Pustili smo da propadnu banke i sad smo najuspješniji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ova je malena državica na sjeveru Europe (prema zadnjem popisu Island ima tek 329 tisuća stanovnika) diljem svijeta postala poznata po svom krajnje neuobičajenom pristupu borbe protiv krize. Prije sedam godina Island je bio na rubu bankrota, a danas im gospodarstvo raste po bržoj stopi nego ono SAD-a ili Ujedinjenog Kraljevstva, dok nezaposlenost iznosi tek 4,2 posto, što ih čini dvostruko uspješnijima od europskog prosjeka.

Sve to je Island postigao tako što je pustio banke da propadnu, a njihove direktore izveo pred kaznene sudove. Umjesto da primjene mjere štednje, Islanđani su povećali poreze kako bi bogatiji u proračun uplaćivali više, a taj novac je iskorišten za potpore socijalno ugroženijem sloju stanovništva.

Nisu popustili pod pritiskom

“Island ima jedno od najuspješnijih europskih gospodarstava. Nismo pratili tradicionalne zapadnjačke recepte za rješavanje problema financijske krize. Odbili smo trošiti novac naroda da nadoknadimo gubitke privatnih banaka”, govori peti po redu predsjednik Republike Island Ólafur Ragnar Grímsson, ali također objašnjava i da to nije bila nimalo jednostavna politička odluka.

“Island je od 2008. do 2011. bio izložen nevjerojatnom političkom i gospodarskom pritisku. Tražili su od nas da pratimo ortodoksne doktrine kojih se pridržavaju sve europske vlade i financijske institucije, a koje su se pokazale sasvim pogrešnima, i gospodarski, i demokratski, i politički, ali i pravosudno”, kaže Grímsson.

Ne želi dijeliti savjete

Predsjednik Islanda kaže da su na njegovu zemlju međunarodni stručnjaci, političari i analitičari gledali praktički kao laboratorijski eksperiment. Malo tko je vjerovao da će se gospodarstvo Islanda izvući iz crne rupe u koju je upalo. “Danas je 2015. godina, a mi imamo konkretne rezultate. Laboratorijski eksperiment je završen”, kaže Grímsson.

Iako se njegova zemlja danas može pohvaliti prosperitetom kao malo koja druga država Europe, Grímsson nevoljko dijeli ekonomske savjete. Tvrdi da se i sam naslušao previše loših savjeta pa može samo opisati što je Island radio i zašto, te prepustiti ljudima da iz toga izvuku vlastite zaključke.