Pitali smo vodiče o problemima mostarskog turizma: ''Ne treba nam lokalni šerif''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve se češće u pričama o turizmu u Mostaru, umjesto strategija, brojeva noćenja i drugih turističkih tema, govori o džeparenju. Problem vještih krađa predstavlja se kao velika prepreka mostarskom turizmu pa se čak spominju i otkazivanja dolaska u Mostar zbog loših iskustava s dobro organiziranim, bolje od onih koji bi to trebali suzbiti, kradljivcima.

Dok se sezona užurbano zahuktava, na vratima smo srpnja, a turističke statistike koje još uvijek ne znamo zbrajati rastu, uz stalna pisanja o onome što koliko košta, tko prekriva kante za smeće vrećicama, ako ih uspije naći, tko gradi bez dozvola, prodaje na crno, iznajmljuje gdje stigne, provjerili smo kako sve to izgleda s druge strane.

Naime, iako se Grad i turističke zajednice vole pohvaliti titulom 'domaćina', na terenu prvi kontakt s gostima ostvaruju upravo vodiči kroz čije ruke godinama svakodnevno prolazi i po nekoliko stotina stranaca.

Sve je na vodiču

Oni su oni prvi kreatori slike koju stranac odnosi iz ovog grada. O njihovoj priči i sposobnosti, ovisi hoće li se neki ljubitelj putovanja ponovno vratiti ili kako će grad Mostar ocijeniti te eventualno staviti na listu preporuka drugih putnika.

''Oduševljenje gradom je kratko, jer nemamo najbolje uvjete za rad. Sve je na vodiču da improvizira, kako da uljepša cijelu situaciju. Da taj razgled koji traje oko sat i pol vremena, plus neko njihovo slobodno vrijeme, bude što bolje. Ponuda nam je velika ali ipak štura'', govori za Bljesak.info turistička vodičica s preko 20 godina iskustva u ovom poslu.

Navodi kako je zasigurno jedan od 'gorućih' problema na kojem bi trebalo poraditi, a o kojem smo i sami pisali u više navrata, čistoća. Mjesta za odlaganje sitnog otpada, onog koji turisti nose sa sobom, nema dovoljno a nisu ugodna definitivno ni oku, a ni nosu, nije ni prva slika koja zatekne turista na ulazu u Stari grad.

''Smeće na ulazu u Stari grad užasno smrdi. Tri kontejnera na Šemovcu se koriste kao otpad za sve restorane koji tu ubacuju živu hranu. To se sve izlije po betonu i smrdi, a sve grupe koje dolaze prolaze upravo kroz taj smrad'', navodi nam vlasnik jedne od agencija smještene u Starom gradu te dodaje kako za rješenje ovog problema ne treba neka velika mudrost. Ili pomaknuti kontejnere s navedene lokacije ili čišćenje šmrkovima u večernjim satima.

Bahati vlasnici suvenirnica

Velik problem, kako navode vodiči s kojima smo razgovarali, cijeloj zbrci Starog grada uveliko pridonosi i bahato ponašanje vlasnika suvenirnica.

''Vlasnici su uvjereni da što više izbace svoji proizvode na cestu, da će ih bolje prodati. Protok kroz ulice je jako nezgodan za grupe, jer su sve suvenirnice izašle preko ograničenja od 30 centimetara što im je dozvoljeno po zakonu. S druge strane, Grad je spor u davanju tih rješenja. Svakog 'boli briga' jer nema inspekcije na terenu koja bi to regulirala. Cijenu plaćaju vodiči i grupe koji se provlače kroz labirint suvenira da bi došli do Starog mosta'', govori nam jedan od vodiča.

Mostar, složni su vodiči, ulazi u masovni turizam, s toga bi se nadležne službe u što skorijem vremenu trebale pozabaviti ovom činjenicom te posljedicama koje donosi. Velik je naime broj gostiju koji ulaze u Mostar u jednom datom trenutku, da bi nekoliko sati kasnije grad bio pust. Rješenje i za to postoji, a kako nam pojašnjava vlasnik jedne od agencija, idealno bi bilo napraviti neku vrstu portala na kojem bi stajao određeni raspored grupa koje dolaze, te na taj način kontrolirati protok samih gostiju.

''Grad naplaćuje vinjetu, puni svoj budžet i to je super, no trebao bi početi kontrolirati grupe koje ulaze u Mostar. Znači, kad netko dolazi s grupom u Mostar, da ima termine. Primjerice da od 9 do 10 u Mostaru može maksimalno biti 500 ljudi, oko deset autobusa. Da se ne dogodi da imamo 1.000 ljudi u 12, a nikoga u 15 sati. Tko god dolazi da se prilagodi, rezervira termin ulaska, kako bi se rasteretio taj protok. To može biti aktualno samo u visokoj sezoni, ne kroz cijelu godinu. Jer u slučaju kad je prevelik broj ljudi u Starom gradu, od toga nema nitko nikakvu korist, a najmanje turist. Kao što je primjerice Neum mislio da to što stoje auta na granici i što su zakrčeni prilazi gradu da je to dobro za turizam. No, sad od kad postoji most rade bolje, jer sada tko treba doći u Neum dolazi'', objašnjava.

Spomenuti problem džeparoša također je vrlo lako rješiv. Iako su iz Grada najavili formiranje službe koja će na terenu upravljati tim problemom, još uvijek, kako nam govore vodiči, to nije zaživjelo. Policije na cesti je jako malo, a upravo njihovo patroliranje bi uveliko olakšalo ovaj problem.

''Kad bi bio neki policajac koji bi malo više hodao, patrolirao u Starom gradu, zasigurno se ti džeparoši koji nam svima rade probleme ne bi tako slobodno kretali'', govori nam jedan od vodiča.

Licencirani vodiči

Jedna od stvari koja 'muči' vodiče jeste i organizirani dolazak turista u grad koji pri tome ne koriste obaveznu uslugu licenciranog lokalnog vodiča. Primjerice, grupa turista koja dolazi iz Dubrovnika treba na ulazu u Stari grad uzeti domaćeg vodiča.

''Mi koji smo bili obavezni polagati pred državom, platiti sve uredno, otvoriti djelatnost, platiti namete koji nas sljeduju gubimo smisao. Te grupe ne koriste naše usluge tvrdeći kako navodno ne postoji nikakva zakonska regulativa koja ih na to mora primorati. Ministarstvo ili Turistička zajednica moraju uspostaviti neku inspekciju koja postoji u svim drugim gradovima koji su pod zaštitom UNESCO-a, da strani vodič ne može stupiti na naše tlo i raditi naš posao'', objašnjava vodičica i dodaje kako je to istovremeno i rad na crno te rad stranaca na našem teritoriju.

Domaćim vodičima u ovom slučaju su ruke svezane i oni ne mogu ništa, osim promatrati dok im drugi uzimaju posao na njihovom terenu.

''Ukoliko je vodič iz BiH to je naša zajednička stvar i ja tu ne pravim bauk. No kada dođe netko baš sa strane, iz Kine, Turske ili iz Hrvatske, onda mi smeta. Jer ja se ne smijem ni usuditi da vodim svoju grupu primjerice u Split li Dubrovnik. Znači, to treba biti recipročno. Ima politika prema nama kad idemo u posjetu Dubrovniku, pa se isto to treba raditi i obrnuto'', govori nam vlasnik jedne od turističkih agencija.

Stepenice, čamci, dozvole…

Uz spomenute, neki od problema jesu i nepostojanje sam infrastrukture. Ono što sigurno 'bode oči' jeste nepostojanje sigurnosne ograde pri samom silazu ispod Starog mosta. Stepenice koje vode do plaže nisu napravljene po standardu. Tko se jednom prošetao do Krive ćuprije zasigurno je zastao pri skliskom i strmom spustu ili usponu, ovisno o smjeru, na dionici prema Oneščukovoj ulici, koji bi se riješio postavljanjem jednog rukohvata.

Jedan od vodiča istaknuo je i problem čamaca te upitnosti njihove, ali i nekih drugih dozvola.

''Neki imaju dozvole, neki ne te i to zahtjeva da se pravno regulira. Kad se spustim da pričam o Starom mostu kao da sam na autoputu. Samo čuješ one čamce koji idu gore dolje, gore dolje, i sve to ide u pravcu nekog divljaštva'', navodi.

U prosjeku, iako neke pouzdane statistike još uvijek nemamo, kako govore vodiči, jednodnevnih tura je viša, no zarada je veća od individualaca.

''On će potrošiti više, to je logično. Turist u grupama iz Dubrovnika, možda neće ni ručati, to pravi masovni turizam a od tog nemamo mnogo koristi. Zato to trebamo regulirati'', govori nam vlasnik turističke agencije upitan o vrsti gostiju s kojim njegova kuća radi.

Rješenja su jednostavna

O suradnji s novom gradskom Turističkom zajednicom prerano je pričati, obzirom da iza sebe još uvijek nemaju konkretnih poteza, dok je ona županijska, kao i ministarstvo u čijoj je nadležnosti grana turizma, poprilično, za sada, 'slijepa' pored očiju.

Vodiči i vlasnici agencija s kojima smo razgovarali poprilično su jasni i složni u problemima koji ih muče. Također, kako navode, sigurno im ne trebaju lokalni šerifi, koji bi govorili ''ti možeš ti, ne možeš''.

''Bilo bi odlično kad bi imali nekog nadležnog kome se možemo obratiti, prijaviti određene nepravilnosti, te da onda oni to pokušaju sankcionirati ili zaustaviti. Da i mi znamo kome da se obratimo i to bi uveliko pokrilo sve većinu problema koje imamo'', navode u nadi kako će neka nova lica prepoznati važnost onog što ih u kreiranju pozitivne slike ovog grada svakodnevno koči.