Sami ste krojači svoje sreće
Superheroji ili superzločinci?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ukoliko ste kršćanin, čitajući 11. poglavlje Evanđelja po Ivanu naići ćete na priču kako Isus vraća u život Lazara. U nekoliko navrata u poglavlju se spominje kako je Isus prijatelj Marte, sestre joj Marije i bolesnog Lazara. Isus je tada bio na putu i vratio se nekoliko dana nakon što je Lazar umro, a onda su ga sestre počele moliti da im vrati brata. I sasvim logično, milosrdni Isus ga oživi.
Ukoliko propitujete kršćanstvo, u ovoj istoj prispodobi iz Isusova života pronaći ćete nekoliko nelogičnosti. Isus je, naime, najprije izgovorio da je u pitanju smrt od koje se ne umire, možda je u pitanju bila neka vrućica, korona ili gripa, nešto od čega mi danas doista ne umiremo, ali tada su itekako umirali. Potom, dva dana kasnije, Isus kaže učenicima kako on jako dobro zna da je Lazar već umro.
Iako se ne umire od te bolesti?!
Onda odlazi u Betaniju, biblijska Betanija je od Jeruzalema udaljena otprilike koliko Čapljina i Ljubuški ili Čitluk i Ljubuški, znači nekih tri do četiri sata pješice. Tu ga oživljava, iako je mogao da ga izliječi na vrijeme, pa da i ne umre od bolesti od koje se ne umire. Šta ja znam, da ne troši božansku moć na nešto što se liječi C vitaminom. Da je u pitanju neki slučajni Lazo, pa hajde, ali to je brat njegove ljubljene Marte. Vidite kuda idem, naravno. No ne želim biti neki antikrist i nešto pa ću stati ovdje. Dalje sami zaključujte.
Očuvati status quo ante
Ukoliko ste ikada čitali stripove o superherojima ili pak gledali filmove o superherojima, moći ćete doći do istog zaključka kao i u Novom Zavjetu. Superheroji spašavaju svijet, redovito. Svojim nadljudskim moćima. I ponovno se vrati red u svijetu, poredak, i sve je krasno i divno kako je bilo i prije. U jednom od najranijih filmova o Supermanu, on vraća Zemlju kroz vrijeme unatrag, da spasi sebi najmilije. Pa čitavi Marvelov Univerzum baziran je na pojmu božanskih intervencija u vrijeme i prostor, makar Dr. Strange dobije jasno upozorenje da se ne smije utjecati na vrijeme i prostor, kada se igra hranom.
Pitanje je svakog razumnog skeptika: Što zapravo štite superjunaci?!
Zemlja nije nimalo pravedno mjesto – postoje bolest, glad, siromaštvo. Postoje majorizacija, agresija, postoje mobbing, seksualno zlostavljanje, postoje pucnjave u školama. Nije bilo drukčije ni u vrijeme Isusa Krista. Židovski narod bio je pod okupacijom, praktično na isti način kao i Egipat, Libija, Balkan, čitav Mediteran, zapravo. Ljudi su i tada živjeli u bijedi, bolesti, nepravdi.
Ali na isti način na koji Isus nije intervenirao u društvene temelje svijeta, tako isto ni superjunaci ne mijenjaju ništa od suštinskog značaja za čovječanstvo. Najbolji primjer je zapravo u serijalu o Black Pantheru gdje superzlikovac Erik Killmonger, inače Tchallin rođak, želi bolji svijet, ali pritom mora poraziti superjunake. I onda se oni svi bore protiv njega.
Koga superjunaci štite? Bolest, rat, kriminal, robovlasništvo?! Jer ne pamtimo da je ijedan superheroj ikad dovukao vodu u zabiti Sirije ili superbrzi otvoreni Internet u Iran ili ... Ma evo, Iron Man ili Batman da su ikad svoje silno znanje i bogatstvo upotrijebili pa našli lijek za, autizam, Alzheimera, prokletu gripu...
Kerubi naši svagdanji
Naravno da ovo nije priča o Isusu Kristu ili o superherojima iz filmova. Wanda Maximoff je samo jedan od superheroja koji su napravili svoj mali izolirani, divni svijet i zapravo je time postala superzločinac. Očito je da ni novozavjetni Sin Čovječji niti novostripovni Superman niti Thor niti Dr. Strange nemaju moć promjene Svijeta – tu će svi dobiti minus u mojoj bilježnici.
Pitanje je da isto pravilo primjenjujemo na obične ljude kao i na nadljude. Zašto, ako se već ne nadate da će Isus ili superjunaci iz stripova ikad promijeniti svijet u kojem živimo, zašto baš takvo povjerenje dajete u političare?
Nijedan od njih nema neku supermoć. Eventualno su neki poput Izetbegovića bogati poput Batmana, ali Batman je ionako češće antijunak nego stvarni junak. Zašto im se onda pouzdate, ufate se u njih prizemne, obične ljude iskrivljenog morala, iskrivljenih vrijednosti, egoistične percepcije i sebeljublja?
Samo se sjetite – Isus je znao da mu je prijatelj mrtav, nije maknuo prstom, imao je prečeg posla. Zašto mislite da će neki Milorad, Bakir, Nermin, Dragan prstom maknuti za vas. Sami ste krojači svoje sreće.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.