'Sve nadležne institucije zakazale u očuvanju Parka prirode Blidinje'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

WWF, svjetska organizacija za zaštitu prirode, poziva na koordinaciju nadležnih organa i adekvatno uključivanje javnosti u proces proglašenja Parka prirode Blidinje nacionalnim parkom. Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi na neslavnom posljednjem mjestu u Europi po postotku zaštićenih područja, te se na primjeru Blidinja vidi nedostatak namjere, evidentno i želje, da se taj negativan trend promijeni.

WWF smatra neprihvatljivim da se upravljanje zaštićenim područjima promatra isključivo kroz prizmu mogućnosti eksploatacije njihovih prirodnih resursa i da se teme zaštite prirode zloupotrebljavaju u dnevno političke svrhe.

Iako je Vlada Hercegovačko-neretvanske županije objavila prije nekoliko mjeseci da je suglasna s usvajanjem zakona o proglašenju Blidinja nacionalnim parkom i potom inicirala njegovo donošenje i usvajanje na razini Federacije Bosne i Hercegovine, prednacrt ovog zakona nakon stavljanja na javni uvid dovodi čitav proces u pitanje.

Bez upravljača

Naime, početkom rujna Vlada Federacije BiH je i službeno na javni uvid objavila prednacrt ovog zakona, što je izazvalo podijeljene reakcije lokalnih zajednica i institucija vlasti. Područje današnjeg Parka prirode Blidinje, a i predloženog Nacionalnog parka, nalazi se na teritoriju 5 općina i gradova i 3 kantona/županije, a koje se u proteklih 20 i više godina nisu uspjele dogovoriti o načinu upravljanja ovim biserom prirode. Nažalost, Blidinje nije izuzetak, s obzirom na to da više od pola zaštićenih područja u BiH nema upravljača ili je upravljač određen bez stvarne analize njegovih kapaciteta da na adekvatan način upravlja zaštićenim područjem.

Predstavnici općinskih i kantonalnih tijela već su izrazili rezerve prema ovom predloženom zakonskom rješenju i upućuju na površnost predloženog rješenja i niz manjkavosti i pogrešaka, te upozoravaju kako u procesu izrade Prednacrta nije bilo nikakve komunikacije, odnosno radnih sastanaka između Federalnog Ministarstva okoliša i turizma i predstavnika lokalnih vlasti. Također neki od njih uvjetuju podršku zakonu prilagođavanjem obuhvata područja u korist eksploatacije šuma i drugih gospodarskih djelatnosti, dok neke političke stranke idu tako daleko da ovaj proces nazivaju izdajom nacionalnih interesa.

“Na Blidinju se 20 godina nitko sustavno ne bavi zaštitom prirode, zbog čega cvjetaju ilegalna gradnja, krivolov i sječa šuma. Također do sada, u procesima upravljanja, prilikom izrade upravljačkih dokumenta i pravnih akata nisu bili zastupljeni interesi lokalnih zajednica. Napominjemo da je ovo jedno od područja sa najviše endemskih vrsta u BiH i da je primarna uloga zaštićenih područja zaštite prirode”, ističe Zoran Šeremet iz WWF Adrije.

Nitko ne spominje prirodne vrijednosti

Gospodarske aktivnosti poput održivog turizma i poljoprivrede ovise od efikasnosti zaštite prirodnih vrijednosti, a dolaze kao nadogradnja nakon što je ostvarena primarna uloga područja.

“Jako smo zabrinuti što se ovakva praksa nastavlja i sada kada je u pitanju Prednacrt zakona o proglašenju Blidinja nacionalnim parkom. I dalje nitko ne spominje prirodne vrijednosti, njihovu ugroženost i interese lokalne zajednice kao ključne razloge zaštite područja”, dodaje Šeremet.

WWF poziva sve aktere u procesu da se još aktivnije angažiraju u pronalasku rješenja za status Blidinja, ulože više napora kako bi se osigurala zastupljenost interesa lokalnog stanovništva, ali i započela sustavna briga o zaštiti prirodnih vrijednosti. Također potrebno je vratiti se korak u nazad i ponovno pokrenuti proces konzultacija sa svim zainteresiranim stranama kako bi se pronašlo odgovarajuće zakonsko rješenje i osigurala trajna zaštita prirodnih vrijednosti na Blidinju.

Ukoliko se nadležne institucije odluče na ovaj korak, WWF, koji u BiH i ostatku regije provodi projekt „Zaštićena područja za prirodu i ljude“, nudi stručnu pomoć i podršku partnerskih organizacija. Zaštićena područja su javna dobra koja ne čuvaju samo prirodne resurse, već i naše kulturne i povijesne vrijednosti, doprinose kvalitetu života i potiču održivi razvoj. Ona ne smiju biti žrtva nedostatka regulatornog i institucionalnog okvira i adekvatno provedenih dogovora i odluka.