A da se mi vratimo u Nesvrstane?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je bilo kome u nekoliko rečenica opisati međunarodnu tragediju koja se posljednjih godinu dana odvija u Ukrajini. Ukrajina je za Ruse nešto kao Kosovo i Metohija za Srbiju. Tu je praktično nastalo ono što danas poznajemo kao Ruska Federacija, međutim, u stoljećima koja su prošla, osvajanjem, naseljavanjem, raseljavanjem, Rusi su prestali biti odlučujući faktor u toj svjetskoj regiji.

Ne mogu reći državi, jer ogromna je Ukrajina, poput čitavog Zapadnog Balkana. Ali ravna k'o tepsija, čak i ravna Slavonija izgleda naborano pored ovog globalnog platoa. Istinski jedna slavenska pradomovina, pitoma, plodna, nije ni čudo što su je rana slavenska plemena prvu otkrila po silasku s Karpata. Ili s drveta, što li je ono prije bilo?

Sve njihove probleme započele su Osmanlije, pritom u tome ne mislim ništa loše, čisto kao detalj koji objašnjava otkud tu nekoliko slavenskih neruskih plemena, jednako kao otkud Vlaha, posrbljenih Rumunja, u Vojnoj Krajini. Dovukli ovi, dovukli oni, kako je kome kad za kakve megalomanske planove trebalo.

I baš na sličan način kako na istoku Slavonije postoji ničija zemlja Liberland, koju ne mogu prisvojiti ni Srbija ni Hrvatska, ali niti jedna od zemalja ne dopušta da tu uđete, kako ne biste posadili svoju zastavu, tako Donjetska i Luganska Oblasti postoje i ne postoje. Svima bi godile, ali nitko ne smije svoju zastavu posaditi tu. Srećom po Hrvatsku ili Srbiju, u Libralandu nitko ne živi osim ptica, ali u spornoj regiji u Ukrajini ima mnogo gladnih, nezaposlenih.

Niti jedna od zemalja ne odnosi se prema ovoj regiji s poštovanjem. Ukrajina nedovoljno ulaže u razvoj, a ne pristupa im s ponudama djelomične autonomije. Rusija na njih gleda kao na buffer zonu prema NATO-u i samo im spremi tenkove i bacače raketa. Narod Donjetska i Luganska, bilo ruskih ili ukrajinskih korijena, neće se najesti kru'a niti od jednih niti od drugih.

Sunet ili cirkumcezija, za šta ste?

No, ne lezi vraže. Rusi barem znaju dokle je nji'ovo, a dokle ukrajinsko. I sukob će, kad-tad, stati. Pogotovo sada kada su Rusi svjesni da imaju trenutno najmoćniju pojedinačnu vojsku u poznatom Svemiru. Mi ovdje kod nas imamo diskontinuitet i eksteritorijalne krpe i zakrpe. A i u vojnom i političkom i ekonomskom smislu, imamo samo nekoliko despota.

Bošnjaci, jednako autohtoni žitelji Bosne i Hercegovine koliko i Srbi i Hrvati, oduvijek su tu. Dolaskom Osmanlija izdvajaju se od ostalih kršćanskih struktura društva zbog nekoliko razloga: što zbog pritiska novih vladara, što zbog prisilnog novačenja, što zbog jednostavne odbačenosti od pravoslavlja i katoličanstva pogotovo.

Sjetite se samo odnosa katoličke Crkve prema svima koji su sumnjivo izražavali svoju vjeru, a Slaveni na Balkanu teško su se mogli tek prešaltati sa slavenskog dualizma Bjeloboga i Černoboga, dodatno pojačanog manihejstvom (izumrlom kršćanskom strujom iz antičkog i ranog srednjeg vijeka).

Mislim, ako ti se rijeke zovu po božici Morani ili bogu Bjelobogu, a planine po bogovima Perunu ili Veležu, ako ti svako malo mjesto ima proplanak Bjelave, teško da ćeš slavenske bogove preko noći zaboraviti. Onda su došli Habsburzi i jednako muslimane nisu integrirali kao ravnopravne članove, jedna tragedija vodi drugoj... Danas su Bošnjaci najbrojniji narod i kao Ukrajinci, smatraju kako imaju pravo na sve.

No otkako postoje Bošnjaci, makar se ne zvali tako, postoje i Hrvati i Srbi. I svi su jednako živjeli ovdje. I svi jednako imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu. Nikakvo, stoga, čudo da Milorad traži jednak utjecaj u vojsci ili pravosuđu buduće Bosne i Hercegovine.

To je kao kad žitelji Sevastopolja traže da im zemaljska vlast kao najbogatijoj ukrajinskoj regiji, da određene beneficije. Isto traže Katalonci i dobivaju to. I samo zato su još u okviru Španjolske. Istina, Srbi nisu najbogatiji, generalno su najbogatiji ovi najmalobrojniji, Hrvati. A opet samo iz tog razloga u nas je stanje kompliciranije, ali ne manje intenzivno.

Ali ovo objašnjava ovaj neobični segment našeg društva.

I mi Nehrua za trku imamo

Svaka od ukrajinskih strana ima svoje ljute zagovornike u Bosni i Hercegovini. Mene niti jednog trenutka nije začudila informacija, iako nepotvrđena, da naših dragovoljaca ima u Ukrajini, i s ove i s anamone strane (još ne znam koji su 'naši').

U nas se Komšić pronašao u 'očuvanju teritorijalnog integriteta međunarodno priznatih granica Ukrajine'. Dodik se pronašao u 'ruskoj namjeri da očuva mir i obrani narod od agresije metropole'. Nisam još čuo Čovića, ali vjerojatno se prepoznao u jednakopravnosti Sevastopolja, za koji se gradi dugački vijadukt kako bi Hrv... pardon, Rusi, mogli odlaziti na posao u zajedničke institucije. Što ja  znam, uzmite koji hoćete vijadukt za poredbu, Pelješ(ač)ki most ili onaj što niče na Vardi.

Ali svojom sličnom povijesti ova daleka i velika zemlja na istoku Europe, ni kriva ni dužna, podgrijava atmosferu u našoj maloj ali iznimno kompliciranoj narodnoj baruštini.

Nas ima manje nego žitelja Kijeva, koji ima samo jednog gradonačelnika Klička, ali zato imamo prohtjeva kao sve separatističke ukrajinske regije zajedno. E sad, kako se iščupati iz ovoga klupka?! Jer tro'ica u Predsjedništvu već su se počeli svađati oko cijena goveđeg mesa u Pokarpatlju.

Predlažem da se reintegriramo u Pokret Nesvrstanih. Ne znam sjećate li se Josipa Broza, ali eto on ih je kao okupio u sličnoj jednoj ranijoj globalnoj krizi, a svi globalni mediji ovo stanje uspoređuju s povratkom Hladnoga Rata. Broz je tada vidio da će se nanosati glave u torbi ukoliko se prikloni bilo Varšavi, bilo Zapadu.

A mi sada, organizirani kao četvrti pod upravom gradonačelnika Vitalija Klička... Mi bismo trebali pokucati na vrata Nesvrstanih radi očuvanja i obraza i zdrave pameti. Primjerice, Nesvrstanost je nešto što je u genetici Željke Komšić, odmah pored gena za jetrene enzime. Mogao bi opet kačiti sliku Josipa Broza bez da ga čudno gledaju predstavnici Europskog Povjerenstva.

Milorad Dodik bio bi također oduševljen, jer Aco Vučić visoko kotira u svijetu Nesvrstanih, pogotovo nakon posljednjeg summita. A Šefiku Džaferoviću isto ne bi bilo krivo, imao bi razloga putovati u vikend-bilaterale po Pakistanu, Arabiji, Maliju, Emiratima, Indoneziji, je li, svugdje gdje ne treba CPT. Jedino što bi onda morao naučiti od njih i praksu da se ne pregovara po kafanama, da se u vrijeme ezana zaustave sve aktivnosti i slične neke stvari zbog kojih nam se rugaju azijski muslimani.

Ali eto, mogli bismo iz sveg srca ponovno pjevati himne o Haileu Selassiju i slične budalaštine na koje se lože jugonostalgičari, a i Nesvrstani pamte, pa bismo im možda mogli uvaliti svoje političke lidere, da i mi kao odmorimo. Zaslužili smo to. A oni nek provode izborne, vojne i pravosudne reforme negdje po Burkini Faso i Sahelu. I brinu za majorizaciju Čađana u Maliju. Ne čađavih, nego Čāđana.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.