Šta će mi lektira i matematika u životu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Imam još koji dan slobode da pametujem o politici pa onda mjesec dana cvijeće, pčelice, dugice, jednoroščići i ostale politički neutralne šupljačine. Stoga da odmah zaključimo da ove godine škola ne kasni jerbo kampanja. Treba odglumiti državu i nekoliko dana prije službenog početka kampanje iskoristiti svako moguće pojavljivanje na malim ekranima i portalima, opet, jerbo oporba ne smije legalno ući u kampanju do mjesec dana pred izbore. A vlast, je li, vlast je svakako vlast pa može.

Djeci je najteže palo politikantstvo ove godine. Eno djeca plaču po Bijelom Brijegu jer im Dragan reče da moraju, pazi glagola, moraju zavoljeti našu Bosnu i Hercegovinu. Draga djeco, ništa vi ne morate osim umrijeti, a i to nakon što napravite barem tridesetak ajvara. Odrastanje će biti uistinu lakše ako volite Bosnu i Hercegovinu jer nije baš ugodno odrastati, primjerice, ovdje na kamenjaru, a srce čezne za obalama Trinidada i Tobaga. Ali nitko vam ne smije nabijati krivicu ako uz Bosnu i Hercegovinu volite i Hrvatsku ili Srbiju ili Tursku ili Albaniju ili Sloveniju... Evo, primjerice ja, volim crnke. Ali volim i plavuše. Volim bicikl. Ali volim i automobile. Volim Mostar. Ali volim i London. Volim louboutanke. Ali nosim adidaske. I to neo.

Teško je palo politikantstvo i roditeljima. Potpisali nastavnici kolektivne, je li, treba se i SDA uslikati, sve uredno starta, nisi se stigao ni oporaviti od odlaska na more i kupovanja japanki i kupaća i slaje i desprcita, već moraš knjige nabavit. A koliko god oni pričali o programima koji vrijede desetljeće i slično, u svakoj crnoj školi drugi program, pa nastavnik ima neku svoju ideju koji je udžbenik bolji, pa moli u knjižari da zamijeniš, pa daj teke, olovke, pa šestari, trokutovi pa vodene pa tempere pa linoleum... kakav crni linoleum!

Šta 'oće taj Cesarić reć?

 I najžalosnije je što kao roditelj gledaš kako ti dijete odrasta, stasava, uči, svladava da bi na kraju odlepršalo u Njemačku i Irsku. Kad prođe sve škole, i gimnazije i tehnike i fakultete i ćupi na zavodu i ide od tezge do tezge za poslom i na kraju ode guzice prati i slagati posteljinu u Njemačkoj i Irskoj. A to je moglo i ovdje, čak i bez toliko škole, samo da je bilo pameti.

E o tome danas hoću. U školi ste vjerojatno učili, a i djeca će vam sigurno, o Dobriši Cesariću. O pjesmi Slap. Ono, teče i teče, teče jedan slap i dalje ono nešto slap što smo svi zaboravili. I nešto to ide kao koji klinac ja činim u svemu ovome, koji je smisao života i blabla. I onda nešto o dugi i ta jedna jedina kap ono kao blista u bojama vidljivoga spektra, je li, rekli bi nastavnici fizike.

Došlo je vrijeme da nakon svih školskih lekcija naučimo što zbilja govori ova pjesma. Ono, najlakše je biti slap. Uđeš u masu, kud svi Turci, tud i mali Mujo. Uđeš u glasačku kabinu, križneš svoga u gori vuka, i ovdje govorim o trovuku, je li, znate kojem, da ih ne reklamiram par dana prije službene kampanje, ionako nisu platili ni meni ni Bljesku za reklamu... Ubaciš listić u, od ove godine, prozirnu kutiju, izađeš i nastaviš putem kući planirati kako se domoći Njemačke i Irske.

U potpunosti vas razumijem. Teško se oduprijeti onome što se priča na ulici, o čemu fratar i hodža, o čemu ravnateljica škole, o čemu "nezavisno" udruženje građana. Teško je staviti listić u prozirnu kutiju i da se možda otvori pa svi vide da nisi zaokružio svoga u gori vuka. Teško je dići glas protiv blesave, tupave mase.

Ako i imaš koje zrno u glavi i malo bunta pa se skloniš, ne izađeš na izbore nikako. Ali isto nisi pomogao u stvaranju boljeg svijeta, da je tako, ne bi Britanija imala brexit niti bi SAD imale Trumpa, njih su izabrali upravo apstinenti. Oni koji ne glasuju. 

Naopako ilitiga kapilarno kretanje

Kad spominjem slap i kako jedna kap, koji klinac pod milim Bogom jedna jedina kap može napraviti, postoji nekoliko osnovnih pravila vezanih uz vodu. Uz tekućinu generalno. Neću vas opterećivati fizikom sila, masa, ubrzanje, imate to u životu već dvadeset godina. Nije potrebno niti da govorim o tri agregatna stanja vode, znate svi zakuhati kavu... Valjda.

Vrlo se lako zaboravi jedna druga činjenica o tekućinama, moguće zato što je sitna, ali tekućina ima još jedan način kretanja koji je suprotan sili gravitacije, i nije za njega potrebna vodi niti visoka škola, niti od Boga poslanje, niti stranačka iskaznica... Usamljena kapljica vode, u uskom koridoru, dakle, gdje nema manevarskog prostora, ne ide nizbrdo u provaliju, nego se penje. Zove se to, ako ste zaboravili, a sigurno ste učili u školi, kapilarno kretanje.

Ovakav način kretanja tekućine lomi planine, drobi ih i usitnjava, potom omogućuje život biljkama, a tebi također, omogućuje krvi da dođe u svaki tvoj ćošak. Istina, svo ovo mikro-kretanje je sporo, ali djeluje. Ali kakve ovo veze ima s politikom, pitaš se.

Ne moraš biti na vlaku za Irsku ili Njemačku. Ne moraš glasovati za trojku veličanstvenih. Ne moraš se čak ni javno suprotstavljati masi. Nauči od vode. Kada je slap u pitanju, u redu, idemo svi u sunovrat. Po glavi dobije samo čavao koji viri. Ali svaka kap dočeka priliku da je sama, u uskom manevarskom prostoru. Tu imaš svoja pravila. Tu ideš kontra, po svojoj volji, uzbrdo.

Svatko može otići vani. Ali i vani si samo jedna kap u masi. Ako se ne znaš iskoprcati ovdje, jednako ćeš nevidljiv biti i vani, u još većem slapu. Nego pomalo. Sitnim koracima. Radiš na sebi, intelektualno, moralno, vježbaš mišiće, ne propuštaš nijednu priliku koja se ukaže. Znam stotine ljudi koji su uspješni i ovdje. Koji nisu ni u stranci. Koji su zadovoljni životom. Jeste, sve je sranje ovdje. Sranje je kad prokišnjava zgrada. Sranje je kad Nutella nije ista svugdje. Sranje je kad ti disk pločice cvile. Sranje je kad ugaziš u govno.

Ali sranje je u glavi. Ako se zarobiš dvadeset godina u jednoj misaonoj petlji, da trebaš štelu, da treba doktora podmitit', da treba radit u Elektroprivredi, da trebaš šest maraka za razvojačene... Samo ćeš o tome razmišljati. Ako kažeš sebi, jebi ga, sranje se događa, i nastaviš se koprcati, isplivat ćeš iz govana, kad tad.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.