Aleksandar Vučić - balkanski kralj patetike

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Aleksandar Vučić, neokrunjeni balkanski kralj patetike, ponovo je bio u središtu pozornosti: glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vučić je pratio iz skupštinskih klupa ogrnut u zastavu Srbije. Ta gesta, koja je u cijelom svijetu izazvala podsmijeh, bila je prvenstveno namijenjena Vučićevu biračkom tijelu.

Savjetnica za smijeh

Nekoliko dana kasnije na društvenim mrežama pojavila se fotografija na kojoj se Suzana Vasiljević, Vučićeva savjetnica za medije, smije prilikom glasanja o Rezoluciji, koja je razbjesnila javnost u Srbiji. (Na fotografiji se vidi Suzana Vasiljević koja uz široki osmijeh, dok Vučić u patetičnoj gesti, pognute glave grčevito drži zastavu, fotografira i snima predsjednika.)

Nekoliko dana uoči planiranog usvajanja Rezolucije, po Srbiji i Republici Srpskoj, uključujući i Srebrenicu, osvanuli su jumbo plakati sa srpskom zastavom i natpisom "Mi nismo genocidan narod. Pamtimo...". Mene je cijela ova farsa s plakatima podsjetila na tragikomične scene iz filma "Tri plakata izvan grada" sjajnog britanskog redatelja Martina McDonagha. Da biste do kraja shvatili na što mislim, treba pogledati ovaj film.

Fotografije iz Opće skupštine UN-a i spomenuti plakati dio su jedne te iste farse, uključujući i višemjesečne napore srpske diplomacije da se spriječi izglasavanje Rezolucije. Ono što meni u cijeloj ovoj priči nije do kraja jasno je to je li cijeli ovaj propagandni cirkus pomno, unaprijed izrežiran kao crnohumorna farsa, koja je u velikoj mjeri zasjenila samu Rezoluciju. Čini mi se da je riječ upravo o tome. Jedini nedostatak cijelog ovog scenarija je u tom slučaju "loša gluma" Suzane Vasiljević.

Bizarna matematika

I Vučićeve izjave nakon što je Rezolucija izglasana govore u prilog tome. Vučić je, zbrajajući stanovništvo zemalja koje su bile "protiv" ili su bile "suzdržane", proglasio novu "veliku srpsku pobjedu": "Ljudi koji su želeli da stigmatizuju srpski narod nisu uspeli i nikad neće uspeti", izjavio je. "Ovo je veliko iznenađenje, mnogi su doživeli zaprepašćenje u sali. Od onih koji su u bili u sali 87 nisu glasali za Rezoluciju. Dve trećine stanovnika planete je bilo na našoj strani."

Ova bizarna matematika, u kombinaciji s farsičnom navijačkom gestom u klupama UN-a, bez obzira na podsmijeh na koji je naišla u svijetu, nesumnjivo će dodatno ojačati Vučićev položaj u Srbiji. Ona se ni po čemu ne razlikuje od brojnih drugih Vučićevih populističkih izjava kojima je postao nesumnjivo najmoćniji srpski političar u poraću.

Usprkos hinjenoj općoj mobilizaciji zvanične srpske politike mjesecima uoči najavljene sjednice UN-a, usvajanje Rezolucije će već za nekoliko dana postati "stara priča", čega je Vučić, pretpostavljam, kao "najpametniji" populista na ovim prostorima itekako svjestan.

Bošnjački jastrebovi i ukidanje RS

Bez obzira na pomirljivu izjavu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, koji je izjavio kako je odluka Opće skupštine UN-a "civilizacijski čin, pobjeda istine i pravde te prilika za katarzu i pomirenje u regiji", usvajanje Rezolucije će dodatno zakomplicirati odnose u Bosni i Hercegovini i neće biti priča od nekoliko dana. "Ne postoje genocidni narodi, a zločinci se ne smiju kriti iza naroda", izjavio je Bećirović za Deutsche Welle.

Međutim, treba imati na umu da je Bećirović ovu izjavu dao za jedan strani medij. Unutar Bosne i Hercegovine stvari stoje bitno drugačije: bošnjački jastrebovi, među koje spada i sam Bećirović, već godinama javnosti putem javne televizije plasiraju tezu kako će Republika Srpska po međunarodnim zakonima biti ukinuta nakon donošenja slične rezolucije, jer, kako tvrde, po "međunarodnom pravu ne može postojati tvorevina nastala na genocidu", iako nas povijest, i ona dalja i ona bliža, uči kako se genocid, na žalost, "isplati".

Današnja Europa, piše u svom djelu "Poslije rata" britanski povjesničar Tony Judt, nastala je kao rezultat etničkih čišćenja tokom i nakon Drugog svjetskog rata, koja se po svemu uklapaju u definiciju genocida. Slično se događalo i na prostorima bivše Jugoslavije tokom ratova iz devedesetih, kao neki zakašnjeli odjek etničke prekompozicije Europe otprije osamdeset godina.

Vijenac u Potočarima

Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, koji, čini se, nije aktivno sudjelovao u Vučićevoj inscenaciji, dva dana uoči glasanja najavio je kako "Republika Srpska neće prihvatiti preporuke iz rezolucije", te kako genocida u Srebrenici nije bilo i kako je broj bošnjačkih žrtava znatno manji nego što je utvrđeno sudskim presudama.

Planirano usvajanje Rezolucije prvi je put u ni sam ne znam koliko godina "omekšalo" vodstvo Republike Srpske predvođene Miloradom Dodikom, čija je delegacija na dan održavanja Opće skupštine UN-a planirala položiti vijenac u Potočarima. Pretpostavljam da je Vučić insistirao na sličnoj gesti, koja se savršeno uklapa u njegovu patološku patetiku.

Međutim, direktor Memorijalnog centra u Potočarima Emir Suljagić poručio je Vladi RS-a  kako ne može osigurati uvjete za posjetu članova Vlade RS-a memorijalu, "imajući u vidu njene stavove i politiku kad je riječ o genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine".

Da se radi o prvorazrednom licemjerju, kojim se željelo "omekšati" pojedine države prilikom glasanja u Općoj skupštini, govori i bizarni javni nastup Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH, koji je na Happy televiziji nekoliko dana uoči glasanja ismijavao zločine počinjene u Srebrenici "vicom" o malom Muji koji je "rođen u Sarajevu, sahranjen u Srebrenici, a živi u Njemačkoj". Nešić je, pretpostavljam, unaprijed računao da njegove izjave neće otići van granica Republike Srpske, što se i dogodilo.

Brisanje u tišini

Tezu o "genocidnim narodima", bošnjački jastrebovi preuzeli su od zvanične srpske politike iz devedesetih pa na ovamo, koja je početkom rata u bivšoj Jugoslaviji poslužila kao izlika za agresiju Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a koja svoju pretpovijest vuče iz poimanja kolektivne krivice kakva je prevladavala u bivšoj Jugoslaviji.

Usvajanje Rezolucije o Srebrenici na jedan neizravan način govori o cinizmu svijeta u kojem živimo, u kojem prevladava patološka nedosljednost, koja je rezultat geopolitičkih igara. Ništa se ovom Rezolucijom unutar BiH neće promijeniti, uključujući obje strane, i bošnjačku i srpsku: Srebrenica će, na žalost, i dalje ostati u fokusu dnevne politike kao i dosad, čime se samo dodatno cementiraju duboke nacionalne podjele u društvu.

Prije manje od godinu dana u tišini je zbrisana jedna dvijetisućljetna civilizacija po klasičnom obrascu genocida. Riječ je o Gorskom Karabahu. Zbog čega na televizijskim ekranima nismo gledali snimke iz Karabaha? Razlog je vrlo jednostavan. Takav razvoj situacije savršeno je odgovarao Zapadu, koji stoji iza Rezolucije o Srebrenici, i to ne zbog humanističkih načela, već isključivo iz geopolitičkih razloga, što je u cijeloj ovoj priči najspornije. Uvjeren sam u to da do ove rezolucije ne bi ni došlo da nije agresije Rusije na Ukrajinu.

Gorski Karabah je Zapadu poslužio da na primjeru pokaže slabost Putinove Rusije, čije su mirovne snage osiguravale liniju razdvajanja između azerbejdžanskih i armenskih snaga. Kao neki vid poruke Armencima da "mudrije" biraju saveznike. Istu poruku je Rezolucijom o Srebrenici Zapad poslao i Vučićevoj Srbiji. Međunarodni svjetski poredak više ne postoji, što je Vučić na vrijeme shvatio, pretvorivši jednu tragediju epskih razmjera u najobičniju farsu, ogolivši do kraja svijet u kojem živimo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.