Benjamina u epizodi Dan nezavisnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošao je još jedan Dan nezavisnosti BiH, odnosno "Dan nezavisnosti", kako hoćete, države koja još postoji samo na papiru, i to po gotovo istom scenariju od prošle godine. Karikaturalna proslava, koja se iz godine u godinu odvija otprilike na jednoj trećini teritorija zemlje, i to uz zaglušujuće patriotske trube i kič, neodoljivo podsjeća na slične rituale iz vremena socijalizma.

(Uzgred, i ove godine, kao i prošle, domaći trgovački lanci su na taj dan radili. Jedini trgovački lanac za koji znam, a za kojeg je taj dan bio neradni, bio je i ove, kao i prošlih godina, njemački DM, što je samo još jedan dokaz više kako "patriotizam" prestaje tamo gdje započinju džepovi.)

Nakazna farsa

U otužnoj atmosferi jednog bolesnog i nakaradnog društva, stječe se dojam da "slavljenici", uključujući tu i bošnjačku političku elitu, prestaju na jedan dan biti ono što su bili tokom cijele godine, te navlače nakratko maske, kao da je riječ o maškarama. Ova nakazna farsa, što je i ključni indikator poraznog stanja u zemlji, više nikome ne predstavlja problem, jer ovdje svako vrijeđanje zdravog razuma već sljedeći dan postane stara priča, poput onog cirkusa iz jedne pjesme Đorđa Balaševića.

Iz bošnjačke perspektive, dakle, "Dan nezavisnosti BiH" predstavlja samo još jedan događaj u nizu kojim bošnjačka vrhuška podiže vlastiti rejting uoči izbora koji će se održati na jesen, pokazujući svu svoju bezidejnost i beskrupuloznost u očuvanju jedne ovakve Bosne i Hercegovine, koja isključivo služi kao poligon za bolesne političke ambicije tragično potkapacitiranih likova.

Nije ništa drugačije ni na druge dvije strane, i njima je ovakva, nefunkcionalna i sluđena Bosna i Hercegovina, idealan poligon za kontinuirani lov u mutnom. Pišući prije godinu dana na ovom portalu o istom događaju, spomenuo sam motive hrvatske i srpske strane. U međuvremenu se ništa nije promijenilo, tako da mi preostaje da to samo u kratkim crtama ponovim, s tim, što je važno naglasiti, da su iz sve tri dijametralno suprotstavljene "nacionalne priče" izostavljeni "neugodni detalji", tako da je referendum iz 1991. godine odavno već pretvoren u tri nacionalna mita koji kao da ne govore o istom, već o tri različita događaja.

Jeftina zamjena teza

Prvi mit, onaj, uvjetno rečeno srpski, 1. ožujak prvenstveno vidi kao dan kada je na Baščaršiji ubijen "srpski svat", što je, po njima, bio izravan povod za rat. Po tom mitu, da se nije dogodio referendum, do rata uopće ne bi ni došlo. Riječ je, naravno, o jeftinoj zamjeni teza. Stvarni povod za rat vjerojatno je uistinu bio "sporni" referendum, ali u jednom drugom kontekstu. Stvarni povod za rat bio je taj što se bošnjačka strana ovim činom definitivno udaljila iz orbite Miloševićeve velikosrpske politike koja je veći dio teritorija zemlje vidjela kao neupitni vlastiti teritorij.

Kada je riječ o Hrvatima, njihovi politički patuljci poput papagaja, iz godine u godinu, ponavljaju tezu kako su se Hrvati tada spremno odazvali i izišli na referendum, da bi očuvali jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, što je, naravno, notorna laž. Veliki broj Hrvata, koji su živjeli u višenacionalnim sredinama, vjerojatno je i izišao na referendum iz tog razloga.

Međutim, motivi tadašnje hrvatske politike nije bila jedinstvena Bosna i Hercegovina, već se isključivo radilo o tome da se bošnjačka politika hrvatskim glasovima formalno-pravno udalji iz zone utjecaja politike Slobodana Miloševića. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini zapravo je iz svoje perspektive od dva zla izabrala ono manje.

Dječak u uniformi

(Uzgred, nedavno je jedan od tih patuljaka hrabro, "urbi et orbi", obznanio jednu od najvećih tajni američkih obavještajnih službi, što se svojevremeno nije usudio ni Julian Assange, a riječ je o tome da Bošnjaci biraju Hrvatima političke predstavnike.)

Ove je godine, za razliku od prethodnih, kada je u prvom planu bio Željko Komšić, notorni Izetbegovićev hamal, u prvom planu bila tragikomična gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić. U medijima se pojavila fotografija na kojoj je Benjamina Karić u društvu dječaka odjevenog u maskirnu uniformu, koji na glavi nosi zelenu beretku s insignijama Armije BiH.

Zlouporaba djece u političke svrhe spada u političku ropotarnicu druge polovice dvadesetog stoljeća, i nešto slično je u zemljama u kojima postoji minimum civilizacijskih normi apsolutno neprihvatljivo, a pogotovo u višenacionalnim zemljama poput Bosne i Hercegovine, gdje je gradonačelnica, ako je željela iskazati minimum političke korektnosti, morala na fotografiju uključiti i malog "uzepeovca" i "četnika".

Benjamina Karić je, da podsjetim, u svibnju prošle godine primila u svom uredu predstavnike "AntiDayton pokreta", uručivši im "zlatnik grada Sarajeva". Riječ je o radikalnoj političkoj grupaciji koja za sebe tvrdi da su patriotski pokret koji promiče vraćanje pravnog ustava BiH iz 1992. godine, s ciljem stvaranja unitarne države kojom upravlja jedan predsjednik. Riječ je zapravo o pokretu koji se otvoreno protivi Dejtonskom mirovnom pokretu.

Karizma bukove klade

Koja je razlika između "AntiDayton pokreta" i SDP-a, DF-a ili SDA. Zapravo nikakva, osim što predstavnici ove kvazipolitičke grupacije igraju otvorenih karata, bez one šuplje i licemjerne multi-kulti priče na kojoj insistira SDP, stranka Benjamine Karić. Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić iz Dodikova SNSD-a izjavio je povodom toga, s čime se teško ne složiti, kako je Benjamina Karić prijemom i uručivanjem "zlatnika Grada Sarajeva" predstavnicima "AntiDayton pokreta" zapravo "dokazala dugogodišnje tvrdnje Republike Srpske da bošnjački politički predstavnici podržavaju antidejtonsko i antiustavno djelovanje u BiH."

Niti ove godine, po inerciji iz socijalističkog razdoblja, nije izostala priča o famoznoj bosanskohercegovačkoj multikulturalnosti. Nadobudna gradonačelnica je ove godine u sarajevskoj Vijećnici, tokom središnje proslave Dana nezavisnosti BiH, odnosno "Dana nezavisnosti", da budem do kraja politički korektan, šupljačila o važnosti isticanja očuvanja vrijednosti multikulturalne, multinacionalne, suverene, cjelovite i nezavisne države Bosne i Hercegovine.

"To je moralna obaveza svakog Bosanca i Hercegovca, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Ovo je zemlja svih njenih ljudi u kojoj se vjeruje da je ljubav prema komšiji duboki izraz poštovanja i ljubavi prema vlastitom domu. Oni koji su to pokušali razoriti, sami sebe su kaznili mržnjom koja može razoriti njih same ali Bosnu i Hercegovinu – ne", izjavila je, s karizmom bukove klade, ponesena gradonačelnica.

"Uvažavanje" saudijskoarabijskog tipa

Ipak, treba ove godine izdvojiti jednu novinu: novinarka Federalne televizije, stanovita Nevzeta, razgovarala je povodom Dana nezavisnosti, odnosno "Dana nezavisnosti", s ni manje ni više već s reisom Islamske zajednice Huseinom Kavazovićem, što može proći samo u zemlji u kojoj više ne postoji nikakva kritička javnost. Ovaj čin, koji se odvija na mediju koji glumata javnu televiziju, predstavlja zapravo pretvaranje jednog sekularnog, državnog praznika u religijski, u islamski, da budem do kraja precizan.

"Novinarka", nadaleko poznata po "pametnim" pitanjima, postavila je reisu u jednom trenutku ono klasično pitanje iz autističnog bošnjačko-patriotskog repertoara: upitala ga je kada će narodi u Bosni i Hercegovini prestati živjeti jedni pored drugih, pa početi živjeti jedni s drugima. Zatim je reis nešto nesuvislo pričao o komšiluku i međusobnom uvažavanju, bez da i jednog trenutka pomisli kako se sam taj čin - da on u jednoj višenacionalnoj državi na javnoj televiziji, koja to već odavno nije, arbitrira o političkim pitanjima - svodi zapravo na konfesionalno "uvažavanje" saudijskoarabijskog tipa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.