Livanjski sir: Što znači zaštita ako je proizvođača sve manje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U cilju vlastitog opstanka, proizvođači livanjskog autohtonog sira gotovo deset godina su tražili zaštitu izvornosti tog proizvoda i napokon je dobili. A što im znači ta zaštita? Dovoljno je samo istaknuti brojne probleme s kojima su se oni do sada suočavali.

Jozo Baković iz Udruženja proizvođača autohtonog livanjskog sira “Cincar” za BHRT kaže kako se sir se nije mogao prodati jer nije imao zaštitu.

''Nismo imali markicu, nismo bili u registru, nismo uopće mogli prodavati legalno'', rekao je Baković.

Dodao je kako se s ovom zaštitom može izići na europsko tržište.

''Možemo postići bolju cijenu, što nam je i krajnji cilj da postignemo bolju cijenu da bi od ovog proizvoda mogli normalno i adekvatno živjeti'', dodao je.

I Livanjski sir koji se proizvodi u ovdašnje četiri mljekare je dobio zaštitu, ali ne izvornosti, već zaštitu zemljopisnog podrijetla.

Darinko Mihaljević iz Udruženja za zaštitu Livanjskog sira rekao je kako su neki prodavali sir pod etiketom Livanjskog.

''Bilo je svašta. Evo recimo jedan primjer mi smo našli da se sir livanjski prodaje u Australiji , jedna od firmi iz BiH, ne bih je rado prozvao, ali oni će se prepoznati'', rekao je.

Naglasio je kako trenutno samo ove četiri mljekare mogu dati na tržište sir pod nazivom Livanjski sir.

Livanjski sir, naglašava Mihaljević, moguće je proizvoditi jedino od mlijeka koje potječe s ovih prostora. No, problem je u ovom slučaju taj što je mlijeka kao i proizvođača autohtonog livanjskog sira sve manje.

Baković je apelirao na sve strukture koje mogu pomoći ''da već jedanput shvate da se mora finalna proizvodnja poticati, a ne poluproizvodi ili čak nisu ni poluproizvodi''.