Građani BiH više novca dadnu na mobitele nego na osiguranje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Sarajevu će se sljedećeg tjedna, 26. i 27. rujna, održati konferencija "Dani osiguranja u BiH", čiji je jedan od glavnih ciljeva da javnost u Bosni i Hercegovine dobije ključne informacije o radu osiguravajućih društava i prednostima korištenja osiguranja u modernom društvu.

Prema riječima Ermina Čengića, glavnog tajnika Udruženja društava za osiguranje u Federaciji BiH koje je organizator ovog stručnog skupa, namjera je i da konferencija postane mjesto razmjene iskustava među osiguravateljima s ciljem poboljšanja usluge koja se pruža osiguranicima i onima koji će to tek postati.

Bljesak.info: Kolika je svijest građana u BiH o potrebi i značaju osiguranja?

ČENGIĆ: Svijest građana BiH o potrebi korištenja usluga osiguranja možemo procjenjivati na bazi statistike ostvarene premije osiguranja gdje je premija po glavi stanovnika u BiH u prošloj godini iznosila 135 eura, dok je, recimo, prosjek u EU nekih 2.335 eura. Naravno, ne možemo po tome zaključiti da svijest o značaju osiguranja prosječnog građanina u zemljama EU 17 puta izraženija nego naša svijest ali definitivno da građani ali ni kompanije ni javne institucije u BiH nemaju naviku osiguravanja onoga što nije zakonom obvezno da se osigura. Zbog te činjenice na našem tržištu i dalje dominira obvezno osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, dok je prodaja dobrovoljnih vrsta osiguranja u slabom porastu a neke značajne vrste osiguranja, poput recimo osiguranja od požara i elementarnih nepogoda, imaju čak i iskazan pad u odnosu na prethodnu godinu. Drugim riječima, stagniramo čak i kod onih vrsta osiguranja gdje jasno vidimo vlastiti privatni interes da zaštitimo najvrjedniju imovinu koju posjedujemo, a to su stanovi, kuće, poslovni prostori i drugo i gdje je cijena police osiguranja minimalna u usporedbi s rizicima kojima je imovina izložena. Kada smo, primjera radi, imali velike poplave ovog proljeća ali i ranije, nitko nije pitao koji dio imovine koja je bila ugrožena poplavama je osiguran, a najveći dio nije. Ne postavlja se pitanje zašto imovina nije osigurana nego se ljudi okreću državi i traže odgovor od institucija vlasti tko će im nadoknaditi štetu jer im je možda netko nekad dao takvo obećanje. Zato kad se opet desi elementarna nepogoda, veoma mali broj ljudi razmišlja da je mogao s minimalnim uloženim sredstvima prebaciti teret rizika na osiguranja, bez da čeka pomoć od nekog drugog.

Bljesak.info: Poznato je da je najbolji pokazatelj razvoja jednog tržišta osiguranja udio životnog osiguranja u ukupnoj premiji. Koliko je udio takvog osiguranja kod nas?

ČENGIĆ: Udio životnog osiguranja u ukupnoj premiji je nekih 20 posto, dok je recimo u Hrvatskoj i Sloveniji to preko 30 posto, a da iznose i ne spominjem. Prosjek premije osiguranja života po glavi stanovnika u BiH je 27 eura. Ne ulazeći u komentar potrošačkih navika stanovništva, vjerojatno je to iznos koji je višestruko manji od, recimo, prosječne vrijednosti mobilnih telefona koje građani posjeduju ili novca koji se mjesečno po čovjeku potroši na neki od proizvoda koji su povezani s relaksacijom i užitkom, poput recimo kave.

Bljesak.info: Kako utjecati na povjerenje građana u rad osiguravajućih društava?

ČENGIĆ: Povjerenje se stiče kroz dugogodišnji rad i djelovanje društava za osiguranje u BiH, a jedan od pokazatelja da građani mogu imati povjerenje u osiguravajuća društva s takvom tradicijom je podatak da je u prošloj godini isplaćeno blizu 280 milijuna maraka šteta svih vrsta osiguranja, i da su riješene, da budemo do kraja precizni, 142.684 štete. S druge strane, povjerenje se stiče i kroz informiranje o osiguranju na čemu Udruženje društava za osiguranje F BiH radi intenzivno, a ove godine kroz kampanju „Ne riskiraj, profitiraj!“ u kojoj smo na popularan način pokušali dati osnovne informacije o rizicima i kako iskoristiti osiguranje kao financijsku zaštitu od nepredviđenih situacija i neželjenih posljedica određenih događaja.

Bljesak.info: Koliko siromaštvo stoji na putu građanima da koriste sve mogućnosti kod osiguranja i da osim onih najnužnijih stvari krenu i s ostalim pogodnostima osiguranja?

ČENGIĆ: Nizak standard stanovništva u BiH i siromaštvo koje spominjete svakako da predstavlja prepreku za odluku da se izdvoji novac za uslugu koja nije na spisku najnužnijih stvari potrebnih za život, poput, recimo, hrane. Međutim, ako prepoznajemo važnost financijske sigurnosti, ako prepoznajemo kao važnu brigu o svom zdravlju i zdravlju članova vlastite obitelji te zaštitu neke imovine koju posjedujemo od opasnosti i rizika kojima je izložena, onda ćemo prepoznati i potrebu da se osiguramo. Novac koji trebamo izdvojiti nije uopće značajan u mjeri u kojoj to izgleda onima koji nemaju dovoljno informacija. U više navrata smo isticali primjer da je skuplje kupiti novi „pametni“ mobitel ili nasuti pun rezervoar goriva nego osigurati stan prosječne veličine na godinu dana od požara i drugih opasnosti.

Bljesak.info: Što je glavna prepreka u radu osiguravajućih kuća?

ČENGIĆ: Ne bi bilo pogrešno reći da je jedna od ključnih prepreka nedovršen, neharmoniziran, a jednim dijelom i anakron zakonodavno-pravni okvir djelatnosti osiguranja u oba entiteta koji onemogućava dalji razvoj tržišta i potiče podijeljenost ekonomskog prostora u ovoj oblasti i neravnopravnost društava za osiguranje. Svakako da je bitna prepreka i niska svijest građana o potrebi korištenja dobrovoljnih vrsta osiguranja.

Bljesak.info: U kolikoj mjeri država prepoznaje značaj osiguranja i u kojoj mjeri može pomoći u podizanju svijesti da plaćanje osiguranja nije bacanje novca?

ČENGIĆ: Državne institucije u razvijenim državama i društvima su partneri industrije osiguranje jer razumiju činjenicu da bi i jedni i drugi trebalo  da rade u pravcu zaštite građana od financijskih rizika kojima su izloženi. Mi kao strukovno udruženje priželjkujemo da unutar državnih institucija sazrije shvaćanje da bez snažne osiguravateljne djelatnosti i stabilnog i uređenog tržišta osiguranje, nema ni preduvjeta za razvoj ekonomije. i porast životnog standarda. Država bi trebala ozbiljnije pristupiti projektu edukacije o korištenju financijskih usluga, posebno usluga osiguranja i mi tu možemo odigrati ulogu posrednika koji posjeduje dovoljna znanja i alate da iznese takav projekat uz državnu asistenciju. Također, u interesu države bi trebalo biti da što bezbolnije prođemo kroz proces liberalizacije i deregulacije tržišta obaveznog osiguranje od automobilske odgovornosti kako nas ne zadesio hrvatski ili grčki scenarij. Pri tom mislim na drastičan pad prihoda djelatnosti osiguranja odnosno likvidaciju i propast dijela društava.   

Konačno, neophodno je postojanje interesa države za podršku struci osiguranja kako bi građani dobili informativnu potporu a svakako i financijske poticaje za korištenje pojedinih vrsta osiguranja, od poljoprivrede do osiguranja od katastrofalnih poplava i zemljotresa ili životnog osiguranja. Vjerujem da bilo tko je vidio prizore strašnih elementarnih nepogoda, kakve su bile poplave kod nas 2014. godine ili tko je svjedočio požarima na privatnim ili poslovnim objektima - da samo spomenem požar 2013. godine u kojem je izgorjela bolnica u Bihaću ili požar koji je prije dvije godine potpuno progutao tržni centar Bingo u Mostaru – ne može reći da je plaćanje osiguranja bacanje novca. U jednom slučaju važna javna institucija nije bila osigurana i godinama su skupljane donacije za njegovu djelomičnu obnovu, a u drugom je osigurani objekt, između ostalog, i novcem od naplate štete obnovljen u roku od nekoliko mjeseci.