Klepić: Da nije došlo do smjena Aluminij bi stao za dva tjedna

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedavno imenovani član Nadzornog odbora mostarskog Aluminija, ugledni sveučilišni profesor Zdenko Klepić u intervjuu za Dnevni list komentirao je trenutačnu situaciju u kojoj se nalazi ta hercegovačka tvornica. Klepić je obrazložio razloge promjene upravljačke strukture Aluminija, te je predstavio planove za budućnost tvornice koju, kako kaže, ovaj Nadzorni odbor želi spasiti od propasti.

Konkretno, zbog čega je smijenjena ‘stara’ Uprava i je li u pitanju politička odluka ili ste se vodili ekonomskim parametrima?

- U sustavu upravljanja bez obzira u kojoj državi se nalazi neko poduzeće jasno je da vlasnik kapitala želi da se kapitalom upravlja sukladno ciljevima i na način kako odredi vlasnik, a u interesu poduzeća, kako vlasnika tako i svih drugih stakeholdera, tj. ostalih zainteresiranih za poduzeće, kako unutar poduzeća, zaposlenika, menadžmenta, sindikata itd., te vanjskih, a to su kreditori, dobavljači, kupci, zajednica itd. Prema tome razlog za smjenu stare Uprave je što vlasnici kapitala nisu bili zadovoljni rezultatima koje je ostvarivala stara Uprava, rekao bih niti s ciljevima i načinom njihovog ostvarenja.

Više puta smo mogli pročitati u medijima kako Uprava putem medija napada svoje vlasnike i određuje im što bi oni sve trebali napraviti umjesto da radi na tome da se riješe problemi s blokiranim računima i poslovanjem preko raznih cesija, kompenzacija ili ne znam kako sve ne, da riješe bar dio nagomilanih dugova i obveza prema bankama i ispoštuju dogovore i sporazume koje su sklopili s kreditorima, da riješe probleme s nabavom električne energije i izmirenju obveza i dugova koji su ogromni za električnu energiju, da postignu neku stabilnost poslovanja i jasno ukažu na put izlaska iz krize ili bolje reći agonije u kojoj se nalazi jedan od najvećih bh. izvoznika i jedna od najvažniji kompanija u gospodarstvu kako Hercegovine tako i BiH.

Svoje nezadovoljstvo radom Uprave vlasnici su iskazali na Skupštini kada nisu usvojili izvješća za 2014. godinu čime su im uskratili povjerenje i stvorili zakonske pretpostavke za rješavanje ovako nagomilanih dugova i problema. Mislim da bi bolje bilo reći da je bivša politika postavila prethodnu Upravu kako bi ostvarivala neke ciljeve koji uostalom kao niti u ostalim sferama života nisu baš bili u interesu Hercegovine i naroda koji ovdje živi.

Možete li reći nešto i novoizabranoj direktorici Ružici Udovičić? Koliko me pamćenje služi, ona je prva žena na čelu nekadašnjeg hercegovačkog diva.

- U pravu ste, gospođa Udovičić je prva dama na čelu Aluminija. Diplomirala je metalurgiju, a obavljala je niz odgovornih funkcija u tvornici, točnije u Elektrolizi i Ljevaonici s preko 13 godina radnog iskustva na tim poslovima. Njen rad je okarakteriziran velikom odlučnošću za ostvarenje zadatih ciljeva, upornošću, s izraženom željom za konstantnim unaprjeđenjem proizvodnih procesa te ljubavi i odanosti prema kompaniji. Uživa ogromnu potporu od strane djelatnika i drugog rukovodećeg kadra te se kao takva nametnula kao najbolji izbor u ovome teškom trenutku.

U pitanju iznad sam namjerno naveo ‘nekadašnjeg’, jer je stanje u Aluminiju očito turbulentno već nekoliko godina. Kakvo je uopće trenutačno stanje u tvornici?

- Ne bih se složio s konstatacijom da je Aluminij nekadašnji div. On to i dalje jeste, ali se trenutačno nalazi u poteškoćama koje nisu nerješive. Aluminij je jedan od najvećih i najznačajnijih izvoznika u BiH, a svakako jedno od strateški važnih poduzeća kako za Hercegovinu tako i za BiH. Stanje nije sjajno, ali je zauzet novi kurs koji će kako smatram korigirati smjer kretanja na bolje. Kako sam već naveo, poslovni računi su blokirani, opskrba sirovinama i energentima otežana, nedostaje rezervnih dijelova, narušena je radna atmosfera, ne ulaže se već odavno u modernizaciju i remont postojećih postrojenja te je nemarom došlo i do poremećaja u prodaji i prodajnim cijenama.

Trenutačna situacija u Aluminiju je više odraz nerada, neznanja ili nekih drugih skrivenih ciljeva i interesa nekoliko uprava i njihovih „mentora“ nakon odlaska gospodina Mije Brajkovića s čela tvrtke u kojoj je ostavio gotovo 100 milijuna KM novčanih sredstava na računima, plaćenih zaliha i repromaterijala, nego što je to zasluga nepovoljnih tržišnih uvjeta.

Dojam sa strane je da se Aluminij teško može izvući iz krize, pogotovo kada je u pitanju problem električne energije. Koliki je konkretno dug za struju i kako riješiti te probleme? Pojedini ekonomski stručnjaci tvrde da je Aluminiju nužna financijska injekcija od čak 120 milijuna maraka da bi tvrtka počela normalno poslovati.

- Dug za električnu energiju premašuje 135 milijuna KM i zaista je to ogroman teret za poslovanje poduzeća. U tijeku je izrada studije za restrukturiranje Društva, a za koju su zaduženi stručnjaci iz KPMG-a. Studija treba pokazati kako i na koji način da Aluminij opstane uz održivi razvoj, a istodobno vraća dugovanja. Studija je u radnoj verziji, ali je već naišla na odobravanje od strane vjerovnika, što uvelike povećava šanse za uspješan oporavak Aluminija.

Radni sastanak koji smo kao članovi Nadzornog odbora Aluminija i nova direktorica imali jučer s direktorom Elektroprivrede HZ HB gosp. Giljom i njegovim suradnicima ohrabruje i čini nam se da postoje pozitivni vjetrovi koji idu u korist opstanka Aluminija i njegove opskrbe električnom energijom, što je interes kako jednog tako i drugog poduzeća te cijele Hercegovine, čiji gospodarski razvoj se treba temeljiti na suradnji ove dvije kompanije od strateškog interesa. Osjetio se pozitivan duh u odnosima i razumijevanje za probleme u kojima se poduzeće nalazi i obje strane su se suglasile da će učiniti sve u okvirima propisa i mogućnosti da se olakša Aluminiju da preživi u ovim teškim trenucima njihovog poslovanja i zagarantirana je daljnja opskrba električnom energijom tako da opasnosti s te  strane u kraćem roku neće biti.

Imaju li radnici razloga za strah, s obzirom da je Vlada najavila prodaju Aluminija? Morate razumjeti i radnike s obzirom na brojne propale privatizacije, posebno na području Hercegovine. Ujedno, postoji li neki konkretan kupac? Russal? Glencore?

- Smatram da je prerano govoriti o privatizaciji. U ovome trenutku zbog stanja u tvornici kao i nedostatak dugoročnog ugovora za opskrbu električne energije sigurno nisu mamac za ozbiljne potencijalne kupce. Ono što smo mi, ali i nova Uprava na čelu s gospođom Udovičić dobili u zadaću od Vlade, tj. vlasnika, je da spasimo Aluminij od daljnjeg propadanja, da ga ozdravimo i dovedemo, da bude ono što i treba da bude, a to je respektabilna kompanija koja je nositelj razvoja gospodarstva cijele Hercegovine, ali i šire.

Bivši generalni direktor Nikica Ljubić na odlasku je javnosti poslao otvoreno pismo u kome navodi kako je nadljudskim naporima uspio spriječiti nova zaduživanja te kako je njegov jedini grijeh to što se ne sviđa novoj vlasti. Dodao je da žali što u odlučivanju o budućnosti ovoga poduzeća ne odlučuju zdravi ekonomski rezoni, nego interes trenutka, skupine ili nekoga pojedinca. Vaš komentar?

- Ne bih polemizirao s bilo kim, pa naravno svi koje je dovela bivša politika (SDP, DF, i drugi koji su participirali u vlasti) i koji su na pozicije u nadzornim ili upravljačkim strukturama došli odlukom politike, a to je činjenica i ne treba niti bježati od nje, kada se promijene okolnosti i kada netko drugi kao vlasnik poduzeća postavlja ciljeve i način njihove realizacije te koji traži rezultate sukladno planovima i programima ove Vlade, pozivaju se na politiku da ih mijenja.
To je deplasirana i stara priča oko koje ne treba polemizirati. Svi neka se sjete kako i na koji način su došli na pozicije. Na žalost situacija u tvornici nije ni približno “dobra”  kako je izjavio bivši generalni direktor, jer da je ne bi bilo blokiranih računa, neizmirenih obveza, povlaštenih dobavljača, loših ugovora itd..
Osim problema koje sam već naveo tvornica je poslovala s velikim gubicima nakon polugodišta i to manjim dijelom zbog pogoršanja tržišnih uvjeta, a većim dijelom zbog izmjene prodajnih ugovora sa znatnim smanjenjem cijene premija, a sve na štetu Društva.

Npr, izvješće za 8 mjesec je takvo da je Aluminij samo u tom mjesecu ostvario gubitke od 9 milijuna KM, a u 9 mjesecu su gubitci još i veći. Inače tržišni uvjeti od sredine 2014 godine do sredine 2015 godine su bili jedni od boljih, ako ne i najbolji u povijesti. Naravno, ovim ne želim umanjiti neke postignute uspjehe bivše Uprave, jer radili su u teškim uvjetima i vjerojatno najbolje kako su znali i mogli. Mislim da je najveća šteta u ugovorima koji su potpisani malo prije nego su zamijenjeni i da će trebati puno posla i vremena da se to ispravi, te u lošim odnosima i nepovjerenju koje je uspostavljeno prema kreditorima, dobavljačima i kupcima. Recimo, tvornica u tehničkom dijelu je u puno boljem stanju nego u financijskom.

Neki ljudi bliski upravljačkim strukturama neslužbeno su komentirali da bi tvornica doslovno prestala s proizvodnjom za dva tjedna da nije izvršena smjena? Imaju li te priče osnovu ili je riječ o nekom spinu za javnost?

- Ja bih bio sretan da je to spin za javnost, ali na žalost nije. Glencore je već bio obustavio isporuku glinice, dan prije smjene Uprave, jer su probili limit za dug. Banke su nam (novim članovima NO ispred državnog kapitala) jasno dali do znanja da s tadašnjom Upravom ne žele pregovarati o deblokadi, jer su ih već više puta izigrali izbjegavajući plaćanje dospjelih obveza i ne poštujući dogovore. Pod blokadom se posluje već skoro dva mjeseca i sve teže se iznalazi način za nabavku sirovina i rezervnih dijelova zbog nemogućnosti plaćanja. Selektivno su prema određenim dobavljačima izmirene sve obveze i par dana prije smjene, se unaprijed kupila više nego dvomjesečna količina sirovina, što u ovom trenutku i nije toliko potrebno i što nije bila praksa do sada, i unaprijed je sve plaćeno kompenzacijom.

Teško se ne oteti dojmu da su neki imali privilegirani status, i da im tvornica ne duguje ništa, a da drugi cijelo vrijeme trpe teret dugovanja. Smisao korporativnog upravljanja je da se uspostavi nadzorni mehanizam kako bi svi dobavljači ključnih resursa u poduzeću (a, ne samo neki privilegirani) ostvarili fer povrat na svoja ulaganja, počevši od vlasnika, zaposlenika, kreditora, dobavljača i drugih. Naravno, tek će dublje analize utvrditi pravo stanje te dati odgovor na pitanje kakvo je stanje i kako i zbog čega se ovako poslovalo.

Jeste li upoznati s činjenicom da su neki radnici podnijeli tužbe protiv Aluminija zbog mobinga te da je već donesena jedna presuda u korist oštećenog radnika? Navodno je takvih tužbi puno više, ali i onih zbog kršenja Kolektivnog ugovora? Kako to komentirate?

- Prema meni dostupnim informacijama, jasno je da imam vrlo malo informacija, prvostupanjska presuda za mobing već postoji kao i veliki broj tužbi djelatnika zbog povreda odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora. Kako sam informiran ranijih godina tužbi u tolikom broju (oko 300 njih) nije bilo, tek nekolicina, a što jasno ukazuje da se s radnicima ne postupa na ispravan način. Na novoj Upravi je zadatak da ispravi nepravilnosti vezano za povredu prava djelatnika.

Je li istina da je bivša Uprava samo dva dana prije odlaska zaposlila 17 novih ljudi?

- Na žalost informacija je točna i time sam posebno ogorčen. U dva dana je prema onome što sam informiran zaposleno 17 novih djelatnika i to uglavnom po rodbinskom principu. Mislim da tvornica ima viška djelatnika, a ne manjka i da se ovako samo stvaraju dodatne obveze. Uzmite da je bruto obveza po zaposleniku oko 2500 KM i da je to na mjesečnoj razini dodatnih 45.000 KM mjesečno ili godišnje preko pola milijuna KM. Možda izgleda mali broj zaposlenika, ali to je ogroman teret za poduzeće i još gore u restrukturiranju poduzeća predstavlja problem, ali i utječe na moral i motivaciju starih zaposlenika. Naravno, nova Uprava ima zadaću da provjeri svako ovo zaposlenje i da vidi što se sukladno zakonu može učiniti. Ako je već bila potreba za zaposlenjem, to se vjerojatno trebalo odraditi ranije, ovako je teško pobjeći od sumnji i špekulacija.

Imate li što poručiti radnicima Aluminija?

- Ovaj Nadzorni odbor se stavio u funkciju spašavanja tvornice od propasti, te je vođen time izabrao Upravu između ljudi koji rade u tvornici, bez stranačkog predznaka fokusirajući se na struku. Iako je svega jedan radni dan za nama Uprava je uz našu pomoć (NO) obavila niz konstruktivnih sastanaka i učinila prve važne korake za deblokadu računa kao i urednu opskrbu el. energijom i sirovinama. Stoga radnicima poručujem da ih podrže u njihovim nastojanjima da ozdrave Aluminij. Radnici su uvijek bili i jesu najvitalniji i najzdraviji dio poduzeća te će se na njima temeljiti opstanak i razvoj Aluminija. Bez potpore djelatnika koja se ogleda u tome da svako svoj posao obavlja stručno, odgovorno i savjesno neće biti moguće revitalizirati tvornicu.

Također, molim djelatnike da se okrenu budućnosti i očuvanju i razvoju kompanije te nas shvate kao dobronamjerne koji imaju jedan jedini cilj, pomoći svojim kompetencijama da se ovaj hercegovački gigant sačuva i da bude okosnica i generator  razvoja i zapošljavanja u Hercegovini i šire.

Napadi na Anića i Marića

Kako komentirate posljednje napade na Samira Anića i Dinka Marića? Mislite li da to ima veze s posljednjim događajima u tvornici?

- S obzirom na dva incidenta koja imaju zajedničku poveznicu Aluminij takva mogućnost nije odbačena, ali bih to ipak prepustio nadležnim službama da riješe, te da nađu krivce.