Turci bi meso, a nas muče papiri

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Odluka Turske da dozvoli bescarinski uvoz mesa iz Bosne i Hercegovine predstavlja najbolju šansu za bh. proizvođače poslije rata. Međutim, birokracija i poslovne barijere u BiH onemogućavaju da se propisana kvota ispuni, navodi Al Jezeera.

Turska je poslije prošlogodišnjih katastrofalnih poplava koje su pogodile regiju odobrila bescarinski uvoz 15.000 tona mesa iz BiH.

Kasim Selimović, direktor tuzlanske firme Piemonte i jedan od prvih izvoznika mesa u Tursku, nakon što je odobrena kvota za BiH, ističe da je odnos Turske više nego fer, ali da domaće službe uvelike otežavaju poslovanje privrednicima.

"Turska je nama u najboljoj namjeri pružila priliku da pokrenemo proizvodnju, da zaposlimo ogromne mase nezaposlenih ljudi, upravo da stavimo u funkciju resurs kojim mi raspolažemo, a koji je najjači za BiH, a to je proizvodnja zdrave hrane", kazao je Selimović, čija firma izvozi meso preko aerodroma u Banja Luci.

''Turski partneri su bili sasvim korektni i kod plaćanja'', ističe Selimović, kazavši da su sve isporučene količine prihvaćene bez prigovora i uvjetovanja, a fakture plaćene u roku od 2-3 dana.

Naglasio je kao veoma bitan nadzor turskih stručnjaka prilikom obrade mesa.

"U jednom timu je bilo tri inspektora. Jedan prati klanje, ima procedura kako se treba obaviti procedura klanja. Drugi prati iskoštavanje mesa, treći pakiranje. Bili su zaista od velike koristi ,jer naši ljudi nisu dovoljno educirani za takvu vrstu posla", kazao je direktor firme Piemonte.

Za sada su kupci zadovoljni kvalitetom uvezenog mesa, ali je problem što su sirovine u BiH potrošene i sada se pribjegava uvozu – "pokušava se dobiti što jeftiniji proizvod iz uvoza da bi se plasirao sa što većom cijenom".

Selimović procjenjuje da bi godišnja zarada za poljoprivrednike BiH mogla biti do 50 milijuna eura.

"To je kada je riječ o privredi najveći projekt poslije rata. Nažalost, mi ne znamo da to cijenimo i odradimo onako kako se očekuje", kazao je.

Poljoprivrednicima fali podrška državnih institucija, a oni koji se odluče za izvoz mesa, nailaze na brojne barijere kod carinskih i policijskih službi.

"Dovode vas u situaciju da zrakoplov treba poletjeti za dva sata, a službe na aerodromu kažu da neko pitanje nije riješeno. I onda se izvoznik mora snalaziti", kaže Selimović, dodajući da je za to krivo uglavnom nepostojanje pravila koja bi svi trebali poštivati.

Zahtjeve za dobijanje dozvola za transport mesa u Tursku podnijeli su i aerodromi u Tuzli i Mostaru. Izvoz s tuzlanskog aerodroma bi olakšao poslovanje za poljoprivrednike iz te regije, budući da se uzgoj obavlja na farmama u Posavini i Semberiji.