Južni bečki kolodvor

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U prvoj polovici kolovoza mnogi naši gradići naglo ožive, uključujući i mjesto u kojemu živim, Gornji Vakuf – Uskoplje. Broj stanovnika tih mjesta u tom periodu naglo se poveća. Razlog je proslava Velike Gospe koja pada na 15. kolovoz, što je neka vrsta gotovo stoljetne tradicije. Ulice su tih dana prepune automobila s hrvatskim, austrijskim ili njemačkim registracijskim oznakama.

Mijenjali su se sistemi, države, dolazili su i prolazili ratovi, ali nikad se nijedan državni blagdan Hrvatima-katolicima iz tih mjesta nije mogao usporediti s 15. kolovozom koji u svijesti tih ljudi figurira kao najvažniji datum u godini. Većina ljudi koji su rođeni u mjestima gdje se slavi Velika Gospa, a koji dolaze u rodni kraj možda jedanput godišnje, biraju upravo prvu polovicu kolovoza za svoj dolazak. Prema tom datumu, dakle, ukoliko je to ikako moguće, planiraju se dugo unaprijed godišnji odmori ili vjenčanja. Ove godine je to u odnosu na ranije godine izostalo zbog pandemijekoronavirusa koji se posljednjih dana ponovo budi u većini europskih zemalja, kao dugo najavljivani drugi val.

Oni rijetki, koji su usprkos svemu došli i ove godine, redom ponavljaju kako im njihovi njemački ili austrijski poslodavci prijete automatskim otkazom ukoliko se pokaže da su boravili u Bosnu i Hercegovinu, bez obzira jesu li pozitivni ili negativni na koronavirus. Republika Hrvatska je još uvijek u nekakvoj "žutoj zoni", za razliku od preostalih zemalja zapadnog Balkana koje su "pocrvenile", i tu činjenicu koriste rijetki naši "gastarbajteri" da nakratko navrate u rodni kraj. Granicu prelaze osobnim dokumentima Republike Hrvatske, a ukoliko ih nemaju, onda jednostavno podmite bosanskohercegovačke granične policajce da im u putovnice ne udaraju ulazne ili izlazne vize.Priče onih koji dolaze sa sjevera Njemačke i onih koji dolaze iz južne Austrije su identične, tako da se sa sigurnošću mogu isključiti nekakve marginalne teorije zavjere ili pomisao da se radi o sporadičnim incidentima.

Međutim, teško se oteti dojmu da je u većini slučajeva aktualna pandemija, bez obzira na enorman porast zaraženih, prije svih u Srbiji i Bosni i Hercegovini, tek puka izlika. Ono što je u početku pandemije bila Kina, dežurni krivac, danas su to žitelji zemalja zapadnog Balkana. Zanemaruje se činjenica da je pandemija u ove krajeve došla upravo preko zemalja zapadne Europe. Naravno, puno je toga i do nas, do našeg mentaliteta, do onog poslovičnog "lako ćemo", pa do činjenice da su entitetske i državne vlasti u Bosni i Hercegovini od pandemijekoronavirusa napravile tek unosan kriminalno-koruptivni biznis koji je doživio zavidnu ekspanziju. Sve je podređeno tome, od "fake" karantena, respiratora pa do "negativnih" testova na koronavirus koji se mogu nabaviti za pedesetak maraka. Međutim, usprkos svemu, srž problema su ipak dvostruki kriteriji.

U pozadini ove priče krije se nešto mnogo zloslutnije, a to je vaninstitucionalna restrikcija sloboda i ljudskih prava unutar Europske unije, nešto što je do prije samo petnaestak godina bilo nezamislivo, tako da se može reći kako ne vrijede više ista pravila za građane Njemačke ili Austrije i za građane iz drugih zemalja koji žive i rade u tim zemljama.Možemo stoga bez ikakvog pretjerivanja parafrazirati onu čuvenu latinsku izreku o volu i Jupiteru, koja je najčešće prvi znak da je "nešto trulo u državi Danskoj". Dakle, ono što je dopušteno njemačkim ili austrijskim jupiterima, nije dopušteno hrvatskim, srpskim ili bosanskohercegovačkim volovima.

Sličnu politiku, što je također neka vrsta novine, prati otvoreno licemjerje.Treba se samo prisjetiti slučaja od prije par mjeseci, kad je otkriveno da su zaražene tisuće radnika jedne njemačke klaonice, uglavnom robovska radna snagaiz Rumunjske i Poljske. Zapjenjene rasističke optužbe prema "istočnjacima" naglo su se utišale kad se otkrilo u kakvim su uvjetima živjelii radili ti radnici. Vidjeli smo scene najsličnije onima iz Dickensovog romana "Oliver Twist".

Ukratko, kao rezultat toga, granice Balkana preko noći su pomjerene s Krležinog južnog bečkog kolodvora mnogojužnije, do rijeke Save. Ali i to je privremeno, kao što je danas sve privremeno, jer se "preporuke" nekakvih ad hoc formiranih "nacionalnih stožera" često doživljavaju kao odluke sa zakonskom snagom. Andrej Plenković i njegova diplomacija proteklih su dana, tako, poduzeli cijeli niz bilateralnih aktivnosti, da Hrvatsku što duže zadrže unutar "zeleno-žute zone" iako im "brojke" nisu išle u prilog, barem do završetka glavnine turističke sezone.

Sve ovo o čemu je riječ nije došlo preko noći, već se radi o jednom kontinuiranom procesu čijim je etapama zajedničko to da se spomenute slobode ograničavaju pod izlikom aktualnih kriza. Radi se u suštini o jeftinom populizmu koji teško može funkcionirati bez dežurnih krivaca, te se unaprijed traže izlike i žrtveni jarci, zbog enormnog pada BDP-a u većini bogatih zemalja Zapada u ovom najnovijem slučaju, na primjer. Lakonski rečeno, ljudi porijeklom iz zemalja zapadnog Balkana nakratko su zamijenili migrante koji su, prije toga, zamijenili "lijene" Grke, Talijane, Španjolce i Portugalce, žitelje zemalja koje su bile najteže pogođene globalnom recesijom iz 2008. godine. Kriza se tada na njima zapravo samo prelomila, a tu se prelila ponajprije iz SAD-a, Njemačke i londonskog Cityja.

Za ovaj fenomen vrijedi onaj čuveni eksperiment s kuhanjem žabe. Bit je u sljedećem: ako žabu kuhate u vodi koju postupno zagrijavate, možete je bez otpora živu skuhati. Većina ljudi kršenje njihovih sloboda ne doživljava tako. Nisu toga gotovo ni svjesni. Europska unija se promijenila do neprepoznatljivosti. Da bismo vidjeli gdjeje ona danas, najbolje se vratiti dvadesetak godina unatrag, kad je politika međunarodne zajednice prema ovim prostorima funkcionirala po principu "mrkve i batine".

U tim zakulisnim igrama članstvo u Europskoj uniji bila je ta mitska mrkva, zbog koje je većina zemalja u okruženju bila spremna napraviti apsolutno sve. Danas to nije slučaj. Probajte zamisliti sljedeći hipotetski scenarij, da Hrvatska još uvijek nije članica Unije, a da za članstvo treba napraviti nešto slično onome što je napravila Sanaderova vlada, isporučiti u Haag generala Antu Gotovinu. Danas bi takvo što bilo nezamislivo. U tom kontekstu možemo promatrati i "lutanja" Aleksandra Vučića oko statusa Kosova, gdje se otvoreno u "kosovsku jednadžbu", doduše preko posrednika, Milorada Dodika, uključuje i Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska.Do prije petnaestak godina netko tko bi zagovarao nešto slično bio bi preko noći politički umirovljen.

Ovakva Europska unija, bez autoriteta, zatvorena unutar sebe i podijeljenaviše nego ikad, odavno je prestala biti "mrkva" i za zemlje poput Bosne i Hercegovine, gdje floskule poput "europskog puta", bez obzira tko ih koristi, izazivaju otvoreni podsmijeh.Danas je više nego jasno da vladajućim oligarhijama više odgovara lov u mutnom negoli europski pristupni fondovi koji su podložni kakvoj-takvoj kontroli, tako da je Europska unija za građane Bosne i Hercegovine tek puka i daleka iluzija u koju više ne vjeruju ni oni kojima su puna usta te neke mitske, nepostojeće Europe. Pogotovo oni.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.