Valja znati tko u kući gaće nosi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Radimo nešto u stanu i nakon drugog mjerenja, kaže meni majstor:

- Znaš, nešto mi je ovaj otvor ružno zagraditi bilo čime, imali biste lijep pogled na ovom pravcu, ja bih to nekako ostavio otvoreno. A, šta misliš?

Ja ga pogledam, unezgodih se sav, pogledam po sobi, pa u plafon... On ponavlja da mu je to vrh i da on taj dio ne bi mijenjao, ono objašnjava on meni kao da ga nisam shvatio, ja grizem donju usnu, ono do krvi, ali on pita, hoće čovjek da se uvjeri kako sam siguran u radove koje dogovaramo. Smognem hrabrosti, propiskutam ja:

- Onaj... kako da ti kažem... nije da će ti tu biti nekog pogleda, ona je zamislila tu da ima vešeraj pa ti ja zapravo i ne znam bih li se ja i trebao miješati.

Čovjek odahnu, milostivo me pogleda kao ja kad dijete sretnem na dvorištu, stavi ljevicu na rame:

- Brate, sve razumijem, smatraj to zaključenim.

To je taj neki univerzalni jezik objašnjenja, znaš, druže, ja sam ti u slobodno vrijeme pisac, ali profesionalno i po opredjeljenju sam ti papučar i meni to paše. Mir u kući, čist račun, duga ljubav i tako to.

Čovjek je to prešutno razumio, kad je ona kasnije došla, on porazgovarao o prijedlogu s osobom koja nosi gaće u kući i to je to. Riješeno na obostrano zadovoljstvo. Jel, njegovo i njezino. Meni je dobro kako bilo.

Svekrovina

Nije nimalo neobično da se žena pita u kući, barem na Balkanu. Mi smo svi kao lafčine, ima i mamlaza koji tuku svoje žene, i to čine isključivo jer su pizde u duši pa ne smiju priznati da im se žena pita u životu. Mi normalni, koje to nije strah priznati, znamo da je na Balkanu samo nazivno patrijarhat, a da će ti život biti stvarno momački usran ukoliko ne znaš odabrati koja ti se žena pita u životu: mater ili žena.

Ako si pravo muško pa priznaš da ti se žena pita u životu, sve ti nekako ide glatkije – ne misliš tko će platiti račune, ne smišljaš šta ćeš jesti, kad uđeš u butik, od dvije ponuđene opcije sasvim ti je jednostavno odabrati jednu, znaš da nisi pogriješio, kad ti društvo dosađuje da odete piti, a ti kontaš kako ćeš platit popravku auta, izvučeš se na ženu, ona ti brani kao... prepustiti konce u životu ženi je sasvim lako, neobjašnjiva lakoća postojanja.

Problem nastane kad si ti kao neki frajer, babin sinčina ili slično. Onda naslijediš od babā firmu, stranku, žena ti se pita, a ti se foliraš i nećeš da priznaš, šta god dobro napraviš, nitko ne vidi, a kad zabrljaš, nitko prstom u nju ne upire.

Onda dođe dan da upravljaš kao narodom i zemljom, maštaš o kafani i gitarici, pivici uz roštilj, ali ona je rekla da moraš Dodika i Čovića maltretirat, da metuzalema druga s ginekologije moraš držati u predsjedništvu stranke, u komisijama i odborima, da ovaj što ti je gotivan ko Zvizda u zenitu, on ženi ne paše pa ga se i ti pasaš i ono kao podriva ti autoritet, a dobar ti je onaj smotanko Fadil što više i ptice na grani znaju da i tobom i Fadilom upravlja tvoja žena i samo ti s njim da otići na nedjeljni ručak, a ovi svi jarani poput Zvizde nervozni... ne može to izdobrit.

Mi svi znamo tko upravlja bošnjačkim korpusom, isto kao što svi znaju tko se pita u mojoj kući. Ali ako si ti lafčina pa to priznaš, lakše je i Bošnjacima, i Srbima i Hrvatima. Isto kao što se zna da epidemiološke mjere u Republici Srpskoj propisuje Miletova mala unuka. Zna se tko je glavni. Ali Mile to prizna, a Bakir glumi i glumi, a svi znamo da samo mašta o gitarici i vatrici, kakva bolan i politika i ustavno uređenje i međunarodna zajednica i bakrači, da je njemu samo tavle jednu partiju s jaranima zaigrat. Rahmetli babo je nekako znao, o njemu idu i turske sapunice, ali Bakir neće da prizna da ne nosi gaće u kući, nego samo prsluk. A to nije ništa loše. Sebija mu ga kupila u Waikikiju.

I poslije Zlatka, Srebrenica

Nije ovo jedini politički slučaj nepriznavanja tko nosi gaće u stranci. Imaš, recimo, ovaj SDP, koji je toliko puta popucao po ljevici, uzduž i poprijeko, i svi znaju da je problem u Nerminu, jerbo je Nermin svojedobno uhvaćen u laži kako on 'nije u dobro zbratom'.

Svi znaju da se u toj stranci nije znalo tko pije, a tko plaća još otkako su sklonili Zlatka Prolaznika. Bio jedno vrijeme glavni lik onaj mali što mu se Bakir pita u stranci, onaj mali prznac iz Predsjedništva, jest, onaj ženskog imena, a Bakir se, rekoh već, ni u babovini svojoj ne pita... Pa prvo puklo na Demiru u Stocu, taliznulo mu "one" izbore kasuse krale kutije. Pa onda puklo u Mostaru, mislim, popucalo je tu na još mjesta i po Bosni, kažu da danas ni sveti Petar ne zna koliko je lijevih stranaka nastalo od Lagumdžijina SDP-a.

I onda sad netko se ibreti zbog Srebrenice. Bolan, ne zna se tu tko gaće nosi. Ono oni se kofrčili SDA da bi ispalo kao da se Nermin pita pa eto sad Bego mora majstorima objašnjavat što taj zid nemere tako i undan kućemo...

Mislim, da presiječem. Lako je. Treba samo priznati i sebi i svojoj raji tko gaće u kući nosi. U mojoj se zna, ja nisam. I raja navikla na mene, više me poštuju i vole, malo i oni ponekad prid njon ustuknu... i tako.

Meni je zato život lakši. Treba bit muško pa priznat – dedina unuka se pita ili tko li već u kojoj kući. I kad tako znamo početne pozicije, bit će mjesta za kompromis.

Je li, ako se još uvijek pitate za onaj otvor, imamo pogled na grad, a bit će i vešeraj. Vidiš kako se to slatko riješi kad se zna tko je gazda u kući.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.