Klizna situacija
Askeri: Mali ili problem u odrastanju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kao što se Hrvatska čini ozbiljnom državom samo kada se gleda iz Bosne i Hercegovine, tako se i „Globus“, kada ga se čita u Bosni i Hercegovini, doživljava kao neka ozbiljna novina. Nekadašnji uticajni i visokotiražni zagrebački tjednik liberalnog usmjerenja, odavno izlazi zato da trafike izgledaju šarenije. Nije taj list više ni čitan, ni važan, ni profitabilan, ali jeste i dalje skup u proizvodnji, pa je novo uredništvo odlučilo pokušati preživjeti tako što će promijeniti publiku kojoj se obraća. Ona stara, brojnija i slobodoumnija, odavno čita neke druge magazine.
U ovom, novom „Globusu“, u kojem se svakih petanest dana najavi neki rat – Hrvatske sa Slovenijom, BiH, Madagaskarom... – pišu tvorac i ideolog Mosta, uglađeni ultrakonzervativac Ivica Relković, pa katolibanski kolumnist „Slobodne Dalmacije“ Ivica Šola, a tu je i uvijek dražesni Ivo Lučić, povjesničar iz Ljubuškog sa kraćim iskustvom obavještajca u predratnom SDB-u i nešto dužim u ratnom SIS-u, HIS-u, FIS-u, tom nečemu.
Uglavnom, vrisnuo je zadnji „Globus“ da Bakir Izetbegović sprema „Askere“ za novi rat, a u BiH je proglašena opšta opasnost. Istini za volju: nije da nema razloga za uzbunu, daleko od toga, ali njen uzrok se ne prodaje na kioscima.
Famozni „Askeri“ su, inače, dječurlija nedorasla za vojske i puške. No, budu li marljivo valjali gume po blatu, hodali po kanafi, skakali u vrećama i klanjali, jednoga će dana moći biti i vojnici. Puno veći problem od činjenice da, eto, budalasti roditelji šalju rođenu djecu da se pate po ružnom vremenu je u onima što tuđe sinove čeliče po livadama oko Tešnja. Oni su i licima i rječima sljedbenici vehabijskog ili, kako se sami i pogrešno nazivaju, selefijskog pokreta, iz kojeg su do sada dolazili svi simpatizeri terorizma sa islamskim prefiksom: terorizma čije su žrtve od Bugojna 2010. do Mogadišua prošle godine, u većini, velikoj većini – oko 80 posto od svih ubijenih diljem svijeta i na razne načine - muslimani!
„Pripremamo ih za vrijeme koje dolazi. Vrijeme u kojem će im trebati i ta snaga tijela, a ne samo duha. A to vrijeme - dolazi!", izjava je predsjednika, kako glasi službeni naziv, Udruženja za razvoj fizičkih i pozitivnih moralnih osobina "Asker", Envera Hebibovića. I zvuči, da se ne lažemo, opasno.
To što neko ima bradu kao vehabija, oblači se kao vehabija i govori kao vehabija, ne znači i da se vehabijom smatra, ali znači da misli poput njih i, u konkretnom slučaju, obučava djecu usađujući im ono što smatra „pozitivnim moralnim osobinama“.
Da su sve vehabije po defaultu teroristi spremni na djelovanje od BiH do Levanta, ne bi u rahmetli Islamskoj državi bilo njih nekoliko stotina, već nekoliko hiljada. Također, da su agresivnim vehabijama primarni problem Srbi i Hrvati, ne bi do sada bila napadnuta samo jedna policijska stanica u Republici Srpskoj i ne bi na zapadnoj obali Neretve eksplodirao samo jedan automobil bomba. Konačno, da su im suvjernici onakvi kakve priželjkuju, ne bi Haris Čaušević Oks probao sravniti sa zemljom zgradu policije u Bugojnu.
Otkako je sa stranim ratnicima u Bosnu i Hercegovinu uvezeno sektaško tumačenje islama i prvi mudžahedini i njihovi duhovni sljedbenici rođeni u Bosni i Hercegovini u stalnom su nesporazumu sa bosanskomuslimanskim načinom prakticiranja islama, te njegovim mirenjem sa evropskim običajima i kulturom. Sa onim što, u najkraćem, samozvane selefije dubinski preziru.
„Mi smo dio evropske stvarnosti i autohtoni islamski narod Evrope i svjetske zajednice. Ponašat ćemo se odgovorno i osjećati ravnopravno“, kazao je, odmah po imenovanju, aktuelni reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Husein efendija Kavazović. E, upravo to, vehabije ne žele biti: njihovo idealno društvo ne poznaje i ne prihvata niti jednu evropsku, zapadnu, civilizacijsku vrijednost – osim ako pod tim ne smatramo MMA marisanje - od demokratije do prava na izbor načina odijevanja, od takozvanog suživota do stvarnog poštivanja drugih religija i običaja ili, to pogotovo, odabira nekog Asmira i Samire da budu, recimo, Bošnjaci i ateisti.
U blatu kod Tešnja od djece se prave muškarci po mjeri njihovih trenera koji, kako je rekao Hebibović za BHT, javnosti pokazuju ono što žele da bude viđeno, računajući na reakcije – baš poput „Globusovih“ - kojima će lakše mobilizirati buduće kreatore promjena unutar zajednice koju hoće, prije nego odluče jesu li im neprijatelji u obližnjoj Usori ili obližnjem Doboju, iz temelja promijeniti „u vremenu koje dolazi“.
Tada će, da ponovimo, možda „Askeri“ umjesto guma gurati topove, ali će sigurno, nastavi li se njihov dril, odrasti u spremne da učine sve kako bi bosanskohercegovačke muslimane pretvorili u ono što im ionako priželjkuju najgori neprijatelji.
