Klizna situacija
Slabi, ali tehničari: Kome treba Visoki predstavnik?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, dao je opširan intervju za portal Klix.ba i u njemu, indirektno naravno, odgovorio na pitanje iz naslov. Taj odgovor je kratak i u slobodnom prijevodu glasi: ovakav ama baš nikome!
Šta reći biračima
„Jasno sam rekao da za izbore ove godine moraju napraviti izmjene Izbornog zakona. To je prvi prioritet od 14 prioriteta Evropske unije. Tu piše da prijedlozi OSCE-a moraju da se provedu. Nažalost, još uvijek je vrlo značajna, aktuelna i vrlo važna tema izborne prevare. Zbog toga se ne postavlja pitanje hoćemo li mi to uraditi, nego treba uraditi što je prije moguće. Na tu temu ću reći, to znači isto tako da se moraju ispoštovati standardi onakvi kakvi postoje na međunarodnom planu, ali i u Dejtonskom sporazumu. Ove izmjene Izbornog zakona nisu nikakav ustupak bilo kojoj stranci. Oni koji suvereno odlučuju su građani i građanke i nekada me pomalo naljuti kad imam osjećaj da u praznom prostoru na političkom nivou se diskutuje, a da opravdana prava građana i građanki dolaze na nekom drugom nivou. Želim reći da stvarno postoje političari koji stvarno žele nešto da postignu, ali moram iskreno reći osim odugovlačenja i kašnjenja u tom procesu nisam vidio stvarno ništa drugo. Šta ćemo reći biračima i biračicama u Bosni i Hercegovini kad bismo rekli eto morate prihvatiti izborne prevare, jer mi još nismo došli u fazu da se tu nešto promijeni“, rekao je, uz ostale fraze, Schmidt.
Optimisti se dijele na troje
Optimisti se u Bosni i Hercegovini, kao i sve, dijele na troje, ali, za divno čudo, ne prema etničkom ključu. Tako se, recimo, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, Dragan Čović, pravi da vjeruje kako će sve biti u redu i onako kako je zamislio, Christianu Schmidtu još nije javljeno da je ovdje nada u dogovor konstitutivnih naroda umrla posljednji puta i to poodavno, dok lider Naroda i pravde, Dino Konaković, suštinski pokušava nemoguće: postići kakav-takav dogovor sa Čovićem i predsjednikom Republike Miloradom Dodikom i politički preživjeti kontra ofanzivu Stranke demokratske akcije.
Da je sve kako nije, dakle razumno, Čović bi svoju pregovaračku poziciju za izmjene načina izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda jačao i prihvatanjem prijedloga o tehničkim promjenama Izbornog zakona jer, pored ostalog, do općih izbora ima dovoljno vremena, a Željko Komšić na njima – kako je već primijetio predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž – nema pravo kandidiranja, dok slične njemu nemaju ni DF, niti njima nadređena SDA.
Milorad Dodik bi, da je sve kako nije, insistirao na tim tehničkim izmjenama i još se hvalio kako će se zahvaljujući njima otkloniti svaka mogućnost da ga se optuži kako liježe kao izborni gubitnik od Jelene Trivić i ustaje kao pobjednik.
Konakovića, kao što znamo, ne smetaju skeneri i digitalno brojanje, niti spada među one što misle da se čuvanjem Komšića u Predsjedništvu postiže nešto osim dodatne štete, pa mu, da je sve kako nije, ne bi trebao biti problem da odredi rok u kojem će se ili početi provoditi ono što je njegova bivša stranka ionako prihvatila – a Mostarskim sporazumom SDA jeste podržala ono što Čović naziva legitimnim predstavljanjem! – i zbog čega sada njega targetiraju kao izdajnika svega u BiH, svemiru i šire.
Suprotno od normalnog
Naravno, u BiH je sve suprotno od normalnog, pa Čoviću više nego ikada treba kontrola nad brojanjem glasova jer mu izmiču, recimo, Srednja Bosna ili Tomislavgrad i Komšić mu je prije adut nego problem. Dodik je, posebno nakon odlaska u Bjelorusiju i Putinov hodnik, osuđen na ono što je odabrao, dakle na destruktivnost, dok je Konaković razvučen između opozicije, američkih očekivanja i činjenice da se na jesen održavaju lokalni izbori na kojima će, jer to tako kod nas biva, komunalne teme biti u sjeni takmičenja u (kvazi) patriotizmu, odbrani zemlje, naroda i vjere.
Ukoliko, dakle, Christian Schmidt želi izbjeći situaciju u kojoj će „biračima i biračicama u Bosni i Hercegovini“ reći „morate prihvatiti izborne prevare, jer mi još nismo došli u fazu da se tu nešto promijeni“ i ako je ozbiljan dok tvrdi da se „za izbore ove godine moraju napraviti (tehničke, op.a.) izmjene Izbornog zakona“, onda ih, jednostavno, mora nametnuti, samo što u tom slučaju na pitanje šta će napraviti u slučaju bilo čijeg protivljenja ne može reći: „Najslabiji političari, među političarima su oni kojima su potrebne prijetnje po principu 'ako bude ovo onda ću…“
Zapravo je, posebno u Schmidtovom slučaju, sasvim suprotno: ukoliko on nema ni volju, ni želju, ni – što je najvažnije, snagu – da kaže „ako bude ovo onda ću“ ja presjeći tada i tada onako kako procijenim da je najbolje, a svaki pokušaj otpora će biti slomljen u roku tri-četiri sada, nema ama baš nikakvog razloga da sjedi u Sarajevu. Može i u Bavarskoj iščitavati Okvirni sporazum za mir, izražavati brigu za sve redom i teoretizirati o metodama kojima se mjeri snaga političara.
Tutori
Visoki predstavnik i vascijeli OHR u stanju čekanja da Aleksandar Vučić Dodiku ugradi ručnu – ministar odbrane Srbije Miloš Vučević je za RTRS izjavio da postoji pritisak na Beograd i Vučića da „disciplinuju“ Banjaluku i Milorada Dodika, dok to što nije rekao čiji ne znači kako je možda mislio na Kremlj – da Amerikanci zavrnu obje ruke Draganu Čoviću zbog Južne interkonekcije, što „The New York Times“ najavljuje tekstom u kojem su šefa HDZ-a BiH pomazili sjekirom, te da se i SDA i njeno lijevo krilo (DF) dodatno oslabe novim istragama i optužbama za korupciju, kako bi konačno nešto odlučili i proveli, su poput kupaćih gaća za snijeg. Možda postoje, no sigurno nisu od koristi.
Da Bosna i Hercegovina može bez stranih tutora, tih stranih tutora ne bi ni bilo. Sa istim tim stranim tutorima čija je snaga jednaka onoj Mace Diskrecije da promijeni datum početka Ramazana, nama ostaje da se nadamo kako će sve – i to u najboljem slučaju - ostati isto, dakle, očajno, ili će ipak biti tako da će kladionice iz ponude povući uplate na mogućnost skorog izbijanja rata.
Istina, postoji opcija dogovora bez međunarodnog pritiska, ali to je već utjeha za budale. I to prave, one kliničke.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.