Blago (nama) budalama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ja sam čovjek koji imam legalne Windowse, čak tri licence, dvije za 10 i jednu 11. Legalno imam Netflix, kad gledam, platim i Arenu (ovako kad su neki veliki sportski događaji). Legalno slušam Spotify, što možete i vi preko ljeta, ima neka akcija, tri mjeseca free za nove korisnike. Također legalno slušam i Tidal i nećeš vjerovati Plex isto legalno.

Na YouTube pogledam uredno sve reklame, ponekad zaboravim šta sam kliknuo dok krene video. Donirao sam novca za obnovu Turske i Sirije kupujući videoigre na Steamu i Humble Bundle. Nemam dugova za struju, ne kasnim s ratama u banci, prijavio sam uredno sve članove kućanstva u vodovodu, plaćam RTV pristojbu, smeće, ne švercam se u autobusu ili tramvaju.

Nemam nekakvog šteka sa strane, nemam automobil, imam bicikl, legalan iz ovlaštene TREK trgovine (dok je bila u Mostaru, ima stooo godina). Ne ljetujem na Jadranu ili Crnoj Gori, zapravo ne ljetujem. Točka.

Sasvim uredno radim svoj posao, ne petljam se drugima u njihov dok god ne vrše neko psihofizičko nasilje nada mnom zbog aljkavosti. I vjerojatno ćete vi reći da sam glupan. Ali ja čvrsto vjerujem da se tako gradi moderna europska demokracija. Plaćanjem poreza do u pfening (zna se dogoditi i da imam povrat poreza jer sam tako uredan platiša, i čuvam fiskalne račune i to).

Ja tebi budalo, ti meni glupane

Od drugih očekujem da se jednako pošteno odnose prema meni: da prijave ukućane u vodovod, da, čak i maloljetne. Da ne parkiraju dva metra ispred ulaznih vrata, u slučaju nesreće da možemo unesrećenog iznijeti. Da ne parkiraju na pločnik, da ostave biciklistima barem propisanih pola metra plus širina bicikla. Da iziđu svi na izbore, makar moji izgubili. Da se ne popisuje 40 članova na jednoj adresi jer pobogu to više ni Albanci ne rade, a kamoli Hrvati ili Bošnjaci.

Očekujem da kad istekne drugi mandat za člana Predsjedništva odu kući i više se nikad ne kandidiraju za isto mjesto. Očekujem da kad istekne drugi mandat za načelnika općine ne izmisle da je općina sad Grad jer možemo mi vojvodati i serdarati znamo koja smo govna, ne može treći mandat. To je jednostavno nešto što je demokratsko načelo, čak i ako nije zapisano.

Tako vam funkcionira Linux zajednica (da, službeno se zove zajednica, znači nešto kao komuna, kao komunisti, community). Zna se šta je pravilno i pravedno i ne ide se preko toga. Prije nekoliko godina krenula je svađa oko GNU3 licence koju je dio programera i dizajnera želio iskoristiti pa kad im dosadi raditi za bedža, da im se plati basnoslovni novac. I izgubili su na sudu. Jer ne može, dobrotvorni rad je dobrotvoran, plaćen si srećom u duši i velikim hvala. A plaćeni rad se plati. Uz doprinose. A ne kao u javnim institucijama Bosne i Hercegovine, gdje ne daj bože da netko ode ranije u mirovinu zbog kakve nesreće ili raka ili ne znam.

Đećeš to s funkcije

I baš tim tragom, budući da sam ja vjerojatno najveći glupan u Bosni i Hercegovini i sve uredno plaćam, čak i kad ne pita nitko papir od mene, sasvim sam se šokirao kada sam nedavno čuo da jedan ravnatelj škole napušta dužnost i odlazi biti profesor do mirovine ili ne znam, neke druge životne prilike.

Meni je bio razrednik i matematiku u osnovnoj školi predavao čovjek koji je bio bivši ravnatelj škole i mislio sam da je to vrijeme davno prošlo sa komunistima i Jugoslavijom. Ali vidiš, još nas ima budala osim mene i, mada, je li, ne želim otkriti identitet ovog mi sada još dražeg čovjeka koji će napustiti fotelju nakon isteka drugog mandata, jednostavno mu skidam kapu. Ima moje duboko poštovanje i njemu treba podići spomenik, a ne kao što mi probisvijetima dižemo spomen ploče jer su eto negdje poginuli pukom srećom u proteklom ratu. Što su to oni učinili za boljitak ove zemlje – bili su na pravom mjestu u pravo vrijeme, pokupili metak i riješili nas ovih danas vječitih načelnika koječega, osnovnoškolaca s diplomom. Pa dobro, kad ovako sagledam, možda su i zaslužili spomen ploču, ali uvjetnu. Ono, da piše da su uvjetno radili na boljitku BiH tako što su se našli na putu nekog gelera u ratu.

Znači, sad zamisli ti taj divni um, tu moralnu vertikalu kojoj je dosadilo da troši živce na rješavanje tuđih problema, makar i za dobru plaću, hodanje po idiotskim sastancima kojekakvih kolegija, izložaba, opanaka, japanaka, kajdanaka... Da čovjek nakon dva mandata kaže, neka mi je život dobar, dosadan je, nitko me neće ovakvog upamtiti, postat ću samo jedan iz mase uhljeba koji su cijedili posljednji atom funkcije desetljećima.

Volio bih da se ovo naše ludilo proširi, da ovi što su već godinama na čelu stranaka, na čelu javnih poduzeća, na čelu bilo čega, malo sazriju, plate licencu Windowsa, uredno prijave svih 12 članova u vodovod, da, čak i izvanbračnu djecu koju su uhljebili po institucijama... Jer mijenjanje kadra je jedini način na koji se mogu ostvariti promjene.

Pazite samo jednu činjenicu koja upravlja Zemljinim razvojem već četiri milijuna godina – izmjena genetskog materijala, šaranje, ilitiga jednostavno, pokušaj dovođenja novog kadra u staru priču. Jedini način na koji su iz ameba nastale ribe, iz riba dinosauri, iz dinosaura ptice. Pogledajte eto gmazove, oni rijetko unose nove gene u svoju strukturu, i dan danas su govna koja gmižu po podu, bili krokodili, gušteri ili zmije. Nisu ništa novo napravili već eonima godina.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.