Dva loša ubiše Miloša

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemojte samo pomisliti da sam zauzeo poziciju u slučaju degenečenja – ima tu nijansi i kao i obično, želim ih naglasiti, a vi ste itekako mudri da znate razlučiti i sami. Nije ovo centralni komitet da dijeli mišljenja, ovo je tjedno promišljanje moje malenkosti na Bljesku.

Doći će vrijeme blagog plenuma

Godina je 2014., ujutro sam poslao rođendansku poruku svojoj najboljoj prijateljici, zaželio joj sve najbolje i dogovorimo kavu i croissant za neki od sljedećih dana jer popodne je bilo neko kofol događanje naroda. Sjedenje na Španjolskom i tako nekakva šetnjica do županijskih Vlade i Skupštine, kao podrška prosvjedima oko Dite ili čega li ono na sjeveru, u srcu Bosne.

Teško je više objasniti kako je jedno vodilo do drugoga, sjećam se kako sam i tada vidio navijače lokalna dva kluba, nismo tada doduše imali portal u sklopu javnoga servisa pa nisam imao običaj slikati, tek onako kad bi nešto potaknulo moju umjetničku notu u svemu. Znam jedino kako sam pomislio da će se te večeri sve u Bosni i Hercegovini okrenuti, možda konačno pretvoriti u bolje. Ne bih se zakleo da su tu službeno bili Ultrasi ili Red Army, ali neki od tih likova su definitivno navijali za lokalne klubove, što se moglo vidjeti i na šalovima, ono, bilo je baš hladno, veljački ledeno.

Proveo sam večer u trčanju za i ispred razjarene mase koja je razbijala i palila sve za što su pretpostavljali da su zgrade u kojima se vodi politika. Da nisu bili pretjerano upućeni, posvjedočila mi je kasnije činjenica da su spalili zgradu HDZ-a, ali zgradu Vijeća Ministara BiH, koja je tek sljedeća u nizu, nisu je ni dirnuli. Dakle, ne bih rekao kako su bili politički instruirani. Malo sam ja trčao za njima radi vijesti, malo su oni trčali za mnom, radi moje glave na ramenima... Uglavnom, u jednom trenutku izbio sam ispred njih na čistinu, pred zgradu HDZ-a.

Tu sam sreo friško imenovana županijskog ministra unutarnjih poslova Bevandu, koji je u nekoliko navrata gostovao u našem programu. Ispričao sam mu čemu sam posvjedočio i izrazio zabrinutost da ovo može poći po zlu. Složili smo se kako je najpametnije da se sklone, pri čemu su se on i nekoliko hadezeovaca potrpali u jednu Octaviju, pri čemu je Gagro valjda u trci zaboravio isparkirati svoga benvejca. Sjećate se tog benvejca, mjesecima se raspravljalo u vijestima tko treba obeštetiti benvejca.

Strah od B... naroda

Ovo trebate znati kako biste shvatili određeni tremor kod ministra Bevande. Uslijedili su tjedni strogih patrola, zatvaranja svakoga, kažnjavanja bilo koje troje ljudi na ulici, pa čak i benignog Mušice i kučka mu s maramom. Meni je lako razumjeti zašto je Bevanda bio sklon pozivanju specijalaca, kornjača, dugih cijevi na paradu po Mostaru i okolici, u svakoj prilici i neprilici. Razumijem ga, te noći smo i on i ja jednako brinuli za živu glavu.

Ipak, vješta stranačka retorika pretvorila je događanje naroda u veljači 2014. u atak na SDA, u atak na HDZ... i tako dalje, u razne atake. Uviđate obrazac, je li tako, nagovoreni narod napada napaćene političare. Razvodniše oni tako događanje naroda kroz koji dan, pomećaše kamere da pratu narod uzduž i poprijeko, pretvoriše nas u bigbrader zemlju. Kada se nekoliko godina kasnije dogodio narod pri zatvaranju Aluminija, trebalo je samo 6 (slovima šest) sati da ogorčenog radnika pretvore u kriminalca koji napada jadnog napaćenog Dragana. Bocom ga gađaše, vrijeđahu ga, hijene ga proganjahu...

No malo po malo, to događanje naroda i izvlačenje kornjača te noći kada je polulegaliziran vede komesara, uvuklo se to među nas i vidjeli smo kornjače kako se rasipaju silom pred prosvjetarima, pred zdravstvenim djelatnicima... postala je više praksa da se kornjače izvuku kao prijetnja kakvim bakicama s nabreklim venama, nego da se bave resocijalizacijom navijačkih skupina.

Dolazimo do 2020.-2021. i famoznih (ne)legalnih policijskih satova koji nisu policijski satovi, ali svejedno ne smiješ mrdnut niđe. Mislim da nacisti nisu morali zvati policijski sat zabranom kretanja jer dovoljno je bilo da dreknu: Stoppen Sie soffort! I već sljedeće je bio rafal. Dakle, znamo mi vrlo dobro što je to policijski sat, kad nervozu režeš u zraku tišinom, a znamo i što je zabranjeno kretanje, za to ima i odgovarajući prometni znak, dakle nije to to.

Gospođo, ne dijelim ja plate!

Ponavljam opet, da ovdje ne zauzimam strane, samo iznosim činjenice. Dolazi ta kobna noć u kojoj su pod blagoslovom istog onog ministra koji se još sjeća nereda iz 2014. godine i još živi u sjeni polulegitimnog ravnatelja policije, kako to zovu ovi kojima je komesar legalan i legitiman... Uglavnom dva relativno mlađa policajca nabrijani brutalnim policijskim radom koji je na snazi već godinama umislili da su milicija kao nomadne u Jugoslaviji, a ne policija. A znamo da je Tito njih zvao milicija jer su ustavno imali ovlasti da tuku i mlate. Ovi nemaju, zato su policija.

Uglavnom, naiđu na mladića koji je isto tako još od 2014. godine u svojoj subkulturi učio kako su A.C.A.B. (op.au. svi drotovi kopilad), kako je naučio da je zakon loš jer zakon omogućuje tamo njima da idu po svadbama i korona partijima, a nama običnoj raji sve to brani. Naučio je on i da ih mlate redovito jer vole svoj klub i kad vidiš policajca kad galami, najbolje je dati petama vjetra. Jer ako ne bude tako, završiš kao Dijete Cvijeća, pardon, pripadnik Horde Zla Vedran.

Dakle, splet nesretnih okolnosti koje su rezultat pogrešne dugogodišnje obuke. Niti je nesretni pretučeni mladić trebao izlaziti u vrijeme policijskog sata koji to kofol nije, niti su policajci trebali prepoznati u njemu navijača pa ga namlatit k'o stoku.

Ali teško je sada razlučiti, na kraju, što bi rekli Boris i Severina, zar je važno tko je kriv, kad se sve to jednom desi. Na odgovornost je pozvana ekipa policajaca koji nisu naučili bolje i njihovog šefa smjena smjene koji je opet vjerojatno od 2014. godine indoktriniran da tako treba i da njegov šef i šef njegovog šefa to tako traže. Naučili davne jedne veljačke noći kad je Gagrin benvej spaljen.

Riba smrdi od glave

Na odgovornost nitko nije pozvao one koji su malo po malo izvlačili kornjače kad se komu nadigne neka stvar, razni WD40 ravnatelja policije, komesara, polulegitimnih, polulegalnih, nedorečenih, neučenih. Nitko nije pozvao na odgovornost ministra koji ovakvu praksu blagoslivlja već godinama. Njemu iskreno nije ni zamjeriti, još uvijek osjeća strah. A znaš kako znam, i mene jeza prođe kad se sjetim te veljačke noći 2014. godine.

Ali kako ih pozvati na odgovornost kad riba smrdi od glave?! Federalna Vlada, krovna institucija za odlučivanje komu, kako i kada treba zabraniti kretanje, nelegalno je na vlasti već dvije godine. I da im se nisu raskomadali ezdeaovci, što pomrli, što pobjegli za treće zemlje, ne bi se ni pitalo tko njima dade vlast i ovlast za bilo što. I ministar ovaj lokalni koji je na sankcije pozvao šefa smjene, a ne sebe opozvao, kako će, pa i on je na vlasti već dvije godine pune i malo više, bez blagoslova aktualnog saziva Skupštine HNŽ-a ili naroda koji ga je izabrao unatrag godinama. Što bi rekao Raguž, ovo je sustav koji je odavno pred kolapsom i samo je pitanje kako se već ranije nije obrušio sam na sebe. Dakle, ovo se moralo dogoditi. I samo slučajno dva Bošnjaka tukla jednog Hrvata, mog'o je bit jedan naš jedan vaš, ne bi bilo ni legalnije ni pravednije, a i momak je mogao biti i naš i nji'ov, ne bi čistija posla bila iza policijskog sata, koji to nije, biti vani. Ili što je meni moja majka znala reći:

- Slobodno ti sine budi do jutra vani, ako ima koga od tvoje raje.

Ja budala, nisam shvaćao da mi je izlazak isto do jedanaest, vikendom do ponoći, kao i mojoj ekipi iz gimnazije. Samo je ona ispadala bolja majka, ono više kuul od svih tih drugih roditelja zajedno.

Rekoh, nisam ovdje kako bih zauzimao strane. Niti su navijači djeca cvijeća, niti su svi policajci djeca monogamnih brakova. Ali ako koga treba zvati na odgovornost, nećemo djecu, ni cvijeća ni nepoznatog oca. Jer za odgovornost ipak treba imati zrelost. Ono tipa, da budeš ministar ili neka makar vlast.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.