Mangupi u našim redovima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošli tjedan su dvije klimatske aktivistkinje u muzeju u Lyonu polile juhom platno "Proljeće" Claudea Moneta uzvikujući pritom: "Što je važnije? Umjetnost ili pravo na hranu?" Ovaj vid "aktivizma" pretvorio se u neku vrstu trenda koji je započeo prije nešto manje od godinu i pol dana, u listopadu 2022. godine, kada su aktivistice iz grupe "Just Stop Oil" u londonskoj Nacionalnoj galeriji polile juhom jednu od pet poznatih verzija Van Goghovih "Suncokreta", ulja na platnu čija je vrijednost procijenjena na čak 84,2 milijuna dolara.

Terorizam

Mjesec dana kasnije aktivisti iz grupe "Last Generation" polili su crnom uljastom tekućinom remek-djelo "Smrt i život" iz 1915. godine austrijskog slikara Gustava Klimta, čijih je nekoliko slika u posljednjem desetljeću probilo cjenovnu barijeru od stotinu milijuna dolara. Incident se dogodio u bečkom Leopold muzeju. A zatim je, krajem siječnja ove godine, na red došla i najpoznatija slika na svijetu, "Mona Lisa" Leonarda da Vincija koja se čuva u pariškom Louvreu, koja je također zalivena juhom. Zanimljivo je kako sličan, bizarni aktivizam nije zahvatio SAD i Rusiju. Postoje li neki konkretni razlozi za to? Pretpostavljam da je to zbog toga što bi slične inicijative u obje ove države bile tretirane kao terorizam.

Važno je napomenuti da nijedna od spomenutih slika nije pretrpjela nikakva oštećenja, jer su bile adekvatno zaštićene, o čemu su "aktivisti", pretpostavljam, itekako vodili računa, pa se postavlja pitanje koji je stvarni cilj sličnih akcija koje su, po svemu sudeći, pomno isplanirane, jer su vodeći svjetski muzeji, poput ovih koji su pretrpjeli "napad" iznimno dobro čuvani. Sam izbor muzeja i slika poput Van Goghovih "Suncekreta" i da Vincijeve "Mona Lise", također nije slučajan: tu je riječ isključivo o metama koje će počiniteljima osigurati veliki publicitet.

Slike i okoliš

Slični postupci ekoloških "aktivista" neodoljivo podsjećaju na one egzibicioniste koji ponekad znaju utrčati goli na nogometne stadione. I tu je riječ o nekoj vrsti gladi za "publicitetom", doduše nešto drugačijoj, ali je riječ o istoj vrsti logike: egzibicionisti svoje ispade uglavnom pokušavaju napraviti za vrijeme utakmica UEFA-ine Lige prvaka koje gledaju milijuni gledatelja širom svijeta. O njihovim motivima ne znamo ništa, kao što uostalom ne znamo ništa niti o motivima "ekoloških aktivista", jer kakve veze imaju "napadi" na poznate slike s očuvanjem okoliša.

Radi li se ovdje o nekoj vrsti unaprijed dogovorenih "incidenata"? Unijeti konzervu juhe ili određene kemikalije unutar dobro čuvanih muzeja nije nimalo jednostavan pothvat. Pogotovo nakon prvog incidenta u Londonu, jer su muzeji imali dovoljno vremena da se u međuvremenu dodatno zaštite od sličnih ispada? Je li ijedan muzej objavio da je nakon sličnog incidenta smijenjena osoba zadužena za sigurnost muzeja? Koliko ja znam, nije. Kako to objasniti?

Ako biste željeli minirati ekološki pokret, što bi u tom slučaju napravili? Odgovor je vrlo jednostavan: pronašli bi "korisne idite" koji će polijevati juhom slike u velikim svjetskim muzejima. Negativni publicitet je zagarantiran. Zagrebački Jutarnji list je vijest o napadu na Monetovo "Proljeće" prokomentirao naslovom "Nepodnošljivo: Ekipa koja je nedavno napala Mona Lisu, juhom zalila neprocjenjivu sliku", dok je naslov u  Večernji listu glasio "Aktivizam ili vandalizam?". Dok su nam oni čudaci koji istrče goli na teren iznimno simpatični, dok "ekološki aktivisti", histerične i smrtno ozbiljne djevojke u majicama kojima promoviraju svoje organizacije, vjerujem, nisu nikome simpatične.

Kritička publicistika

Zagrebački izdavač AGM prošle je godine na Interliberu predstavio svoju novu ediciju, Biblioteku XXI S u kojoj će biti objavljivana djela "kritičke publicistike". Bavit će se, kako stoji na stranicama izdavača, ekološkim temama, klimatskom krizom i održivim razvojem. Naziv biblioteke neskrivena je aluzija na kultnu beogradsku Biblioteku XX vek koju je 1971. godine pokrenuo Ivan Čolović. Od tada, pa do 2022., u sklopu Biblioteke XX vek objavljena su 253 naslova. U svojoj polustoljetnoj tradiciji XX vek je objavljivao znanstvena i esejistička djela domaćih i stranih autora o širokom krugu antropoloških tema.

Jedan od prvih naslova objavljenih u novoj AGM-ovoj biblioteci je "Memorandum o novoj ekološkoj klasi" Brune Latoura, francuskog filozofa, antropologa i sociologa, i Nikolaja Schultza, danskog sociologa. Knjiga je podnaslovljen kao "Kako potaknuti jednu samosvjesnu i ponosnu ekološku klasu" i napisana je u formi memoranduma, neformalnog podsjetnika ili neobvezujućeg razmišljanja o određenoj temi.

Iako ne pripadaju nijednom ekološkom pokretu, ova dvojica autora u svom "Memorandumu" ukazuju na potrebu da se ekologija politički artikulira na mnogo širim osnovama od onih kakve danas prevladavaju u svijetu. Ne treba posebno naglašavati kako je ekologija jedna od najvažnijih tema današnjice, i da je "aktivizam" opisan na početku ovog teksta neka vrsta karnevalizacije ovog važnog pitanja. U istu skupinu spadaju i masovni pokreti, poput onog čija je ikona švedska aktivistica Greta Thunberg, pa i politički "zeleni" kojima je ekologija tek sredstvo puke političke promocije. Svi oni zapravo od jednog svjetski važnog problema rade cirkus.

Klasna borba

Bez obzira na sveprisutnu zabrinutost klimatskim promjenama i konstantnim smanjivanjem bioraznolikosti, tvrde autori "Memoranduma o ekološkoj klasi", još uvijek po tim pitanjima nije postignut određeni konsenzus i opća mobilizacija. Da bi se ta politika omasovila, potrebno je uspostaviti neku vrstu ekološke klase, jer je "klasna borba" kroz povijest odigrala ključnu ulogu u političkoj mobilizaciji širokih slojeva stanovništva. Lijeve političke ideje upravo su putem klasne borbe ušle u politički mainstream. Autori čak na jednom mjestu u knjizi pomalo naivno parafraziraju prve rečenice iz "Manifesta komunističke partije" Karla Marxa i Friedricha Engelsa: "Bauk kruži Europom i ostatkom svijeta: ekologizam!"

U suvremenom, postideološkom svijetu u kojem su lijeve i desne političke paradigme potrošene i kada je teško povući crtu koja jasno dijeli ova dva suprotstavljena politička pola, pojavile su se određene "zamjenske ideologije", poput političkog islama. U tom smjeru, čini mi se, djelomično je krenuo i ekološki aktivizam. A najbolji dokaz za to su upravo ovi "incidenti" po poznatim svjetskim muzejima. Ako bi to promatrali u kontekstu komunizma, ideologije koja je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća premrežila gotovo pola svijeta, onda su slični "ekološki aktivisti" usporedivi s famoznim "mangupima u našim redovima": "Drugovi, ako nam itko dođe glave, to će biti mangupi u našim redovima", navodno je jednom izjavio Lenjin. Iz današnje perspektive ova Lenjinova rečenica pokazala se proročkom.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.