Tko je ukrao prvi dan škole?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sipale su se školarcima, koji nisu imali pojma tko pred njima stoji, tisuće umiljatih riječi prvoga dana nastave. Na svim razinama ukrali su, zalizani i nasmiješeni, prvi dan škole kao što će im ukrasti djetinjstvo, kao što su ga ukrali mnogima prije njih.

Slušali su pačići mali, nakon bespotrebnih zveckanja škara i otvaranja otvorenog, što se to treba voljeti, kako treba uživati i kako se treba truditi jer se nakon truda sve isplati.

Sipale su se, na svim razinama i na svim krajevima zemlje u kojoj su ukradeni i djetinjstvo i mladost, i zrelo doba i starost, umiljate riječi o znanju i tome kako znanje mijenja sve. Osim onih koji se umiljavaju pred izbore.

Bezobrazno je, najblaže rečeno, govoriti još uvijek neispranim mozgovima s genetskim predispozicijama da se isperu jako brzo, kako se vrijedi u ovoj zemlji boriti znanjem, trudom i radom kad su govornici dokaz da to nije tako.

Uvjerit će u to pačiće male njihove školske kolege koje svijet gledaju s malo viših tatinih i maminih razina pa će shvatiti da postoje oni kojima se učiteljica samo smiješi, kojima roditelji ne trebaju na roditeljski i koji uvijek imaju sve ono što drugi nikada neće imati. Uvjerit će ih u to prijatelji iz školskih kupa kojima mame na sva zvona preko interneta naručuju pismene radove, tate dijele šamare zbog dvojki, a djedovi potežu veze i vezice da se šuti o zločestoći.

Uvjerit će se da su neobične strike za govornicama prvog dana škole prosipale šuplju priču o napredcima i željama da im svima bude bolje nakon što vide da netko ne mora učiti, čitati, pisati i ostavljati mobitel pod klupu za vrijeme nastave i primijetit će kako otupljeni učitelji i učiteljice ne smiju ni zucnuti kad dijete zagalami da će tata nekoga zovnuti. A onda će naučiti što znači to kad kod nas nečiji tata nekoga zove.

Oteli su zalizani i nasmiješeni prvi dan škole djeci čijim su roditeljima nametnuli da plaćaju sve dane patnje pod njihovim vizijama života i preko jadnih, nezaštićenih leđa nategnuli sebi jedan jeftini politički poen.

Poslije će, djeci nerazumljivim jezikom, njihovim roditeljima reći kako samo pod njihovom pričom može biti bolje, a ravnateljima i nastavnicima da samo klimanjem mogu biti na mjestu na kojem jesu.

Hoće li biti kreda, grijanja, materijala za praktičnu nastavu, pješačkih prijelaza do škola i ekskurzija ako nisu po naštimanoj volji i nategnutoj cijeni, to nije stvar za govorancije.

Bitno je zazvoniti škarama, preko leđa djece prebiti osobne račune i u torbake staviti predmet šarene laže koja se uglavnom krije u obećanjima o dvoranama.

Srećom, djeca će kroz igru, koju im odrasli još nisu uspjeli ukrasti, zaboraviti likove. Pojavit će se u onom odraslijem životu o kojem su im pričali. Kao noćna mora.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.