Vukovarska - cesta koja se sama dezintegrira

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako niti glavna cesta koja nosi naziv Vukovarska nije više u najboljem stanju, njoj prilazna cesta koja vodi iz naselja pokraj City Hotela (Novi kolodvor) primjer je apsolutnog nemara svih uključenih u održavanje infrastrukture u gradu.

Naime, svakom novom kišom sve manje i manje je asfalta na zavoju ove ceste oko grandiozne zgrade hotela, a sve veće i veće rupe zjape, pa onemogućuju normalan prolaz automobila. Što je najgore, stanje je takvo već godinama. Cesta se doslovce sama dezintegrira, a ono što ostaje je uzak dio asfalta kojeg uglavnom zauzimaju nesavjesno parkirani automobili vlasnika koji su tu „samo na po' sata“.

Ipak, pravi je problem taj što je ova cesta do prije desetak godina bila slabo prometna i ne toliko bitna. No, sada, izgradnjom u međuvremenu čitavog naselja, cesta ne samo da nije više dovoljna za ogroman protok vozila, nego je i neuvjetna za svaki ozbiljniji promet, pošto se znatno povećao broj (kao na kamaru) parkiranih vozila, a o prometu osobnih automobila i dostavnjaka da ne govorimo.

No, to baš i ne zanima gradske planere i nadležne, pa se ova sramota pušta da se riješi sama od sebe. Daleko od toga da je netko, u skladu sa povećanim zahtjevima nabujalog naselja, ponudio nekakvo rješenje, pa da se barem možemo nadati nečemu. Naprotiv, osim jednog provizornog krpljenja prije par godina, koje je izdržalo taman do prve kiše, ništa više nije urađeno. Pali su na ispitu i mjesna zajednica i grad. I svi oni koji u nazivnom opsiu posla imaju predstaviti Mostar turističkom destinacijom i gradom u kojem se isplati živjeti ili ga posjetiti.

Za kišnih dana, kao što je današnji, na ovoj dionici automobili upadaju u duboke lokve i psuju one koji su parkiranjem manevarski prostor dodatno smanjili, a za ljepših dana, turisti sa Zapada, ali i sa Bliskog i Dalekog Istoka, mogu odmah izvaditi fotoaparate i slikati (što zbilja nije rijetkost) – jer teško da će vidjeti negdje u svojim zemljama ovakvu „infrastrukturu“ tik do hotela u kojem odsjedaju! Ono, čisto da znaju odmah tko smo i što smo i kakvi smo sami sebi. A dokle ćemo ovako, nadamo se da nadležni znaju. A, zbilja, znaju li?