Na vrhu hranidbenog lanca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Siđem do piljare, pričaju o brašnu. Prošetam Zrinjevcem, pričaju o Ukrajini. Sjednem na kavu, spominju gorivo. Upalim TV, propala izborna reforma. Otvorim portale, osnivanje Herceg-Bosne. Pođem čitati neku knjigu, na Scribdu prvo iskoči Time magazin – tema Ukrajina. Još me jedino opuštaju šetnje s psom Komšom (legalnim i legitimnim avlijanerom), a i to je pitanje do kada, jer u posljednje vrijeme i Komšo očito zna da nešto nije u redu. Sada, kad se hrvemo u travi i ja mu razjapljenih usta kažem: Sa'ću pojes' pasa, grrr! jadno kerče se iskreno zabrine da nije tolika kriza zavladala i brže-bolje uhvati bježati.

Zapravo, mislim da se jedini razlog što još uvijek hodam Zemljom krije u činjenici da smo mi ljudi na vrhu hranidbenog lanca.

Poskupilo gorivo

Jer zamisli na trenutak da nismo mi ljudi na vrhu hranidbenog lanca. Kreneš put Stoca ili Čapljine i negdje ti u po' nedođije nestane goriva jer evo s ovim cijenama i plaćama koje ne poskupljuju ni pedlja točiš redovito. I ti iziđeš iz automobila, onako nervozno pratiš magistralom ima li kakvo vozilo da ćete povesti dalje, zaskoči te vuk i pojede.

Ili voziš dostavno vozilo prema Širokom Brijegu, Grudama, poludivlji mješanac vukopsa te prikolje  dok pitaš kako dalje prema Trnu ili do Matana. I ne samo da prikolje tebe, nego stigne i vrlog namjernika kojeg si pošao pitati za smjer.

Najgore je ipak ako kreneš put Neuma i pukne ti guma i mala lisica te zarazi bjesnilom. Dok se napokon vratiš kući, morska ti pjena curi niz obraze dok se lagano pretvaraš u zombija.

U svakom slučaju, cijene naftnih derivata svakako bi mogle postati pogubne za nas u slučaju da nismo na vrhu hranidbenog lanca. Ovako, možda pronađemo i kakvu alternativu, možda konja, magarca, vola ili u najgorem slučaju krmka. Zamisli sad da te se vol ne plaši, ti ga pođeš u jaram, a on kaže: ti nemaš legitimitet da nada mnom odlučuješ, znaš li ti uopće koliko je 17 podijeljeno sa 3? U najgorem slučaju mogli bismo se bost rogovima, ali vjerujem da bismo prvo bili prisiljeni iscrpiti sve pravne mogućnosti za pronalaženje kompromisa, a znaš koliko je teško u BiH postići kompromis.

Poskupilo brašno

Iskreno, ni situacija oko poskupljenja hrane nije najbolja. Ali bi bila daleko gora da primjerice ti  sad kupiš paket toalet papira, kilogram brašna i kiflu zato što je kruh preskup; i pođeš kući, a na ulici te dočeka jato vrana. Najprije te isprozivaju, viču ti pogrdne riječi, pederu, ustašo, balijo, komunjaro, cigane, Komšiću, a nakon što u tebi ubiju posljednji trag samosvijesti, sve te vrane navale jahati po tebi, kidajući ti odjeću, kradući ti brašno i kiflu, čvokajući te i naslađujući se tvojim salom vrijedno skupljanim godinama. Je li, barem protekle dvije, otkako je pandemija.

Dok onako krvav i poderan ležiš na ulici dođe ono govno mačka iz susjedstva, mi je ovdje konkretno zovemo Gospodža, i uvali se u onaj toalet papir i sve ti iskida i prospe uokolo po kolniku. I sad samo zamišljam psa Komšu kako nakon te sve drame dolazi i kaže mi ljutito: Je li, mene si zvao Komšo? I popiša mi se posred face.

Realno je krajnje divno što smo na vrhu hranidbenog lanca jer od samog promišljanja o ovoj hitchcockovskoj drami naježile su mi se dlačice po rukama i vratu. Ali neimaština sigurno nije najgore što nam se može dogoditi, u to sam gotovo siguran.

Poskupila i struja

Realno, ima mnogo onih koji na Balkanu razmišljaju o ratu, od brojnih maloumnika, preko nekih neiživljenih sociopata, do onih političkih kretena koji vjeruju da se nešto može postići ratom, pogotovo motivirani događajima na istoku Europe.

Ali se ja mogu zakleti da je među svim ovim silnim ratnicima s društvenih mreža, pucačima klikova i artiljeraca hejtovima, stanje bi bilo mnogo teže da ljudi nisu na vrhu hranidbenog lanca.

Evo ti sad sam zamisli, rat je u Ukrajini, i nije ti nijedan mrki medo lud da se probudi iz zimskog sna i ljudi se dobacuju termobaričnim bombama, šume su preorane tenkovima, a sela su opustošena i spaljena, da nije ostala ni sušnica s lanjskim pršutima. I šta će jadni međed, put izbjeglištva, u toplije krajeve.

Europska Unija, rasistička i ksenofobna kakva vidimo da jeste, sigurno će pružiti ruku bijelim ukrajinskim pravoslavcima i katolicima, ali evo već je dramatično iskustvo sa bilo kojom osobom tamnije kože. Primjerice samo zadnjih dana u svjetskim medijima vrti se priča o mladom nigerijskom apsolventu koji je izgladnio umro u pokušaju da napusti Ukrajinu, gdje je studirao medicinu.

A samo razmisli što će Unija tek napraviti s međedom, također mrkim. Jer u Ukrajini onaj bljedunjavi ne živi. Naravno da će ga spremiti u nas. I kad ti medo dođe u useljenički centar u Salakovcu, a ovi naši smotanjeri iz institucija ga ne ugoste kako treba, pa međed krene kao što su svojedobno migranti, stopom ili autobusom ili taksijem niz magistralu. Prvo što će pojesti vozača umjesto da plati. Onda će pojesti par onih aščinica oko fakulteta i kolodvora, skupa s kuharima,  burekom i ćevapima. Kad mu sve to ne bude po volji, okrene prema Mepasu. Pa zamisli stvarno, da mi nismo na vrhu hranidbenog lanca, ovo bi ti se sto posto dogodilo.

Samo politika ne poskupljuje

Ne! Sad sam se tek sjetio. I ovako su nam propale godine u izbornim reformama i ispravljanju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. A zamisli tek da nismo na vrhu hranidbenog lanca.

Samo zamisli da ti svaka kukavica, umjesto što viče ljeti: Kupuj kruh! Viče neke političke parole koje nisu usko vezane za cijenu brašna.

Zamisli samo kako bi bilo Draganu da mu slavuj noću kraj spavaće sobe pjeva ilahije i kaside, i to češće kaside nego ilahije. Zamisli kako bi bilo Bakiru da mu vrapci umjesto prema bosanskom dživ dživ dživ viču živ živ živ po hrvatskom planu i programu. Zamisli Mileta da mu švrake lete ispred dnevnog boravka i mašu srednjim prstom.

Vi niste svjesni koliko je nama dobro što smo na vrhu hranidbenog lanca. Čovječe, samo se sjeti da bi bilo vrlo lako da ti u nedjelju navečer bane kos ili šišmiš i kaže da ugasiš Nikad nije kasno, a taman si se uživio u reklamu za Venogel i Femisan Forte. Dobro je nama, ljudi, samo nek nije gore.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.