Dobro nam je, tko nas vodi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je u ovim trenutcima osnažiti ideju kako je tučnjava koja se odigrala u Mahali samo eksplozija podivljalih adolescentskih hormona koji se nemaju gdje drugo ispuhati. Ali jeste. Bilo koji pokušaj da degenečenje dvadesetogodišnjaka pretvorite u građanski rat je huškanje, ratna retorika, govor mržnje... Slobodno sami nastavite niz. Slobodno budite i ljuti na mene. Kada Bakir provali onakvo nešto o crncima, da je ovo EU, sam bi se otpustio. Ako je, dakle, on sposoban toliko fulati, tko SDA daje za pravo da ocjenjuje tip i oblik nasilja?!

Svi oni koji kažu da je u nedjelju bilo kao '93., lažu – da su Hrvati tada mahali palicama i bengalkama, Jugoslavenska Narodna Armija bi ih za sat vremena rastjerala. Nego nisu. Svi su bili naoružani, ako ne do zuba, onda bar do koljena. Ali... Bila su to epska vremena, bila su to loša vremena, bila su to poštenija vremena, bila su to jasna vremena.

Sada je vrijeme jadno, žalosno, moralne gnjide vladaju, svi se iza nečega kriju, sve je zamotano velom tajne. Djeca kad čuju da se gradi sportska dvorana u Mostaru nasmiju se. Ni Lani Pudar ne možete lagati više, vjerojatno i ona zna da od olimpijskog bazena nema ništa. Ali je svjesna da joj trebaju naočale, kapice, teretana, tene, kupaći... Pa dijete trpi šupljake.

No okrenete li se uokolo, dijete posvećeno i predano svom akademskom, sportskom, umjetničkom uspjehu teško da ćete više naći. Nije svako dijete imalo sreću da nauči plivati pa otkrije da to može neobično brzo činiti. Pa da onda predano vježba.

Odgoj? Jel se to jede?

Prvo, odgoj djece na koju ćemo se ponositi počinje u kući. Kasno je plakati kada se tragedija odigra, imao je samo 17, 16, četiri godine... Djecu ne odgajaju: ulica, televizor, igrice, kerovi, komšiluk, kafana... Djecu odgaja to što ćeš biti uz njega, što ćeš mu odgovoriti na milijun puta ponovljena pitanja: 'Mama, zašto ovo?', 'Tata, zašto ono?' Što ćeš napamet naučiti sve malene nijanse Spidermana, Ben10, Winxica... Što ćeš se u neko doba pitati pobogu tko su Radovan Višković ili Fadil Novalić ili Vjekoslav Bevanda, istodobno savršeno razlikujući Carrie Robin od Spider Gwen. Što ćeš u neka doba tražiti praznu ledinu na kojoj ćeš ih samo pustiti da se dovoljno umore kako biste se noćas svi zajedno naspavali. Odgoj djece je poput bdjenja u crkvi, možeš da zijevaš, ali na koljenima. Nema spavanja.

Drugo. Ne, djecu ne odgaja škola. Škola, ili vrtić, oni samo pomažu u odgoju. Ono da biste im vi stigli zaraditi za režija, njih nekoliko sati pripaze stručne osobe koje im usput pokušaju usaditi u glavu dva alfabeta, tablicu množenja... I opet tu ključnu ulogu igra obitelj. Jer kad oni poučeni primjerima svojih roditelja odluče ne naučiti niti jednu od lekcija iz škole, onda ti isti roditelji dolaze u škole i tuku nastavnike. Onda majmun čini šta majmun vidi. A vidi nasilje.

Naravno da je sustav zakazao. Ako već tjerate roditelje da kod privatnika rade deset i više sati dnevno, sedam dana u tjednu, 52 tjedna u godini, onda osigurate više tih stručnih ljudi koji će pomoći u odgoju i obrazovanju. Na koji način?! Izvannastavne aktivnosti. Zašto nikad niste čuli da japanska djeca spaljuju Tokio, nemaju kad, oni su kawaii. Oni dan-noć uče, treniraju, kroz igru se školuju i obučavaju, pripremaju za život.

A naša djeca?! Skratili ste im sat na 30 minuta. Ukinuli školu. Ničim ne kontrolirate praćenje online nastave. Djeca virtualno samo pohađaju školu. Zapravo su 24 sata u kafani, na trotoaru, pred mobitelom, lijeno im je tipkati pa koriste glasovne poruke, ali kako im je i to lijeno, samo nešto viču: omg, abd, štić, poyy. I kada konačno uvedete zabranu kretanja, odakle djeca znaju da je zabrana kretanja, gdje su mogla čuti?! Oni znaju samo za čet od svih medija. Znate li uopće da vaša djeca danas čak i nemaju Facebook, imaju samo Instu i Tiktok. Gdje živite vi koji biste trebali odgajati ih?

Naravno da djeca polupaju lončiće. Naravno da su oni tamo ustaše, balije, četnici. Čuli su to od vas idiota. Ali vi ste barem ratovali tih prokletih '90-ih, vi ste čuli za 17 podijeljeno na tri. Vi ste čuli za Aneks 4. Otkud djece u tome? Nemaju oni pojma tko su ustaše, balije, četnici. Nemaju oni pojma ama baš ništa. Kako će, kad više nitko o njima brigu ne vodi. Svaka čast onima koji brinu da im djeca i u korona pandemiji čitaju, uče, vježbaju. Malo ih je. Malo ih čak i stigne, je li, spomenuh pošast rada na crno. A vlast se brine da upire prstom tko je kriv i tko treba dati ostavku. A i ovi i oni na vlasti već tri godine bez mandata. Ono kao tehnički. Ono oteli od nas vlast.

Kako nitko nije kriv? Pa tko jeste?

Pazi, nama jest sjajno, tko nama vlada. Činjenično je stanje da Bevanda nije kriv. Bevanda nije ministar uopće, istekao mu je mandat prije tri godine. I Faladžiću isto. I Opsenici. I tko će brinuti o djeci dok se roditelji tuku da kruha zarade, da dobiju kolektivni ugovor, da skucaju kraj s krajem?!

Ali Bevanda jeste kriv jer nije napustio poziciju ministra onog trenutka kada je imenovao ravnatelja policije. Ili da je imenovao Srbina kakvog, ili Bošnjaka, ili Roma, bilo koga osim Hrvata.

Ali ne! U nas je politika inata. Jerbo su oni nami Komšića, mi ćemo njima ravnatelja. Pa sjetite se samo izbora Kordića za gradonačelnika. Čista tehnikalija u europskim uređenim zemljama. Kod nas je SDA pričala o propasti Bosne, o nastavku zločina iz '90-ih. Čak i da ovo ovdje nije Hercegovina, čak i da ne znamo na kalendar, čak i da se Mario Kordić ne bavi uglavnom sađenjem munike i trčanjem, to bi bio govor mržnje. Ali ako Bakir nije zbog crnca podnio ostavku, kako bi Salem znao kada se ostavka podnosi?! Vjerojatno nije na jamljanim preferencijalnim glasovima.

Svi oni trebaju podnijeti ostavke. I Bevanda. I Faladžić. I Herceg. I Hadžović. Jer istekao im je mandat. Pa ako ih opet izaberu, ono ako ih se sete, sete. Pazite, svi zajedno su nesposobni. A evo najočitijeg primjera.

Malo se o tomu priča, doista ne znam zašto domaći mediji ne grme o ovoj sramoti na sva zvona. Proteklog mjeseca kasnila je plaća korisnicima proračuna. Navodno se pokvario kompjuter u računovodstvu Vlade Hercegovačko-neretvanske županije. Moje prvo pitanje na tu vijest je bilo: 'Dobro, znaju li oni na kalendar?' Stoljeće je 21., tvrdi disk košta 90 konvertibilnih maraka, i to ne obični tvrdi disk, nego onaj SSD koji je otporan na vibracije. Imam ja kući nekih tri ili četiri takva. Na njima čuvam rezerve svih svojih podataka. Ali budući da ne vjerujem ni rezervnim podatcima, svi moji podatci čuvaju se još na četiri clouda (oblak, za vas s prevedenim Windowsima).

Nakon nekog vremena kažu da će isplatiti plaće kao za protekli mjesec. Protekli mjesec bio je tada veljača, dakle, najmanje plaće su podijelili. Meni je već to strašna sumnja na institucionalizirani lopovluk i prevaru stoljeća, ali hajde, držimo se još uvijek te priče da su nestali podatci. Još nekoliko dana kasnije saznam da traže od škola da dostave popise zaposlenih, za obračun plaća, da ponovno obrade sve podatke. Stani, stani!

Ponavljam, stoljeće je 21. i postoje Google, iCloud, pCloud, Mega, Dropbox... Vlada koja je izgubila podatke o svojim uposlenicima treba odmah podnijeti ostavku. I ministar financija. I ministar obrazovanja. I premijer koji ih je predložio na te pozicije. I ministar unutarnjih poslova koji već nije podignuo kaznene prijave. Dakle svi su oni krivi.

Jer što se događa? Sad se mogu provući novi zaposleni. Mogu se plaće ponovno provozati dolje-gore po koeficijentima. Mogu se našteliti minuli radovi, vrijednost boda, satnica, ugovori... Samo nastavite niz.

A ti ljudi ako mogu izgubiti popis svojih uposlenika, korisnika proračuna, kako da im povjerimo našu djecu?! Naravno da će se djeca okrenuti navijačkim skupinama, jer vide da je država i entitet i županija go klinac. Samo dajmo se potrudimo klincima objasniti da njima nisu neprijatelj ni Rođeni RA ni Ultras, njima su neprijatelji ovi nesposobni. Ovi što kažu da nisu krivi. A roditelje su im ostavili bez posla. A ni njima nisu osigurali ni parkove, ni dvorane, ni trgove, ni treninge, ni tečajeve jezika, ni večeri poezije, filma, glume, ni polumaratone ni pola onoga što imaju klinci vani. Oni što se ne tuku u 23 sata. Jer su umorni od smjene u KFC, u McDonaldsu, u Zari, u Bershki, u Terranovi, u Lidlu, u Konzumu, u Bingu... jer im je tu prva smjena i prvo radno mjesto, a sutra akoBogda bit će i u tvornici, za CNC strojem, upravljajući robotima, na elektrani kakvoj, pod haubom, za šivaćim strojem... možda i ministri, ako budu baš narodni prvaci.

Klinci ne ratuju za ustaše, za balije, za četnike. Klinci u nas ratuju samo protiv dosade. A od vas su čuli kome treba dati degenek. Onima tamo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.