Koliki je novi tečaj Pola?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Volkswagen je i dalje uvjeren da su njegovi automobili puno bolji od konkurencije, te da kao takvi zaslužuju i veću cijenu. Testirali smo novu generaciju VW Pola i zadatak koji smo si postavili bio je ispitati ima li taj stav pokriće u realnosti.

Odmah da kažemo, ovaj Polo košta 27.000KM, s PDV-om. Motor je s početka ponude, običan benzinac sa 75 KS. Dakle, ne TSI, nego MPI. Tri cilindra. Oprema – Comfortline. Boja – bijela. Sasvim dovoljno da se prolazniku doima kao običan, neugledni,  flotni auto. Zapravo, teško da će i dubljim pogledom bilo tko zaključiti da to nije neki „rezač cijene“. A opet…ovo je novi Polo,  šesta generacija, onaj isti koji iz prospekata i s reklama mami poglede narančstom bojom i perfektno pogođenim interijerom.

Nepresušna forumska i kafanska tema

Stara priča. Oko Volkswagena se tako stalno lome koplja, sjećamo se još uvijek izraza lica ljudi kojima smo ljetos predočili konačnu cijenu onog zlaćanog Golfa 2.0 TDi, moramo reći da ih je malo prodrmala u stolici, ali nitko nije rekao da taj Golf nije atraktivan auto i da ga ne bi željeli u svojoj garaži. Ovaj bijeli Polo, definitivno,  ne izuva iz cipela. Ali onaj narančasti iz prospekta bome sasvim lijepo i privlačno izgleda i mogli bi se kladiti kako bi se u redakciji borili za ključeve da smo takvog dobili u ruke. Ovako, nije bilo toliko žara u borbi, Polo se u ovoj konfiguraciji doima kao tihi suputnik, suradnik, onaj koji šuti, radi i ne privlači poglede.

Činjenica je da za gore navedene novce konkurencija nudi više u najavi i dužini opreme. Recimo, Nissan Micra koju smo vozili nedavno, za zericu manje novca nudi bolji motor i živahniji nastup i osjećaj. Činjenica je i da je malo tko od naših poznanika ili ljudi s kojima smo prozborili par rečenica o testiranom Polu propustio reći nešto na tu temu i odmah počeo vagati što se sve može uzeti za te novce. Volkswagen košta, to je fakt, baš kao što i Sunce „izlazi“ na Istoku. I netko će reći – Volkswagen je skup, a netko će na to dodati – ali i drži vrijednost!

Razvio se momak, ali srce ostalo dječje

Polo kojeg smo vozili je, napomenimo još jednom, auto s početka ponude, nije baš gol kao pištolj, oprema je Comfortline, ali motorizacijom je baš startni – klasičan benzinac od 75 KS sa klasičnim petbrzinskim ručnim mjenjačem. Klasična koncepcija ne obećava puno, a u praksi također ne ostavlja dojam, a i kako bi. Klasičan benzinac u vrijeme malih turbaka koji se rado zavrte kada stisnete gas doima se kao arhaična pojava. Sve vas vrati u doba kad su dizelaši postali hit, a benzinci neomiljeni. Recimo, u doba Golfa IV. Zapravo otprilike su ovaj Polo i taj Golf jednake veličine.

Ima momenata kada stisnete papučicu i ne događa se apsolutno ništa, što vas natjera da pritisnete još više i posegnete za inače solidno konfiguriranim mjenjačem - i tek sa zadrškom od par sekundi motor se javi ispod haube i osjetite da auto ubrzava. Zvuk trocilindraša tada kao da kaže – nemojte mi što zamjeriti, ja sam ipak hodač na duge staze, ne sprinter! Moramo priznati da su nas razmazili dizelaši, pa očekujemo da će auto na naš svaki dodir pedale poskočiti kao divokoza. Dobro, imalo je malo utjecaja i to što smo u Polo sjeli nakon Arteona, koji je ipak drugi svijet.

Za vozače koji se ne sekiraju u životu

Motor će živcirati svojom malokrvnošću svakoga tko je naviknuo na jače i poletnije, ali ako ste vozač koji je i do sada cijedio neki potkapacirani benzinac, recimo nekog starijeg Golfa (ili bilo koji drugi benzinac otprije desetak, petnaest godina), i ako niste od onih zahtjevnih, moguće je da ćete imati manje ambicija po pitanju motora i biti zadovoljniji. Ali, to ne znači da na tržištu, zapravo već u Polovom katalogu, ne postoji bolje. Turbo benzinci izu ponude VW-a su već druga priča.

Iako ne puca od snage, ovaj motor neće se isprsiti ni malom potrošnjom, u ove hladnije dane lako se nabere prosjek od 8,5 litara, priznajemo,  u većini gradsko – prigradske vožnje. Na otvorenoj cesti ste autsajder, vozite neku svoju utrku, cilj vam je doći od točke A do točke B. Sve drugo je avantura.

Ipak, da ne bude da stalno nešto kudimo, svaka avantura u Polu izgleda nerizična jer se automobil u kompletu doima čvrsto kao stijena. To je stara dobitna karta VW-a, od trenutka kada uhvatite rukohvat na vratima imate dojam da otvarate sef. Vrata su pod rukom masivna i treba više sile da ih širom otvorite, a sve s osjećajem da će i za dvadeset godina biti sve isto, bez milimetra lufta.

Napravljen k'o iz jedne kamene gromade

Slična stvar je i sa unutrašnjošću – od sjedala (koja su vidno mekša nego ranije), preko volana i armaturne ploče sve se doima kao da će k'o iz šale dočekati dvadeseti rođendan bez velikih tragova trošenja.  Opet kažemo da se doima jer osjećaj kvalitete je kod Volkswagena uvijek bio neupitan, no zadržat ćemo pravo da ipak osjećaj kvalitete i stvarna kvaliteta u praksi nisu jedno te isto. No, opet malo je onih koji će reći da to kod VW-a nije jedno te isto. I kazati da VW baš zato i jest na cijeni. Kao što je cijeni činjenica da gdje god da rukom posegnete, u unutrašnjosti Pola nalazite ono po što ste krenuli. Čak i zatvorenih očiju.

Bijela boja karoserije praktično je definirala ne baš bojama razigranu unutrašnjost. Opet ćemo se vratiti na onu narančastu verziju, koja izgleda fenomenalno i koju VW gura u prvi plan po pitanju promocije novog Pola. Ovaj bijeli Polo je nešto kao crni labud, iako je bijele boje, ali kako cestama jezdi priličan broj Pola prethodne generacije baš u bijeloj boji (mahom flotna vozila) bilo nam je lakše usporediti stari i novi Polo. Novi je osjetno širi i niži, makar kad ne stoje jedan pored drugoga teško možete skužiti razliku, pogotovo straga. Sprijeda je novi Polo ipak više odmaknuo što se dizajna tiče, pa evidentna razlika postoji. Ali sve je to i dalje u okvirima standardne VW evolucije, bez naglih reformskih agendi i revolucionarnih pomaka.

Evo nove platforme koja nije bauk

Širina je rezultat nove platforme MQB A0, koja je otvorila Polo na više načina – on je sada definitivno odrasliji,  širi je i ima veći prtljažnik (351 litra ukupno). Veća udobnost nego ranije se posebno osjeti u ovoj konfiguraciji sa 15 colnim gumama (Tigar), pa nam je još više žao što nismo dobili neki s jačim motorom. Prijelasci preko ležećih policajaca i rupa su ugodni, nema stresa za bubrege. Uz sve to je Polo i iznutra veći, pa se i na stražnjoj klupi sada sjedi po mjeri čovjeka, makar od automobila B segmenta još uvijek ne treba očekivati kraljevsku raskoš nazad, ali moramo reći da ima velik broj većih automobila u kojima se straga sjedi lošije nego u Polu.

Uobičajeno je da pri predstavljanju svake nove generacije Pola novinari koriste frazu kako ga evo k'o Golf! Mi ćemo je izbjeći ovaj put, ali ne možemo prešutjeti da se širina osjeti na ukupnom komforu, a i to da je Polo svečano prešao dužinu od četiri metra za čitavih 5 centimetara! Uz deset centimetara duži međusovinski razmak ipak je to komad auta, ponavljamo opet, prilično velik zalogaj za malog klasičnog benzinca, koji se ipak ovdje bori sa više od tone teškom karoserijom (Polo se udebljao 50 kilograma).

Drži se ceste k'o pijan plota

Bez obzira što nas 75 „konja“ apsolutno nije moglo natjerati u neku neplaniranu rizičnu situaciju, možemo reći da je uvijek prisutan dojam da Polo ne možete izbaciti iz ravnoteže u bilo kojoj regularnoj situaciji na cesti, čak i pri puno većim brzinama od ograničenja. Iako krajnja brzina ide skoro do 170 km/h, u ovoj kombinaciji guma, motora i mjenjača, nismo ni dočekali stići do limita, a Polo nam najviše sliči na automobil koji je za ljude koji se ni oko čega ne žele sekirati u životu i koji kupuju auto koji pali, vozi i traje – i kojima je bitno da osim startnih troškova ne bude previše iznenađenja, ni po živce ni po novčanik.

Netko će reći – baš penzionerski, ali nije da nema ljudi sa baš takvim prohtjevima. Iako krajnja brzina ne izgleda loše, makar smo ga mi vozili uglavnom do 140 km/h, ubrzanje od 0-100 nikako nismo uspjeli spustiti ispod 15 sekundi.

Standard godine 2017.

I  oprema Comfortline pravljena je za flegmane – nema ničeg previše, ali sve prijeko potrebno je tu – dovoljno pretinaca za pića i sitnice, daljinsko zaključavanje, električni prozori, ručna klima,  zaslon promjera 6,5 inča u srcu instrument ploče, solidan radio prijemnik, Bluetooth konekcija i utor za USB, za one koji vole slušati svoju glazbu dok voze. Imate i komande na volanu i električno podešavanje retrovizora. Tu je i još nekoliko sigurnosnih asistenata, da zaokruže otprilike ono što danas čini normalnu opremu u automobilu iz 2017. godine i zadovolji visoke standarde sigurnosti. Naravno, znate kako to ide kod VW-a, ako vam se duša zaželi opreme – opcije su u konfiguratoru, pa udri!

Dobro, vrijeme je da zaključimo - Comfortline oprema nije ono što je uteg pri pogledu na cijenu od 27.000 KM. Uteg je ipak motor, koji iz svoja tri cilindra i sa samo 75 KS u oku promatrača jednostavno izaziva očekivanje neke, onako, diskontne cijene. S druge strane, uvjereni smo da bi dojam novog Pola bio puno bolji s nekom višom specifikacijom motora i opreme, kada bi do izražaja trebale doći sve poboljšane karakteristike sada već prilično odraslog i zrelog automobila, kojeg VW i dalje cijeni kao čvrstu valutu.