Mo Parking: Godinu dana nade i razočarenja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čaršija priča svašta, bruji se o razlozima zastoja, o softveru, o načinu vođenja tvrtke, povlaštenim parking kartama i mnogo čemu još.

Sjednica Gradskog vijeća i na njoj izbjegnuta konstruktivna rasprava o realnim problemima Mo Parkinga samo su dodatno "posolili" ionako preslanu priču koja se vrti oko ovog poduzeća.

Jedno je sigurno, Mo Parking je na prijelomnoj točki, ili će opet zapeti i upropastiti sve započeto, ili će se pretvoriti u ozbiljnu tvrtku s ozbiljnom misijom, i pritom biti potpuno transparentan u poslovanju i planiranju budućih radova.

Ono što je do sada učinjeno je sadržavalo previše obećanja, a premalo konkretnih izvršenja obećanog. Istina, mirujući promet je donekle civiliziran uvođenjem naplate, pogotovo na glavnim gradskim cestama, ali čim se ušlo u naselja, nastupilo je zamršeno stanje kaosa.

Policija ove zemlje nikad neće stići na vrijeme

Potpuni izostanak koordinacije Mo Parkinga i policije dovelo je do masovnog egzodusa automobila na zelene površine, čime je smisao naplate parkinga potpuno nestao, a građani koji su kupili godišnju kartu za svoju zonu nasamareni.

Kad smo već kod zona, nes(p)retan odabir zona, nelogičnosti u iscrtavanju istih po gradu, nedostatak fleksibilnosti i slaba komunikacija s građanima koji su imali u startu prigovore i nudili bolja rješenja, doveli su do nepovjerenja u Mo Parking.

Od početka rada ovo poduzeće nije uvjerilo građane, čak ni one koji su bili za konačno uvođenje reda u gradu, da novac nije prvi motiv i da su stanovnici zapravo prisiljeni platiti "porez na budalu". Šuškanje o povlaštenim parkirnim mjestima, koje su besplatno dobili podobni, samo su kap u već prepunoj čaši neodgovorenih pitanja.

Urbano, samo urbano

A počelo je s velikim najavama i očekivanjima. Prvo pravo čedo napokon okupljenog novog Gradskog vijeća, Mo Parking je trebao biti vjesnik pozitivnih procesa u gradu, jednog novog, uređenijeg Mostara.

Obećavale su se podzemne garaže, dobili smo nijednu. Obećavala su se iscrtana i označena parkirna mjesta, nije da nisu, ali nisu sva, sve je zapelo u naseljima.

Istina, neki dijelovi naselja dobili su uređene površine i konačno počeli sličiti urbanom. Ali, nije ni to uspjelo zakamuflirati činjenicu da je Mo Parking samo djelomice riješio problem, ali otvorio njih nekoliko.

Kol'ko imaš para meni nije bitno, al' je bitno da ne dopustiš da te jašu

Nedostaje transparentnost u radu, svako pitanje o poslovanju, gdje će se utrošiti prikupljeni novac, legalnosti poteza i plaćanju jednakom za sve, čini se osnivačima i rukovodstvu kao da im se vadi zdrav zub, a ne kao da su dužni objasniti javnosti kako, kome i čemu? A tek kad se postavi pitanje softvera i gdje je zapelo?

Drugim riječima, koliko god da je Mo Parking najavio dobroga, izvedba je prebrzo počela sličiti na naše klasične – bitno je zadovoljiti formu, a u suštinu nitko ne smije ni taknuti!

Stoga, prijelomna točka je već sada. Ili će Mo Parking raščistiti sam sa sobom, pa onda i s građanima, uvesti jasna pravila, ista za sve, uvesti naviku potpune transparentnosti i otvorenosti stanovnicima grada – ili će biti tek još jedna predstava za mazanje očiju, projekt na putu prema dolje.

Iskreno, želimo mu isključivo ovo prvo. Ali…