Čuvanje jedinstvenog okusa
Berba, sušenje i skladištenje tikvi: Zašto je potrebno sačuvati dršku tikve?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tikve, bundeve, masirače, misirače ili ćurte, bez obzira kako ih zvali i kojeg oblika, boje i veličine bile, beremo od sredine ljeta do kasne jeseni. Kako bi se sačuvao jedinstven okus, vitamini, minerali i druge korisne tvari od izuzetne važnosti je da se plodovi uberu kada su zreli i da se pravilno uskladište, piše Agroklub.
Zelene tikve se ne mogu dugo čuvati, a nisu dobre ni prezrele. U oba slučaja dolazi do truljenja i propadanja plodova. Ovisno od sorte od sjetve do berbe može proći 90 do 130 dana.
Berba i sušenje tikve
Kako bi odredili optimalno vrijeme potrebno je obratiti pažnju na vanjske znakove i prestanite zalijevati desetak dana prije berbe. Drška ploda treba biti suha. Obavezno je treba sačuvati, jer su plodovi bez njih podložni truljenju. Rana od drške predstavlja ulazna vrata za patogene i napad štetnika. Listovi pored ploda gube zelenu boju, postaju žućkasti, a neki se osuše.
Kora dobiva karakterističnu boju i postaje tvrda. Ako noktom možete napraviti ogrebotinu znači da je još zelena i da trebate pričekati.
Pobrinite se da berbu obavite prije pojave mraza, jer su osjetljivi na niske temperature i brzo propadnu. Birajte sunčane dana.
Plodovi ne smiju biti mokri. U slučaju da jesu, potrebno ih je očistiti i ostaviti tjedan dana na suho mjesto s dobrom ventilacijom. U periodu sušenja povećava se sadržaj šećera i drugih tvari koje utječu na trajnost i poboljšavaju okuse. Prvi tjedan temperatura treba biti 25ºC, a vlažnost zraka do 70 posto. U ovakvim uvjetima plodovi dozrijevaju, kora postaje čvršća, a zacjeljuju eventualna oštećenja.
Skladištenje i čuvanje
Prije skladištenja potrebno je plodove sortirati po veličini. Čuvaju se srednje i velike tikve na kojima nema simptoma bolesti, znakova napada štetnika ili oštećenja.
Prostor za skladištenje mora biti suh s dobrom ventilacijom i prohladan. Ispod bundeve se postavlja slama, piljevina ili karton. U istom prostoru nemojte čuvati jabuku i druge plodove koji ispuštaju etilen. Ne stavljati tikve nagurane na jedan zid, jer to sprječava ventilaciju i plodovi su nedostupni i ne mogu se pregledati. Na mjestu dodira sa zidom često se javljaju truležne mrlje.
Uobičajeno je da se tikve mogu sačuvati do šest mjeseci.
O bundevi
Buče (bundeve) su jednogodišnje biljke, a izvorno dolaze iz Amerike. Danas se uzgajaju kultivirane vrste u toplim područjima svijeta, a dozrijevaju u kasnu jesen. Korijen je vrlo razgranat i glavnina se nalazi u površinskom sloju tla. Stabljika je vriježa duga oko 10 m, obrasla dlačicama i većinom se ne grana. Listovi su krupni i na dugim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni, a biljka jednodomna. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najčešće ih oprašuju pčele. Sjeme je ovalno i spljošteno, krem bijele boje i apsolutne težine 150 – 350 g.
Najukusnija je čvrsta buča, teška u odnosu na veličinu i mat boje kore (ne sjajne). Najukusnija ima i najvišu prehrambenu vrijednost. Buče s mekom korom treba izbjegavati jer to može biti znak da je vodenasta i neukusna, a dijelovi natopljeni vodom ili plijesni znak su kvarenja. Lako se kvari kad je oštećena. Iako je buča za konzumaciju dostupna od kolovoza do ožujka, najbolja je u jesen, u listopadu i studenom, kada je koncentracija hranjivih tvari najviša, okus najbolji, a cijena najniža.
Današnja bundeva razvila se iz divlje bundeve koja je rasla na području između Gvatemale i Meksika. Indijanci su se prema njoj odnosili s takvim poštovanjem, pa su je pokapali s mrtvima, kao hranu na njihovu posljednjem putovanju.
