Trune vam krumpir? Stručnjakinja savjetuje što trebate napraviti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za proizvodnju krumpira, jednako kao i drugih kultura, ova godina je bila problematična.

Iako je u početnim fazama razvoja bio u dobroj kondiciji, sušno razdoblje uz ektremno visoke temperature, koje je uslijedilo u srpnju i kolovozu, dovelo je do ranijeg završetka vegetacije, većeg broja sitnijih nedovoljno nalivenih krtola, pojave bolesti nadzemnih organa biljke, a kasnije i do povećane truleži krtola.

Ožegotine 

Proizvođači koji su ga navodnjavali mogu očekivati nešto bolji prinos, navodi savjetodavac Bojana Panić iz PSSRS za Agroklub, dodavši da uz visoke temperature duže razdoblje ni navodnjavanje nije imalo veći učinak.

Vrijeme vađenja krumpira ovisi o klimatskim uvjetima i sortama. Vadi se u fiziološkoj zrelosti, a u našim uvjetima to je polovica kolovoza i rujan. Najbolje je ovaj posao započeti kada je vrijeme sunčano i suho, zbog lakše obrade, čišćenja i transporta.

"Treba paziti da ne dođe do oštećenja pokožice i prevelikog izlaganja suncu, uslijed čega dolazi do pojave ožegotina. Pokožica treba biti čvrsta i da se ne ljušti", precizira Panić.

Kako bi vađenje bilo uspješno i neometano, a izvađene krtole da se mogu čuvati duže razdoblje tijekom skladištenja, potrebno je prethodno obaviti uništavanje cime, što se može izvesti na dva načina:

• mehanički (košenjem ili tarupiranjem),
• kemijski (desikacijom)

Kemijski se to obavlja registriranim preparatima. Nakon uništavanja cime, krumpir treba ostati u zemlji najmanje 14-20 dana i tek nakon toga pristupa se njegovom vađenju.

Trule odmah odvojite 

Posebno se mora paziti da ne bi došlo do mehaničkog oštećenja tijekom vađenja, utovara, transporta i istovara.

"Isto tako, voditi računa o oštećenim krtolama i onima koje je zahvatila trulež da se prilikom kupljenja odbace i ne miješaju sa zdravim", dodaje.

Kartola nakon vađenja sadrži dosta vode zbog čega je podložna oštećenju ili procesu klijanja ukoliko se ne izvrši pravilno skladištenje.

Kako bi se taj proces spriječio, skladište treba biti suho, s nižom temperaturom od 4-8 °C. Optimalna vlažnost zraka u skladištima je od 92-95%.

"Kada se krumpir s njive doveze u skladište, potrebno je da prođe razdoblje adaptacije koje traje 2-3 tjedna, na temperaturi 10-15°C, da rane koje su nastale tijekom vađenja zarastu kako ne bi došlo do prodora parazita", ističe Panić, pojasnivši kako se na ovaj način postiže sigurnije i dugotrajnije čuvanje kao i zaštita od bolesti uskladištenog krumpira.

Pridržavanjem svih mjera tijekom proizvodnje, vađenja i skladištenja možemo očekivati dobru kvalitetu konzumnog krumpira.