Grad željan normalnog asfalta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Asfaltiranje Vukovarske ulice u Mostaru gotovo da je dočekano kao osmo svjetsko čudo, Dok je u normalnim gradovima to uobičajena pojava, u ovom zapuštenom gradu nije tako, pa je ulica koja je u međuvremenu doživjela pravu eksploziju napućenosti dobila novi sloj „crne materije“. Dokle će trajati?

Sasvim opravdano je takvo pitanje, pogotovo  onih koji se iole razumiju u niskogradnju i koji već glasno prigovaraju da deblji sloj nutele možete dobiti na palačinki u obližnjem restoranu, nego što je debeo sloj asfalta kojim je zamaskirana Vukovarska.

Građani su, naravno, otpočetka ljuti zbog dužine trajanja radova, a tko god se provezao novoasfaltiranom dionicom primijetio je već sad kako nam buduće truckanje po udubinama ne gine! Šahtovi jesu malo zaliječeni, ali očito i dalje puno toga nije „u liver“, pa su valovi na cesti i dalje tu. Dođe čovjeku da se upita – ima li itko da zna svoj posao uraditi kako treba?

Asfalt ima svoje prednosti, ali gdje ima puno prometa i u uvjetima velikih temperaturnih razlika, nagle smjene obilnih kiša i jake bure, kao što je to u Mostaru, on vrlo brzo pokaže znakove starenja, pogotovo ako je u njemu malo kvalitetnog materijala, a puno više „šodera“, što je uobičajeno u ovoj zemlji nemara i prevara. No, opet, kakav god da je asfalt, bolji je novi nego rastureni stari, ali ponekad čovjeku dođe da zaplače od muke kad vidi da se „Titin asfalt“ negdje još uvijek drži bolje od onog stavljenog u zadnjih dvadesetak godina.

Ne treba ići dalje od Vukovarske, eno pred Energy Commerce benzinskom crpkom u Dubrovačkoj već zinula rupa na ne tako davno postavljenoj dionici! Ne tako daleko od nikada riješene Škobića Drage, koja i dalje stoji kao podsjetnik što se događa kad se radi kako se radi – ofrlje i nakaradno.

Zinule su mnoge u međuvremenu asfaltirane ulice – za koje ne znam je li postoji garancija i je li tko garanciju od izvođača tražio, ali prođite pored Merkatora, pa onda ulicom kod stadiona osjetite što znači kad šaht kao da želi povući i vaš auto i pola grada u ambis, a da ne govorimo o ulici koja vodi pored Sveučilišta prema stadionu i dalje prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici, poznatijoj kao Bolnica na Bijelom Brijegu!

Naime, ta cesta, koja je renovirana negdje nakon rata, počela je odavno stenjati pod teretom prometa, a čak i kad je izgubila ležeće policajce, iste one koji su zabijali čavao u lijes unesrećenima koje bi tuda provelo vozilo Hitne pomoći, ostala je puna izbočina i rupa. Tu se asfalt doslovce mrvi u manje komade, k'o stara patišpanja. Kompletan put od Rondoa prema Bolnici, dakle potez koji se diči imenom Petra Krešimira IV, a koji je koridor za vozila Hitne pomoći, urađen je kao da je cilj bio da se što više uspori vozača vozila s pravom prvenstva prolaza, kao i da unesrećenima, ljudima kojima su sekunde važne a bol neizdrživa, nabije još malo boli.

Kad krene truckati vozilo i uzduž i poprijeko, možemo samo zamisliti kako je onima unutra! Uz samo malo hodanja po gradu i analize, mogle bi se u jednu solidnu bilježnicu A4 formata, od prve do zadnje stranice, upisati sve greške, oštećenja, nelogičnosti i podvale na mostarskim cestama. Dodalo bi se tu još mnogo toga – od tek parcijalno riješenog asfalta na Balinovcu i Ilićkoj – slaba nam je nada da se možda čuvaju za kružni tok! – do kraljice prometa, Avenije, koja niti nakon priključenja na Novi most nije ni blizu službene rekonstrukcije! Avenija i dalje trese, lupa i udara, a uz sve to, ima ogroman problem mirujućeg prometa kako se ide prema sjeveru, koji će, kako vrijeme ovako bude odmicalo, uzimati sve veći i veći danak u ljudskim žrtvama.

Ne govorimo da sve u gradu ne valja, neke ceste su vratile „boju u obraze“ djelovima grada kroz koji prolaze – nedavno asfaltirana cesta u Centru II izgleda za sada solidno, makar je u nekim dijelovima posla bilo nelogičnih i povuci – potegni poteza, ali je bar na toj dionici konačno riješen jedan od vječnih rebusa, koji se dao i ranije riješiti u pet minuta, ali godinama ga nitko nije rješavao.

Privremeno riješen problem prometovanja kroz Dubrovačku ulicu

Nadležne gradske službe izgleda kako su barem privremeno iznašli rješenje za nedovršenu Dubrovačku ulicu u Mostaru. Tekst članka se nastavlja ispod banera Već u par navrata pisali smo o imovinskom sporu između Grada Mostara i obitelji Škobić , vlasnika privatnog posjeda, koji smatraju da su im ugrožena prava na pristup obiteljskom domu širenjem Dubrovačke ulice.

Naime, riječ je o semaforu kojeg gledaju vozači koji na raskrižje kod Ere dolaze iz Centra II. Semafor je starog tipa, onaj na jednoj štangi – i godinama se, posebice o toplim dijelovima godine, nije vidio od razlistane krošnje obližnjeg drveta, tako da su vozači po ostatku prometa na raskrižju nagađali koje je svjetlo na semaforu!

Poznajući naše nadležne, kladili bismo se kako bi im prije na pamet palo da iščupaju drvo, a semafor ostave kakav i jest. Ali, eto ga, konačno su nas prijatno iznenadili i dali tračak nade da u Gradu postoji netko tko zna i razumije. Dajte mu, molimo lijepo, više posla u narednom periodu!