Hoće li 'malo asfalta' osvijetliti put za povratak u bajkovite Jasenjane

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok sela propadaju i nitko se ne želi pobrinuti za njihov opstanak, stanovnici sela Jasenjani pored Mostara sami se bore da se put u njega olakša.

Ovo bajkovito selo u njedrima Prenja nalazi se 25 kilometara sjeverno od Mostara na nadmorskoj visini od 400 metara. Tu su do rata zajedno živjeli stanovnici sve tri nacije, a i sada malobrojni koji se u selo vraćaju i dolaze vikendom rade zajedno kako bi olakšali prilaz selu.

Mještani asfaltiraju

Danas mještani asfaltiraju dio puta do sela, koji od rata do danas izgleda kao planinski put te je prilaz običnim automobilom gotovo nemoguć.

''Već duži niz godina tržimo da nam se nešto pomogne, ali nije bilo sluha'', kažu za Bljesak.info mještani Jasenjana.

Dodaju da su u posljednje vrijeme dobili od Grada Mostara oko pola kilometra asfalta, pa su asfaltirali kritična mjesta.

''Na tome se zahvaljujemo ali nadamo se da će se nastaviti ulagati u selo i tijekom godine'', kažu mještani.

Ovo početno ulaganje je pozitivno utjecalo na mještane pa su sami počeli prikupljati sredstva za betoniranje puta, a kako su nam rekli, odziv ljudi je bio jako dobar, posebice od ljudi iz dijaspore koji kažu, nisu zaboravili odakle su potekli.

''Svi su koristili prirodna bogatstva, npr. Šumarstvo Mostar je odvezlo najmanje milijun kubika šume, a nisu nam dali nijednu marku ostavili za put. No ova godina je puno pozitvnija. Još samo dva kilometra asfalta treba da se put spoji sa selom i tome se nadamo u ovoj godini'' rekli su nam mještani Jasenjana.

Nema javne rasvjete

Kažu da javne rasvjete u selu nemaju, poslije rata je bila postavljena i tada je porazbijana,pa  bi bilo poželjno da se nadležni pobrinu i za to.

Inače prije rata u selu su bila 52 domaćinstva, dok ih je danas samo devetnaest, s tim da su to većinom ''povratnici vikendaši''.

''Nitko se ne usuđuje nešto ozbiljnije početi jer nam je put u takvom stanju da se samo terencom može doći u selo iako nas samo 3,5 km dijeli od magistralnog puta M-17'', kažu nam mještani.

Selo inače ima dosta obradive površine, izvore koji ne presušuju, a najvažnije je da se tu i dalje aktivno sadi te su kako nam pričaju mještani zasađene brojne plantaže i voćnaci. A pored voćnjaka ljudi se i dalje bave stočarstvom, što u današnjem vremenu i nije često, a nažalost ni popularno.

Možda će samo asfaltiran put biti jedan kotačić koji će pokrenuti krug poticaja nadležnih i povratak na selo, ne samo ovo već sva ostala zaboravljena sela u našoj okolici.