E=mc2

Motke i buljci

Još na jednom mjestu nisam vidio izraz nezadovoljstva, primjerice sindikalni prosvjed za veće plaće, u skladu s troškovima življenja, i ono brašno je pobudalilo, a još uvijek je neizvjesno je li jeftinije automobil voziti na Zvijezda ulje ili na ložu
Kolumna / Kolumne | 09. 03. 2022. u 08:35 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih dana prečesto je citiran navodni citat velikog fizičara Alberta Einsteina: "Ne znam kakvo će oružje koristiti u Trećem Svjetskom Ratu, ali sigurno znam da će se boriti motkama i buljcima u Četvrtom." Prije nego se posvetim ostatku promišljanja o ovoj misli, dužni smo ispraviti nepravdu i ispričati cijelu anegdotu.

Nije poznato čiji je ovo citat, ali dovitljivi Albert jest nešto slično rekao. Naime, na jednoj dobrotvornoj večeri, kakve su u Sjedinjenim Američkim Državama vjerojatno postojale oduvijek u cilju prikupljanja sredstava za znanost, gost je bio i uvaženi nobelovac čija je teorija uokvirena u jednostavnu jednadžbu E=mc2 postala sinonim za svo zlo svijeta. Onog tjedna kada je obavljeno prvo testiranje atomske bombe, časopis Time napravio je naslovnicu s portretom nobelovca i jednadžbom ispisanom u gljivastom oblaku iza njega.

Albert je itekako bio svjestan negativnog imidža koji mu je oružje za masovno uništenje donijelo, prvenstveno jer se nerijetko susretao sa zajedljivim ocjenama njegovog neumornog rada. Tako ga je na toj dobrotvornoj večeri 1947. godine jedan od pronicljivih poduzetnika upitao što on misli o ratu. Krenula je uobičajena rasprava te je, neočekivano, na temu došao i Treći Svjetski Rat. Albert nije dopustio da ga se isprovocira, samo je zamišljeno odgovorio da pojma nema čime će se ratovati u trećem, ali da sigurno zna čime će se ratovati u onom ratu poslije.

Razgovor za stolom je prestao i sada su svi željeli čuti odgovore. Čime, upitao je poduzetnik, na što je Albert samo kratko odbrusio: "Motkama i buljcima!" i nastavio jesti.

Laserska praćka

Ovaj razgovor govori o snažnom utjecaju suvremenog oružja na civilizaciju, jer na kraju, nakon eventualnog novog globalnog rata, neće nam ostati ništa osim štapova i kamenja da se mlatimo. Opet, znanost nije ni najmanje kriva za razvoj tog oružja, kao što Nikola Tesla uopće nije kriv što je njegovim izumom napravljena prva električna stolica. Eisteinovo teoretsko otkriće o prožimanju energije i mase izravno je dovelo jedino do razvoja frižidera, i da, Einstein jeste pisao Rooseveltu da Treći Reich razvija rakete V1 i V2 kako bi potom napravio nuklearnu bojevu glavu i uništio Ameriku do Čačka.

Opet, atomska bomba davno je prevaziđena. Danas imamo nekoliko daleko strašnijih oružja, primjerice bojne otrove ili nagazne mine, koje ubijaju desetljećima nakon sukoba. Ili kasetne bombe, zabranjene Ženevskom konvencijom, a od kojih smo ginuli i mi '90-ih i danas ginu Ukrajinci. Na kraju krajeva, priča se da se u ratu u Ukrajini (ovo uzmite s dozom rezerve, informacija je američka) koriste i vakuumske bombe.

Konkretno znamo samo jedan slučaj korištenja vakuumske MOAB bombe na početku vladavine Donalda Trumpa. Nakon toga ovom strašnom oružju koje usisa sav zrak na bojištu, i čini smrti poput onih iz filma Totalni opoziv (Total Recall), gubi se sav trag. Ne zbog strahote. Kongresmeni su izračunali da je u konkretnom slučaju korištenje Majke svih bombi (MOAB) porezne obveznike koštalo 140 tisuća dolara po jednom ubijenom teroristu te je bomba označena iznimno ekonomski neopravdanom.

Da su meci k'o slane kokice

Ono što nas jedino štiti od Trećeg Svjetskog Rata jest ekonomska računica. Vidite da Europska Unija još nije u potpunosti presjekla sve veze s Rusijom, a prost je razlog za to činjenica da nitko ne želi uvoziti LNG ukapljeni plin s Bliskog Istoka, budući da bismo onda govorili o nekim novim tokovima, priznavanju Palestine, eurointegraciji Turske i sličnim po suvremenog, latentno ksenofobnog Europljanina nezamislivim ishodima.

Sjedinjene Američke Države tek trebaju prekinuti uvoz nafte iz Rusije, mada svoje zalihe imaju za barem još jedno stoljeće, mada se njihovim susjedima Kanadi isključivo u ovakvim tržišnim okolnostima isplati destilirati naftu iz zaleđenih pustopoljina. Ali isto kao što nije bilo ozbiljne ekonomske računice da nakon osam godina krvavog sukoba NATO bombarduje Srbiju do Čačka, isto tako sada je mnogo isplativije pustiti Rusima da haraju nebom iznad Ukrajine.

I vi ovo sve itekako dobro razumijete. I drago mi je to vidjeti, mada nerijetko izgleda smiješno. Primjerice, kupujete brašno, ali kvasac ne. Št'udi, more se i hercegovački' beskvasnih privrta ist. Tako su i naši preci odrastali pa naselili i Europu i obje Amerike. Onda taj jod, makar od joda nema nikakve koristi ako ti koža ključa i kosti se tope, bitno da je štitnjača zdrava. Jer svi znamo da nezdrava štitnjača unakazi čovjeka, ili ga brutalno udeblja, ili od njega napravi hodajući kostur.

Život s predumišljajem

No još nikako ne razumijem da vi tako panični ne razmišljate na način da ste korak ispred nevolja. Nema problema, naplaćuje se parking. Ne postoji mehanizam kupovanja mjesečne ili godišnje karte za sve nas koji živimo izvan Mostara, a samo radimo u zoni jedan ili dva. Gorivo je poblesavilo, a s njim i cijene maziva, guma. Elektronike manjka jer je najveći proizvođač čipova na Tajvanu, a Tajvan sad ima prečih briga nego da misli na tvoju navigaciju. I onda su i automobili cjenovno poblentavili. Ali nikome od vas nije palo na um da se provoza kružnom peticom, tek rijetki su i dalje hrabri za bicikla... Pješice. A što hodaš, jel' te to boli nešto, trbuh, glava?!

Niti na jednom mjestu nisam vidio izraz nezadovoljstva, primjerice sindikalni prosvjed za veće plaće, u skladu s troškovima življenja, i ono brašno je pobudalilo, a još uvijek je neizvjesno je li jeftinije automobil voziti na Zvijezda ulje ili na lož ulje.

Niti na jednom mjestu nisam vidio inicijativu za ugradnjom malih solarnih panela, stanarskih, za utopljivanje neke stambene zgrade, za traženje od domaćih vlasti da promoviraju takav oblik osamostaljivanja društva. Pazite, neće nama investitori doći tek tako bacati pare na izgradnju nekakvih tvorničkih hala bez kojih smo ostali početkom stoljeća. Ali ako se krenemo odnositi prema življenju malo domaćinskije, strpljivije, štedljivije...

U tom slučaju ostat će malo crkavice i za druženja, i za kavica, i za odmora u lokalnim turističkim zonama, i za kakav hobi, a što ne iz ljubavi i biznis obiteljski. Ne razumijem to, ako ste do sada ostali u ovoj vukoje*ini, onda to znači da ste i sami od sebe žilavi i sposobni iz ničega nešto napraviti. A to onda ne opravdava ni kukanje zbog goriva, ni prazne autobuse i vlakove, ni prljave i neuredne kvartove.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close