Ljekovita voćka
Nepravedno zanemareno voće: Raste brzo, rađa dugo
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Mirisna dunja, omiljeno voće ovih krajeva, potječe s Kavkaza odakle se proširila po Europi i Aziji. U Iranu i Armeniji još uvijek raste u prirodi. Uzgaja se više od 4.000 godina i bila je poznata u antičkoj Grčkoj i Rimu.
Od nje potječe legenda o "zlatnim jabukama" iz grčke mitologije koje su se poslije proširile u bajke većine europskih naroda. Raste brzo, rađa dugo, voli sunce i planinske strane zaštićene od vjetra, a ako mraz ne zahvati krupne atraktivne cvjetove, ubrzo se zameću tvrdi mali plodovi sa snažnom korom.
Mirisne dunje
Nije "izdašna", ne daje puno rakije, što utječe da ima visoku cijenu na tržištu. Dunjevača, ako je dobro pripremljena, osvaja zlatne medalje na sajmovima još od kraja devetnaestog stoljeća, a služi se u kućama prilikom proslave velikih blagdana, piše Agroklub.
Pročitajte još
Svjež plod je vrlo oporog okusa, a koristio se stoljećima u selima pa i u gradovima kao prirodan osvježivač zraka koji se stavlja na ormar ili u škrinju s odjećom. Od ovog voća se pravi i specijalitet "kitnikez" to jest gusto skuhan sulc ponekad obogaćen orasima, nazvan prema iskvarenom izgovoru njemačkog izraza "sir od dunje".
Kitnikez se stavlja u "modle" (metalne oblike) pa se dobiva zdrava poslastica koju rado jedu svi u hladnijem dijelu godine.
Ljekovitost ovog voća poznata je od antičke medicine, pa je razumljivo već stoljećima bila poznata i seljacima koji uzgajaju dunju. Za lijek su se koristili list, plod i sjemenke. Od lista se kuha čaj, snažne crvene boje, koji se smatra kao lijek protiv crijevnih infekcija.
Ljekovita svojstva
Sokom su liječili jak kašalj, astmu i dijareju, koja je u davna vremena, bez ikakvog liječnika i ljekarne u blizini, mogla biti smrtonosna. Pečen ili kuhan plod služio je za liječenje upala crijevne i trbušne sluzokože i za "jačanje krvi". Čaj od sjemena služi protiv nesanice i upale desni, a sluz iz sjemena za liječenje opekotina i dekubitusa.
Suvremena medicina je sa svoje strane potvrdila da je dunja prava "vitaminska bomba" jer sadrži vitamine C, A, B1, B2, niacin i B17 (amigdalin), značajne količine tanina, pektina, kalija, cinka, karotena, magnezija, natrija, bakra i željeza, vrlo malo kalorija i masnoće, proteine i ugljikohidrate, zbog čega je pogodna za sve tipove prehrane.
Dobra za sve
U narodnom vjerovanju, ova voćka je naročito ljekovita kad se pokloni bolesniku iz čistog prijateljstva i naklonosti. Pjesme spominju "žute dunje za rose ubrane" koje djevojka nosi kao ponudu momku, a također i običaj da zaljubljeni jedno drugo gađaju dunjama izražavajući tako naklonost.
Ona je kod seljačkog stanovništva predstavljala plod ljubavi i zdravlja koji se poklanja dragim ljudima. U nekim selima njihovo poklanjanje još znači poziv u goste ili na slavlje.
Žensko ime Dunja ne izlazi iz običaja, i danas se daje djevojčicama. Vračke protiv bolesti u bilješkama etnologa često sadrže stih o "dunjinom listu" koji rastjeruje bolesti (žuticu, na primjer), uroke i zle čini.
Njom su seljaci pokušavali izliječiti zagnojene zanoktice, stečene obično pri rezanju drveta i druge ozljede, pri čemu je u liječenju značajno pomagala i dunjevača i to prepečenica, za vanjsku i "unutrašnju dezinfekciju".
