaje dizelskih motora u skorijoj budućnosti.

Nekako sinkronizovano s ovim informacijama pojavile su se sve češće vijesti o električnim automobilima koji, evo, samo što nisu preplavili ulice, a kao posljedicu čitave ove priče koja se zakoturala sa Dieselgateom, na našim portalima možemo čitati u zadnjih nekoliko mjeseci kako zapadne zemlje Europe toliko odbacuju automoble s diesel tehnologijom da je samo pitanje trenutka kada će nas, možda već i sutra, zapljusnuti val bagatelno jeftinih, tamo neželjenih, a u nas tako poželjnih automobila!

Ganc dizelaši skoro za džaba? Ne budite smiješni.

Od kolovoza pa naovamo kroz naše medije prozujalo je nekoliko bombastično naslovljenih tekstova  o tome kako se, na primjer, u Njemačkoj vlasnici već sada žele grčevito, potaknuti poticajima i popustima s jedne i zabranama prometovanja s druge strane, riješiti starih diesela koji ne zadovoljavaju normu Euro 6, čime se otvara sasvim nova mogućnost za sve naše kupce koji žele jeftino do odličnog automobila. Nije trebalo dugo čekati da se takve vijesti, od usta do usta, pretvore u općeprihvaćenu i općenarodnu činjenicu, tako da nije nikakva rijetkost da sretnete kolegu koji, eto, samo čeka da cijene padnu, pa da kupi Audi A4 iz 2013. za 10.000 eura, a nije rijetkost da neki idu tako daleko da će vam hladno reći kako će već za koji dan „dizele dijeliti džabe“.

Ima li u tome istine i kakve su realne šanse da cijene automobila s dizelskim motorima zbilja dođu na smiješno niske vrijednosti? Odmah da kažemo – nikakve!

 A sada da pojasnimo – na papiru, pogotovo u tekstu urađenom po sistemu copy/paste sa bombastično izvučenim naslovom, sve izgleda idealno: Nijemci u škripcu, daju tek malo starije dizele budzašto ne bi li, uz subvenciju, kupili čišći auto kojim još uvijek mogu u centar grada, ti stari auti se onda šalju na Istok, jer ih tamo na Zapadu više nitko neće, prodaju se po sistemu „daj što daš, samo nosi!“ i tu ulijećemo mi i, iako smo tek na pola ušteđevine za željeni auto, igrom slučaja i milovanjem sreće zvanim Dieselgate, najednom za pola skupljene love možemo kupiti ono što godinama želimo!

Pusti snovi i kvrgava realnost

Ehm…to je, nažalost, samo na papiru. A u praksi? Iako je medijski odnos prema dieselu zadnjih godinu dana katastrofalan, a zadnjih mjeseci graniči s granicom dobrog ukusa, što je, očekivano, rezultiralo refleksnim strahom vlasnika i potencijalnih kupaca dizelskih automobila, brojke o padu prodaje novih dizelaša i nisu toliko katastrofalne – iako će vas naslovi uvjeravati o velikom padu udjela dizelaša među tek prodanim automobilima na europskom tržištu i da je benzin opet najprodavaniji, činjenica je da je udio dizelaša u EU pao sa 50,2 na 46,3 posto u odnosu na prošlu godinu, a da je udio benzinaca sada 48,5% u odnosu na prošlogodišnjih 45.8 posto.  Udio dizelskih automobila u ukupnoj prodaji u Njemačkoj je niži za 21 posto nego ranije i sada je oko 36% u odnosu na prošlogodišnjih 45%, što ne čudi s obzirom da je Dieselgate najjače odjeknuo baš tu. S druge strane, Talijani ne mare za to, jer prodaja dizelaša tamo i dalje ide iznad 50%.

Uključimo li u priču već navedenu odbojnost i strah kupaca od kupnje dizela u ovom trenutku kada je taj motor doslovno sotoniziran, pad i nije tako velik, zar ne?  Sjetimo se da fenomen dizelaša kao omiljenih motora nije tako star, početkom devedesetih prodaja dizelaša u Europi jedva je prelazila 10 posto, a boom je uslijedio tek krajem devedesetih da bi vrhunac došao u novom mileniju, kada je dizelski pogon promoviran u jači, brži, čak i čišći (ako gledamo na manje CO2 a dušikove okside ostavimo po strani), što je bilo dovoljno da kupci zaborave da je u nabavci, registraciji, osiguranju i održavanju skuplji od benzinca.

Benzinci su trend kod novih, ali dizeli i dalje drže cijenu

Sada su stvari okrenute naopako -  uključimo li u današnju priču o dizelima i  činjenicu kako je trend novih turbom pogonjenih „downsize“ benzinaca ove godine u punom jeku, onda ne čudi da su benzinci opet in, jer oni u medijskoj kampanji nakon Dieselegatea prolaze prilično lišo, predstavljaju se čistijim i cjenovno prihvatljivijim od dizela, uz tek malo višu potrošnju, tako da je pad udjela dizelaša i s te strane dosta očekivan.

Kako stojimo sa polovnim automobilima? Kako je to vjerojatno ono što vas najviše zanima, odmah da kažemo da za sada nekog osjetnog pada cijena na zapadnim tržištima nema, pogotovo ako gledamo modele sa Euro 5 motorima. Čak što više, neka tržišta, poput britanskog, neočekivano reagiraju i cijene dizelskih polovnjaka tamo rastu, kao i potražnja! Cijene dizelaša niti u Njemačkoj ne padaju, prema nekim podacima tek neznatno, za 0,6% pala je cijena dizelom pogonjenih polovnjaka od ljeta naovamo. Najava kako će čak 300.000 polovnih dizelaša biti spremno samo da ih se pokupi i odveze u Istočnu Europu po najpovoljnijoj mogućoj cijeni nigdje se baš ne vidi. U oglasnicima, na internetskim stranicama koje služe za prodaju automobila ne vidi se trend ogromnih popusta i bagatele. Tržište polovnjaka još uvijek zapravo vjeruje dizelima, što nije čudno, s obzirom da je mišljenje koje prevladava kod nas prilično slično mišljenju kupaca polovnjaka napolju.

Što donosi sutra?

Može li se očekivati pad cijena dizelaša u budućnosti? Teško, jer nitko ne želi robu prodavati ispod cijene nabavke, od onoga koji je prodaje u Njemačkoj, ili bilo gdje drugdje na Zapadu, pa do onoga koji je prodaje ovdje. Pogotovo ako potražnja ne opada. Pad u potražnji dizelaša u Njemačkoj koji u ovom trenutku dovodi dizele do 30 posto ukupno prodanih polovnjaka tamo i nije tako strašan, ako znamo da dobar dio dizelaša ide u prodaju izvan Njemačke. Od Poljske pa naovamo. Sve dok je uhodan proces prodaje i sve dok ima potražnje nema razloga da se cijena smanjuje, jer dizelaši, ne zaboravimo, kao novi još uvijek koštaju više od benzinaca. Novi Golf, novi Audi A4, novi VW-ov T-Roc, da ne nabrajamo dalje, svi oni imaju dizelaše na vrhu cijenika. I zašto bi ih netko sutra poklanjao po niskim cijenama? Čak i ako ih u Njemačkoj netko natjera da ih prodaju, zbog novih stega i zabrana, tko im smeta prodati ih u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, kod nas, gdje takvih zabrana ili dodatnih nameta nema? Ovdje se dizelski automobili još uvijek dižu na pijedestal, a država nema ništa protiv da se uvozi Euro 4 ili Euro 5. Bude li baš nastavljena hajka na dizelaše, moguće je svašta, ali zadnji pokazatelji govore da se i javnost već malo trijezni od „električnog hypea i istjerivanja dizela“

Norma 5, Norma 4, Normabel?

Po tim pokazateljima,  polovnjak s Euro 5 normom iz 2012. ili 2013., vjerojatno neće osjetnije pojeftiniti i za očekivati je minimalne korekcije cijena, ovisno o kretanju nabavnih cijena, koje za sada nitko ne vidi u rangu naglog pada ka povoljnijem, jer je i eventualna konverzija na Euro 6 kod norme 5 lakša i još isplativa, a cijena koštanja novog ne tako davno je bila takva da ga nitko neće dati za par dukata. Dakle, ako govorimo o bilo kakvom padu cijena on bi trebao biti mizeran i u rangu koji možete već danas ostvariti običnim vještim cjenkanjem s trgovcem polovnjacima.

Euro 4 norma? To su automobili koji ionako već spadaju pod starija godišta i moguće je da će im cijene zbog neisplativosti konverzije i lakše odluke da se uzme subvencija i kupi novi auto pasti u dogledno vrijeme, ali tu već govorimo i o automobilima koji su već danas povoljnjiji cijenom, ali su i davno prebacili 250.000 kilometara i  već spadaju u kategoriju „mogući mačak u vreći“ i „tvornica problema i troškova“, a to je baš zato kategorija s kojom se većina velikih trgovaca polovnjacima kod nas ne bavi, ali su moguće iznimke i individualni uvoz kao realna opcija onima koji hoće uloviti auto tog godišta i te, u nas još uvijek, prihvatljive norme.

Neće biti rasprodaje ni Audija A4 za cenera!

No, ono što se za sada nikako ne vidi je masovno rješavanje sudbine dizelaša totalnim popustima i „sve dam, samo da prodam!“. Na kraju krajeva, nakon prvotnog šoka i opće jagme tko će prvi najaviti kraj dizelaša, sada se najednom javljaju i „glasovi razuma“ koji tvrde da dizelaši ne mogu tek tako nestati s cesta i da će prijelazna faza njih i benzinaca u odnosu na strujom pokretane aute trajati duže nego se misli, čak i nakon 2040 godine, koja je određena kao politička granica za konačno rješavanje pitanja motora sa unutarnjim izgaranjem. A određeni ljudi iz vrha BMW-a i Mercedesa smatraju kako, unatoč suprotnim tvrdnjama zadnjim mjeseci, dizelaši itekako mogu biti još efikasniji i čistiji, te kako su u ovom trenutku, iako je struja svima super,  još uvijek nezamjenjivi za duge vožnje i premium automobile. Slično misli i Matthias Mueller iz VW-a, koji tvrdi da, unatoč svemu, „dizelaši imaju svjetlu budućnost“.